Rasizam u Njemačkoj postaje sve ‘normalniji’

Devetnaestog februara je ekstremni desničar krenuo u ubilački pohod u njemačkom gradu Hanau, pucajući na goste u dva zasebna nargila bara. Ubio je devetero ljudi i ranio još petero. Svaka žrtva napada je imala migrantsko porijeklo. Uskoro je otkriveno da je 43-godišnji napadač, nazvan Tobias R, ostavio niz poruka i videosnimaka, u kojima se zalagao za stavove bijelih supremacista i pozivao na genocid. Njemačke vlasti su kazale da je napadač iskazivao znake “izuzetno rasističkog mentaliteta”.

Očiti motivi bjelačke nadmoći koji su bili uzrok napada nisu iznenadili nikoga ko je pratio sve uobičajenije i prisutnije rasističko razmišljanje i ideologije u Njemačkoj. Doista, od uspona krajnje desničarske, antiimigrantske i antimuslimanske stranke Alternativa za Njemačku do izražaja na općim izborima 2017. godine, rasistička tvrdnja da se Njemačka suočava s “muslimanskom invazijom” i činjenice da političke elite odbijaju poduzeti akcije da to zaustave ju je premjestila iz krugova krajnje desnice do glavnih političkih tokova.

Naizgled političari desnog centra, koji su se osjetili ugroženim zbog rastuće popularnosti AfD-a, počeli su povlađivati tim antiimigrantskim, islamofobnim stavovima kako bi ostvarili političku dobit, omogućujući krajnje desničarskom narativu da dominira političkim raspravama. Ovo je osnažilo rasističke pojedince da postanu glasniji i da poduzmu poteze koji bi olakšali ponovno rađanje Njemačke kao etnički homogene “bijele” nacije.

Harmonija s ‘domorodačkim’ stanovništvom

Unatoč naporima AfD-a da prikaže pucnjavu u Hanauu kao zasebnu tragediju, koju je počinio mentalno nestabilni pojedinac, napad je direktna posljedica rastućeg prihvaćanja rasističkih, diskriminatornih i isključivih stavova u njemačkom društvu. Uoči prošlosedmične tragedije, Njemačka je svjedočila nizu sličnih napada, uključujući atentat na proimigrantskog njemačkog političara Waltera Luebckea, kojeg je prošlog juna ubio simpatizer krajnje desnice, i smrtonosnu pucnjavu prošlog oktobra ispred sinagoge u Halleu, gradu na istoku.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Međutim, nije prekasno da se obrne ovaj zabrinjavajući trend. Njemačka i dalje može biti uspješna multikulturna priča u kojoj imigranti, izbjeglice i tražitelji azila iz cijelog svijeta žive u harmoniji s “domorodačkim” stanovništvom. Ali, da bi se to ostvarilo, njemačke vlasti moraju tretiratiu napad u Hanauu kao poziv na buđenje i fundamentalno promijeniti svoj stav u vezi krajnje desnice.

Nakon napada, istaknuti njemački političari su brzo prepoznali i osudili rasističke motive koji su bili njegov uzrok. Njemačka kancelarka Angela Merkel je kazala: “Rasizam je otrov… i odgovoran je za previše zločina u ovoj zemlji.” Predsjednik Frank-Walter Steinmeier je iskazao žaljenje i dodao da stoji uz “sve ljude koji su ugroženi zbog rasističke mržnje” u Njemačkoj.

Potpaljivanje narativa krajnje desnice

Priznanje njemačkog čelništva da napad nije izolirani čin mentalno bolesne osobe je korak u pravom pravcu. Bez obzira, ako se Njemačka želi iskupiti svojoj migrantskoj populaciji i ako želi da oni ponovo vjeruju njemačkim državnim vlastima, moraju otići korak dalje i priznati da su njihove greške iz prošlosti doprinijele ovoj situaciji. Napad u Hanau se nije desio “iz vedra neba”. Migrantske organizacije, nevladine organizacije i, možda najznačajnije, političari migrantskog porijekla, poput Cema Ozdemira iz Stranke zelenih i Sawsan Chebli iz Socijaldemokratske partije, više puta du upozoravali njemačke vlasti na rastuću prijetnju od krajnje desničarskog terorizma.

Njemačko čelništvo bi trebalo priznati da nisu obraćali pažnju na ova upozorenja i obećati da će ubuduće saslušati brige ciljanih grupa. Iskrena izvinjenja koje upute ljudi koji su na pozicijama moći će nesumnjivo pomoći migrantskim i manjinskim zajednicama da zaliječe rane, ali bez obzira na to, ove zajednice se mogu početi iskreno osjećati ponovno kao kod kuće u Njemačkoj ako znaju da njihovi lideri slušaju njihove brige i poduzimaju odgovarajuće akcije.

Kako bi zaustavili da rasizam u Njemačkoj postane uobičajen i prihvaćen i kako bi se spriječili napadi poput onog kojem smo svjedočili u Hanauu, njemačke vlasti bi, također, trebale preispitati njihovu politiku protiv kriminala. Predugo su njemački političari promovirali politiku koja potpaljuje narative krajnje desnice, koji sve muslimanske imigrante smatraju odmetnicima koji velikom većinom sudjeluju u organiziranom kriminalu.

Policijske racije u nargila barovima

Primjera radi, u januaru prošle godine više od 1.300 policajaca sudjelovalo je u koordiniranim racijama usmjerenim protiv “porodičnih kriminalnih klanova arapskog porijekla” u državi Sjeverna Rajna-Vestfalija. Glasnogovornik policije Oliver Peiler je rekao novinarima da su racije usmjerene na nargila barove, prije svega zato što takvi ugostiteljski objekti često “služe kao utočište za članove ovih porodičnih klanova”. Ministar unutrašnjih poslova Herbert Reul je udvostručio tu tvrdnju, kazavši da su “nargila barovi teren klanskog kriminala”.

Nema sumnje da neke kriminalne bande osnivaju nargila barove i da neki kriminalci redovno posjećuju takve ugostiteljske objekte. Ali, kriminalci, također, vode i posjećuju kafiće, noćne klubove, restorane i prodavnice. Izdvajanjem nargila barova, u kojim većinski uživaju članovi muslimanske migrantske zajednice, kao “teren klanskog kriminala” njemački političari i snage sigurnosni doprinose desničarskim predrasudama. Nije pretjerivanje da se pretpostavi da su na Tobiasa R. utjecali takvi prikazi nargila barova kada je birao metu napada.

Kriminalne bande štete svima koji žive u Njemačkoj, uključujući i imigrantske zajednice. Njemačka država ima odgovornost da uspostavi red i zakon u zemlji, ali mora to učiniti bez kriminaliziranja hiljada nevinih ljudi i povlađivanja rasističkim stavovima. Ovih dana se u Njemačkoj politički centar ubrzano prilagođava krajnjoj desnici. Ne samo da AfD-u raste popularnost, već dovodi do toga da centrističke partije i političari koji se boje da će izgubiti glasove počinju promovirati agresivne antiimigrantske, pa čak i rasističke politike. Užarene debate o imigraciji i integraciji idu u korist krajnjoj desnici. Međutim, to ne mora biti slučaj.

Bijeg od partijskog ili etničkog tribalizma

Centrističke partije mogu saslušati brige njemačke javnosti u vezi imigracije bez prihvatanja narativa i politika krajnje desnice. On su to uradili 1993. godine, kada su uveli novi kriteriji za zahtjeve za političkim azilom u zemlji, poznat kao “kompromis o azilu”. Kompromis je pomogao da uvjeri javnost da se ne zloupotrebljavaju njemačke imigracijske politike bez dovođenja u opasnost iskrene tražitelje azila. S ovim kompromisom centrističke partije su uspjele zaustaviti rastući utjecaj krajnje desničarske Nacionalne demokratske partije Njemačke (NDP) bez pomicanja svojih programa prema stavovima krajnje desnice i uspjeli su zaustaviti radikalizaciju političkih debata.

Centrističke političke stranke mogu danas ponoviti taj potez. Imigranti i manjine aktivniji su u politici u Njemačkoj nego što su to ikada prije bili. S njihovim učešćem, Njemačka može izraditi inkluzivnu i progresivnu imigrantsku politiku, koja će se, također, pozabaviti i brigom “domorodačkog” stanovništva u vezi imigracije – što je kompromis koji obuhvata i (konzervativne) “domorodačke” i imigrantske perspektive, bez zapadanja u partijski ili etnički tribalizam.

Ono što političari ne trebaju činiti jeste ponavljati narative krajnje desnice kako bi zaštitili svoj udio u  glasovima, već predstaviti prihvatljiv put naprijed za sve Nijemce, istovremeno podsjećajući njemačko društvo na bolesti rasizma, ksenofobije i etničke mržnje. Ako to ne učine, daljnja gorčina između “domorodaca” i imigranata u obliku etničke i rasističke polarizacije vjerovatno će se razviti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera