Šeher je Banja Luka bila, šeher će i biti

Banja Luka je šeher narodnih heroja, šeher koji su partizani oslobodili, šeher koji čuvaju Šehitluci sa spomenikom Augustinčićevim (Al Jazeera)
Banja Luka je šeher narodnih heroja, šeher koji su partizani oslobodili, šeher koji čuvaju Šehitluci sa spomenikom Augustinčićevim (Al Jazeera)

Šeher znači grad, veliki grad. Stručnije rečeno, šeher je onda dovoljna crtica koja varošicu ili kasabu pretvara u grad.

Dodik je u napadu bijesa i nacionalističkog ratnohuškačkog pozerstva izjavio da Banjaluka nikada nije bila šeher, te da više pripada Vučiću nego Izetbegoviću.

Ovo je na toliko nivo sramna, poražavajuća i ksenofobna izjava Milorada Dodika da se ne smije oćutati niti prećutati.

Heroina Branka

Znate li ko je Branka Ljubojević?

Branka Ljubojević je profesorica srpskog jezika iz banjalučke Gimnazije, koja je odlučila povesti svoje učenike u Ferhadiju, ljepoticu džamiju pod krajiškim nebom. Branka je kao profesorica shvatila i pojmila sav značaj kosmopolitizma koji se mora vratiti u Banjaluku.

Čini vam se normalna stvar? Vjerujte, u Banjaluci je ovo avangarda. Mnoga djeca su ovih dana, baš zahvaljujući Branki prvi put kročila u dvorište džamijsko, ali i u samu džamiju.

“Razgovarajući sa učenicima na časovima, shvatila sam da bismo svi trebali, a i željeli saznati više uopšteno o filozofiji islama, odnosu prema umjetnosti, kako bismo adekvatnije pristupili analizi romana. S druge strane, saznala sam i da većina učenika nikada nije ušla ni u dvorište, a kamoli u samu džamiju te sam im predložila da probamo organizovati posjetu. Oduševljeno su prihvatili ideju i mislim da je zaista vrijedilo“, rekla je za medije Branka Ljubojević.

To je to, rečeno – učinjeno!

E to vam je šeher, to je taj multikulturalni jezik! To je snaga grada, ali i ljudi koji su odlučili da vrate šeher, da vrate grad namjesto kasabice koja se već tri decenije stručno, organizovano, sistematski kreira u Banjaluci.

I zato je profesorica Branka vrijednija od Dodika i njemu sličnih nebrojeno mnogo puta. Sramota je i porediti. Ona djecu uči, prije svega, značenju riječi, simbola, pojmova, uči ih ljepoti i razumijevanju, uči ih budućnosti i suživotu, dok Dodik svojim ruralnim mentalitetom sve to pokušava srušiti.

Dodik je tu bitku sa mladošću i progresivnošću unaprijed izgubio.

“Iskreno vjerujem da samo upoznavanje drugoga i drugačijega može odagnati strah i predrasude. Smatram da je to uzrok svih nesporazuma u BiH i da ovakvi časovi, uopšteno upoznavanje svega onoga što naša zemlja jeste, ali i sve druge zemlje i kulture, moža da nas izvede iz mraka začahurenosti u sopstvo kao jedino dobro, da nas oslobodi do te mjere da se osjećamo prijatno i prihvaćeno svuda. Moje interesovanje za islam kao kulturu i filozofiju seže još u devedesete, tako da je meni sve ovo bilo prirodno i normalno”, ističe profesorica Ljubojević.

Mržnja i primitivizam kao poželjne norme

Sa druge strane, šta je to “istakao” Dodik? Istakao je mržnju, degradaciju, anahronost povijesnu. Istakao je nastavak svoje priče po kojoj imam arlauče, po kojoj je Banjaluka samo, jedino i isključivo srpski grad, koji se gnuša odrednice “šeher”. Istakao je kontinuitet masovnih iseljavanja, prvo fizičkih-iseljavanja nesrba, a onda i mentalnih – u glavama Srba koji su ispranih mozgova počeli vjerovati u velikosrpski mitomanski narativ o etnički čistoj zemlji.

I to je Dodiku i njegovom ruralnom mentalitetu, kažem, prirođeno. Kao što mu je prirođeno da ne voli, ne toleriše hodžino učenje, kao što mu je prirođeno da sevdalinku, pa i onu Safeta Isovića o šeher Banjaluci shvata kao nekakvo “tursko okupiranje grada”. To je sva njegova filozofija, koju mora se priznati, sprovodi u djelo jako uspješno nošen poletom četnika iz ’92 koji su očistili šeher. Banjaluku od nesrba.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Pa se tako velika, lijepa, čuvena šeher Banjaluka getoizirala, izdvojila, u sebe povukla, sklonila pred bujicom primitivizma i najgoreg mogućeg nacionalizma. A Dodik je to prihvatio kao jedinu moguću i najpoželjniju realnost u kojoj stoluje kao srednjevjekovni seoski knez.

Al, džaba, jeste Banjaluka šeher! To je grad Marijana Beneša, grad Ante Josipovića, grad Abasa Arslanagića, grad sa bulevarom Olimpijskih šampiona, grad najboljih ćevapa, grad lijepih ljudi, grad skladne arhitekture, grad dajaka… Grad, koji je šeher i šeher koji je grad. Jedno te isto i jedno uliveno u drugo.

I uvijek će tako biti, u budućnosti najviše i najjače.

Jer, nije Banjaluka, kako sugeriše podlo Dodik, grad koji više pripada Vučiću, nego Bakiru Izetbegoviću, ne to je grad koji pripada svim Banjalučanima u dijaspori i šeheru samom, to je grad koji pripada svim građanima Bos e i Hercegovine, to je i tvoj grad Milorade, tvoj šeher, koliko god ti ovo uši ne željele čuti.

A prva osobina grada koji je prerastao varošicu i kasabu jeste da bude i šeher i grad i velika čaršija i varoš golema. E to je grad, ma koliko ga ti Milorade vraćao na kulturološke gabarite lijevčanskog sela.

To je šeher narodnih heroja, šeher koji su partizani oslobodili, šeher koji čuvaju Šehitluci sa spomenikom Augustinčićevim. I to se ne može promijeniti, to se neće promijenit. To ostaje zauvijek!

Kao što u budućnosti dolazi profesorica Branka Ljubojević i još stotine njih, još hiljade njih, koji će varošicu u magli samosmanjenu vratiti na nivo nekadašnjeg Grada-Šehera.

I nema tog medija, te vlasti, te represije, koje bi spriječile napredak. A biti šeher u ovoj Bosni i Hercegovini je titula, koja se vijekovima, dobrim ljudima, organizacijom, radom i ljepotom sticala i nije pala sa neba nekakvim ukazom, kao što bi ti Milorade ukazom vratio Banjaluku, po ko zna koji put zbog svog opstanka, na nivo seoceta.

‘Samo neznanje može da nas ugrozi’

Za kraj, više nego poučne riječi banjalučke profesorice Branke Ljubojević:

“Kako rekoh učenicima prije nekoliko dana, nacionalni identitet vam neće oduzeti čitanje stranih pisaca, ali hoće neodvajanje rječce NE od glagola! Samo neznanje može da nas ugrozi, unizi i oduzme nam mogućnost da budemo sve ono što treba da budemo.”

Ne bi bilo loše da pročitaš jedno značenje u rječniku Milorade, značenje riječi “šeher”. Nije grijeh ne znati, grijeh je služiti se lažima i neznanjem kao polugama moći i vlasti.

Na jednoj strani stojiš ti i tvoja politika, na drugoj strani moćna velika i snažna šeher Banjaluka, koja je svašta predeverala zajedno sa profesoricom Brankom i njenim učenicima.

Razmisli….

Apendiks: Ako banjalučke gradske vlasti ne znaju ko bi ove godine trebao dobiti Ključ grada, neka se sjete profesorice Branke Ljubojević. Ako smiju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO