‘Neposlušna trojka’ iz Tomislavgrada okrenula se protiv Dragana Čovića

Hrvatska demokratska zajednica BiH u Kantonu 10 ne gubi izbore, osim što Dragan Čović Drvar 'predaje' Miloradu Dodiku, piše autor (Arhiva)
Hrvatska demokratska zajednica BiH u Kantonu 10 ne gubi izbore, osim što Dragan Čović Drvar 'predaje' Miloradu Dodiku, piše autor (Arhiva)

Za sve postoji prvi put. Tako se Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine, nakon što joj se dogodio narod zbog mostarskog Aluminija, prvi put dogodila ozbiljna lomljava, i to u vrhu stranke. Zbog očitog neslaganja oko toga tko će voditi Kanton 10, polupraznu regiju sa sjedištem u Livnu, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je informirao Predsjedništvo stranke o privremenom isključenju Ivana Vukadina, Roberta Bagarića i Ante Tadića iz Tomislavgrada. Kako je navedeno, njih trojica, od kojih je Vukadin čak član Predsjedništva stranke, dobili su rješenja o isključenju na 30 dana, a kao razlozi za takvu odluku navode se kršenje Statuta i odluka Predsjedništva HDZ-a BiH, kao i odluka Županijskog odbora HDZ-a BiH.

Uslijedio je odgovor iz neposlušnog Tomislavgrada, pa je tamošnji stranački odbor dao podršku spomenutoj trojci, uz koje su se zamalo našli i Stipan Šarac, predsjednik Općinskog odbora HDZ BiH Tomislavgrad, te Ivica Brešić i Petar Galić, ministri u kantonalnoj Vladi. Općinski odbor HDZ BiH Tomislavgrad priopćio je kako je “jedinstveno i jednoglasno” dao podršku svojim članovima Vukadinu, Bagariću i Tadiću na provođenju stranačkih odluka. “Podsjećamo članove, simpatizere i javnost kako je Općinski odbor HDZ BiH Tomislavgrad dobio najveće povjerenje svoga naroda kroz zadnjih šest izbornih ciklusa”, naveli su u priopćenju i optužili vrh stranke da “propušta priliku da snagom političkog autoriteta na brz, pravedan i principijelan način riješi nastale probleme u Hercegbosanskoj županiji, vrednujući izborne rezultate i izborni legitimitet”.

Tako je vrh stranke, kojem zajedništvo curi kroz prste, jer su svima očito ruke zgrčene u fige, pokazao zube stranačkom ogranku. Ogranak je, pak, okrenuo leđa vrhu, ili barem bok, pa se u pitanje, uz zajedništvo, dovodi i demokracija iz stranačkog imena i priznanje volje većine koja je digla ruku za novo čelništvo kantona. Za Vukadina kao mandatara nove kantonalne Vlade glasovala je većina hrvatskih zastupnika, ali se jaz između livanjske i duvanjske struje produbio, a livanjskoj je naklonjeniji Čovićev vrh. Tako se Čoviću, kojem se otimaju još neki dijelovi stranke, pa se sve više priča o strujama nego o pravcima, zamjera da ne poštuje ono za što se sam zalaže – a to je poštivanje izbora.

Hercegbosanske šume kao primjer

U ovom kantonu HDZ BiH, koji ga desetljećima ne ispušta iz ruku, uvijek ima problema. Iako se na papiru radi o iznimno čistoj situaciji za HDZ BiH, koji tamo ne gubi izbore (osim što Drvar “predaje” Miloradu Dodiku, pa šutke povlači svoje proslave pred njegovima), čini se da se stranački interesi – koji oštre zube nad lokalnim interesima – lome sva koplja sve tuplje politike. I ranije se moglo čuti kako stranački vrh ne može ništa tom dijelu zemlje i da se tamo radi onako kako lokalni (politički) moćnici smatraju da treba bez prevelikog pitanja za “dozvole” s vrha. Naravno, kao i u ostalim dijelovima zemlje, i u ovom području poslovi su glavni mamac za poslušnost i jamac za glasove na izborima.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Nedavno je tako kao primjer “trpanja” glasača na sve praznije državne (kantonalne) jasle navedeno poduzeće ‘Hercegbosanske šume te informacija da se u tri godine (od 2016. do kraja 2019.) broj zaposlenih povećao sa 643 na skoro 900 ljudi. Naravno, bez natječaja. I u grmu tih šuma, može se pretpostaviti, leži zec neslaganja ili barem jedan od zečeva koji godinama ovaj kanton svrstava u ogledne primjere kako, unatoč čistim računima, a očito bez duge i iskrene ljubavi, vlast može srozati samu sebe.

O posljedicama koje natezanja struja u stranci, koja ima sve manje energije unatoč iskrama, ostavljaju u ovom kantonu nitko ne misli. Stravične su brojke o odlascima, a koje je potvrdila i Katolička crkva. Kraj, koji je uvijek bio simbol odlazaka, sve je prazniji, jer – za razliku od vremena kad se išlo da se vrati – sada povrataka nema. Proizvodnja je na niskim granama, tvornice su ugašene, da ih pokrene netko podobniji na nekom podobnijem mjestu, a crpi se priroda. A ona jedina ne može pobjeći. Stradavaju, recimo, šume, zbog kojih onda stradava proračun, jer se jedine jasle na koje se u tom dijelu može računati pune bez kontrole. Onda se i stranački ljudi otmu kontroli…

S druge strane, neslužbeno se moglo čuti da je trojka, koja je dobila po prstima, na putu osnivanja novog, trećeg HDZ-a (BiH), koji bi se, neslužbeno, trebao zvati HDZ HB. Naravno, oni koji su pokušali nisu mogli dobiti nikakvu potvrdu o tome. No, gdje ima stranačkog dima, bit će i stranačke vatre.

Glasači su dobri samo dok šute

HDZ BiH, koji već godinama vodi čovjek izabran na čelno mjesto bez protukandidata, pomalo gubi povjerenje ljudi da je iskren u onome što govori i da je sposoban za ono što obećava. Stotine obećanja prosulo se pred hrvatske glasače, koji – što zbog Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, što zbog mlitave i mutave opozicije – nemaju drugog izbora. Iako je HDZ BiH u Čovićevim rukama do 2023. godine, sve je jasnije kako se u stranačkim redovima traži nasljednik koji bi mogao preuzeti stranku i vratiti ju, kako se to tvrdi, na neki normalan kolosijek.

Jaka mašinerija, kakva je Čovićeva stranačka utvrda, lako poklopi one koji se usude okrenuti leđa. Valja se sjetiti Bože Ljubića, koji je iz velikog protivnika na čelu HDZ-a 1990 udaljen kao zastupnik u Hrvatskoj i poklopljen u Hrvatskom narodnom saboru, ili aktualnog čelnika te stranke Ilije Cvitanovića, koji se, nakon izbornih galama, redovito povuče u debeli hlad kojeg oko sebe pravi čelnik HDZ-a BiH. Valja vidjeti ljude u Hrvatskom narodnom saboru koji poput figura što predstavljaju zajedništvo i višeglasje klimaju na riječi najglasnijeg i sjetiti se da su Hrvatski narodni sabor napustili neki koji bi mogli biti promjena. No, oni u rukama nemaju nikakve šume i poslove da bi mogli dobiti više podrške, ili barem onoliko koliko dobiju lajkova.

Hlađenje od 30 dana, kazna duvanjskoj trojci, blaga je opomena za početak. Valja čekati što će se dogoditi kad istekne rok stranačke karantene u obrani od virusa pobune. Hoće li trojka pokunjeno predati konce onima s kojima se ne slaže, ili će se iz boka okrenuti u leđa i načeti promjene u stranci o kojima se u posljednje vrijeme sve češće i s manje šapata priča, čekat će se kao puno toga u zemlji. Do tada će mjesta, koja nijemo gledaju šibanja neposlušnika, biti praznija s većim ehom prazne priče da se sve radi da glasačima bude bolje. Ali, samo onda dok šute.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO