Vijeće čuvara bira političku elitu Irana

Najmanji odziv na izbore od Islamske Revolucije 1979. godine (EPA)

U sjeni snažnog izboja koronavirusa u Iranu ostali su rezultati izbora za Madžles, iranski parlament. Karakteristika ovih izbora jest da su konzervativci odnijeli snažnu pobjedu, a među razlozima je odluka Vijeća čuvara da zabrani mnogim političarima kandidaturu za mjesto parlamentarnog zastupnika. Preko 7.000 kandidata nije dobilo dozvolu, među kojima i 90 zastupnika prethodnog parlamenta i neki od najpoznatijih iranskih političara više nisu u parlamentarnim redovima.

Konzervativna / principalistička politička struja odnijela je 76,20 posto glasova, dok su reformisti dobili 6,89 posto. U novom parlamentarnom sazivu, konzervativci imaju 221 mjesto (138 mjesta više od prošlog saziva) dok reformisti imaju tek 20 mjesta (što je 101 mjesto manje od prošlog saziva). Odaziv na izbore je bio iznenađujuće malen. Tek 42,57 posto građana izašlo je na birališta, unatoč snažnom pozivu Vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija da Iranci pokažu snagu svoga glasa.

U iranskoj političkoj kulturi političke stranke nisu toliko važne; puno veću važnost imaju pojedini političari koji oko sebe stvaraju krugove podrške temeljene na mnogim osobinama: neki su krugovi iz istog grada, iz iste vojne jedinice, s istog sveučilišta. Čvrsto su ujedinjeni čak i ako su na suprotnim političkim stranama. Prije izbora se stvaraju koalicije stranaka koje su često kratkog trajanja. Najveća takva snaga na konzervativnoj strani je Vijeće snaga Islamske revolucije, koje vodi Gholam-Ali Haddad-Adel, Mohammad Bagher Ghalibaf i mnogi drugi političari iznikli iz Revolucionarne garde i Basidža, a koji su vjerni politici Khameneija. Među reformistima se stvorila Koalicija osam reformističkih stranaka na čelu s Majidom Ansarijem, Mostafom Kavakebianom, Alirezom Mahjoubom i drugima, a s druge strane je bila koalicija Prijatelji Hashemija, što označuje bliske suradnike pokojnog Ali Akbara Hashemi-Rafsanjanija. Iako su se natjecali za položaje u parlamentu, oporba je pozvala na bojkot izbora.

Odziv u gradovima manji od 25 posto

Bivši gradonačelnik Teherana i poznati konzervativni političar Mohammad Bagher Ghalibaf će sada najvjerojatnije postati novi predsjednik parlamenta, naslijedivši Alija Larijanija, koji se uzdigao visoko na ljestvici političkih izabranika umjerene političke struje, pa se šuška da bi se mogao kandidirati i na slijedećim predsjedničkim izborima. I dok je odluka Vijeća čuvara doista bila upitna, postoji niz drugih čimbenika koji su doveli do pobjede konzervativaca. Oni uključuju lošu gospodarsku situaciju pod reformistima, neuspjeh pregovora oko nuklearnog sporazuma, nejedinstvo reformističkog kampa, neuspjeh narodnog pokreta i prosvjeda koji su se odvijali 2019. godine, manjak vladine transparentnosti osobito nakon rušenja ukrajinskog zrakoplova, te ubojstvo iranskog generala Qasema Soleimanija. Mnogi nisu htjeli dati glas konzervativcima, pa su ostali kod kuće. Ovo je bio najmanji odaziv na izbore od Islamske Revolucije 1979. godine, a odaziv u gradovima je bio manji od 25 posto. Djelomično je razlog bio i strah od širenja korona virusa.

Ipak je vjerojatno da bi više reformista ušlo u Madžles da nije bilo diskvalifikacija u Vijeću čuvara. Izvršavanje ustavnih odredbi u Iranu nadgleda poseban oblik ustavnog suda, koji djeluje pod imenom Vijeće čuvara Ustava (Shorā-ye Negahbān-e Qānun-e Asāsi), kao produžetak sličnog tijela koje je nastalo nakon prve ustavne revolucije 1905. godine. Činjenično se radi o pojedinačno najutjecajnijem tijelu iranske politike. Uvijek se sastoji od 12 članova. Vrhovni vođa bira šest islamskih fakiha, odnosno stručnjaka za fikh (islamsko pravo), koji razumiju to pravo i shvaćaju prijanjanje tog prava uz sustav Islamske Republike. Članstvo traje šest godina, s time da se polovica članstva bira svakih tri godine. Fakihi moraju ujedno pravilno razumijevati pravdu i moraju odražavati moralnu sposobnost i predstavljati čestitost Vijeća čuvara. Drugih šest članova, koji su redovni pravnici specijalizirani za ustavno pravo, bira parlament, ali među pravnicima koje nominira čelnik pravosuđa.

Za razliku od fakiha, ovdje nema zakonske prepreke za biranje žena ili čak sunitskih muslimana, ali do takvog preokreta još nije došlo. Pri tome valja naglasiti da samog čelnika sudstva postavlja izravno Vrhovni vođa. Dakle, sastav Vijeća čini ulema i ustavni pravnici, kako bi podijelili nadzor zakona prema unaprijed utvrđenom sustavu. Prema toj ideji, ulema nadgleda da li su zakoni u skladu sa šerijatom, dok pravnici nadgledaju da li su zakoni u skladu s Ustavom. Tri su osnovne uloge Vijeća čuvara. S jedne strane, ono tumači Ustav. Vijeće čuvara tako ima puno veće ovlasti nego što ih ima ustavni sud u zapadnom zakonodavstvu, a razlog leži u dvostrukom zakonodavnom okviru – islamskom i zakonodavstvu vezanom za modernu nacionalnu državu. Pravni sustav Islamske Republike, svi uredi i vladajuće strukture, međutim, moraju odgovarati zakonodavnom okviru unutar islamskog prava. Niti jedan zakon ne smije se protiviti temeljnim ustavnim načelima i islamskom pravu. Uloga je Vijeća čuvara da svaki zakon koji je neustavan ili koji je protivan islamskim načelima proglasi ništavnim. Najveća moć Vijeća čuvara svakako jest političko kontroliranje republikanskog sustava u smislu veta na kandidaturu za političke dužnosti: dužnost Predsjednika Islamske Republike, te zastupnike u Madžlesu. Često se Vijeće čuvara postavlja kao jamac ustava poput Ustavnog suda, ali svakako u političkom životu zemlje zauzima puno važnije i politički aktivnije mjesto, nego što ustavni sudovi imaju u drugim državama. Svi kandidati moraju ispuniti kriterije Vijeća čuvara, a članovi Vijeća mogu odbiti bilo koju kandidaturu bez davanja značajnijeg razloga odluke. Treći važan zadatak Vijeća čuvara je nadgledanje izbornog procesa. Vijeće čuvara tumači tu svoju ulogu kao sprječavanje loših kandidata i grešaka u provođenju zakona od osoba koje se ne pridržavaju ustavnog okvira i islamskih pravila, kao i nametanja, prijevara i pogrešaka osoba koje nisu upoznate sa zakonima ili koje nastupaju zlonamjerno prema sustavu.

Najviše zabranjenih kandidatura u historiji

Ovo vijeće zapravo bira političku elitu Islamske Republike. Ove godine, međutim, zabranjena je kandidatura najvećem broju kandidata u povijesti Islamske Republike. Već godinama se, čak i sramežljivo unutar konzervativnih krugova, nastoji potaknuti pitanje o reformi ovog tijela kako bi ono imalo više demokratske odgovornosti. Ako ništa drugo, od Vijeća čuvara bi se mogao tražiti valjani razlog odbijanja nečije kandidature. Naravno, s pozicije moći, Vijeće odbija takvu mogućnost, jer bi se time postavio upitnik nad mnogim drugim dijelovima vrlo složenog političkog sustava. No, nikada prije nije došlo do ovako drastične blokade kandidata, ali postoji i relativno shvatljiv razlog tome. Većina političke elite je vrlo stara i ulazi u posljednje godine svog djelovanja. Čelnik Vijeća čuvara još od 1992. godine je Ali Jannati koji ima 93 godine. Njihova želja za kontrolom vlasti i osiguravanja političke baštine može biti glavni razlog ove odluke, ali su u tome kratkovidni jer je narod glasovao na drugi način – mali odaziv je velika poruka vladajućima.

Sam Vrhovni vođa je od svojih ranih dana nastojao dovesti politički poredak u ravnotežu, dajući slobodan prostor i reformistima i konzervativcima. Ovog puta, očito, nije htio na sam sustav Islamske Republike navući bijes naroda protiv percipirane nesposobnosti upravljanja predsjednika Hassana Rouhanija. Iranski konzervativci su intuitivno osjetili ovaj trenutak i počeli još jače kritizirati Rouhanija za nesposobno vodstvo u slučaju koronavirusa, a ne bi bilo neočekivano da novi Madžles pozove ministre na ispitivanje ili inicira opoziv Rouhanija. U tom slučaju vjerojatno bi uskočio Vrhovni vođa i spriječio takvu odluku. Kontinuitet vlade i mirnog prijenosa vlasti je konstanta u Khameneijevoj političkoj povijesti.

Iako je novi parlament podjednako slab u donošenju odluka kao i svi prethodni, ipak je ovo arena iz koje će se izdizati nove generacije konzervativnih političara. Snažni reformistički i umjereni glasovi biti će ograničeni na javne izjave putem medija. Uz Ghalibafa, nova zvijezda konzervativaca je i pef sudstva Ebrahim Raisi, pa se može očekivati da će neki od njih biti i snažni kandidati za budućeg predsjednika Irana. I dok mnogi analitičari smatraju da je ovo znak novih napetosti u vanjskoj politici, postoji i velika mogućnost da do takvih napetosti neće doći. Trajna napetost je dobra za Revolucionarnu gardu i tvrdolinijaše, ali samo ona koja ne odvlači previše resursa iz Irana. Uostalom, stabilnost i lagana napetost u odnosima sa Sjedinjenim Državama je povoljna za oblikovanje konzervativnog kandidata na idućim predsjedničkim izborima 2021. godine. Ukoliko će eskalirati napetost u susjednim državama, posebice u Iraku, glasači će se dobro organizirani i izabrati najumjerenijeg predsjednika. Konzervativci jako dobro znaju da je nuklearni dogovor bio jedina poluga kojom je Rouhani osvojio svoj drugi mandat. Podjednako znaju da sada moraju izbjeći bilo kakve političke šokove koji bi mobilizirali oporbu i tada će imati velike mogućnosti dobivanja predsjednika države iz svojih redova. Stoga bi, nekim ironično, konzervativni parlament podupirao veću povezanost sa svijetom i smanjivanje napetosti s nekim arapskim državama, te ne bi nužno izazivao američke okupatore u Iraku. Nije za očekivati, međutim, da će napraviti takav iskorak da naprave novi sporazum s američkim predsjednikom. Svakako, Rouhani neće sjediti skrštenih ruku kroz svoju posljednju godinu i nastojati će ukazati kako apatija birača može dovesti do ozbiljnih posljedica za državnu upravu. Napokon, ovi izbori ukazuju, unatoč velikoj moći Vijeća čuvara koja bi se trebala reformirati, da je Iran i dalje jedna od rijetkih zemalja Bliskog istoka gdje se ne zna tko će pobijediti na idućim izborima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera