Odgovori na Dodikovu politiku sporni su iz više razloga

Galamom i prijetnjama probosanskih snaga samo se igra u korist nebosanskih (Reuters)
Galamom i prijetnjama probosanskih snaga samo se igra u korist nebosanskih (Reuters)

Odgovor probosanskih snaga okupljenih oko Stranke demokratske akcije na blokadu kojom je predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik još jednom izložio institucije Bosne i Hercegovine pokazuje elemente strateškog i taktičkog nesnalaženja. Kao da se to događa prvi put. Nasjeli su na nekoliko spinova, prihvatili Dodikovu terminologiju i metodologiju samo sa različitim političkim predznakom i ponovo ostavili dojam uigrane predstave za narodne mase, mada procjene govore da se ovog puta radi o nešto ozbiljnijim ulozima.

Iako je Dodik metu na čelo stavio stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH, kojih prema Dejtonu i Ustavu BiH ima troje, njegov stvarni cilj je rušenje odluke o neustavnosti dijela Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske. Sudije stranci su od osnivanja Ustavnog suda BiH tu, rade svoj posao i postojalo je mnogo vremena da se njihov status riješi nakon prvog petogodišnjeg mandata, ali nije. Zato što nisu istinski sporni. Preko njih Dodik želi obračun sa drugim međunarodnim institucijama kako bi se uticaj stranaca na njegove pokušaje destrukcije umanjio. Prema podacima koje je bh. javnosti prezentirao aktuelni predsjednik Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević domaće sudije su donijele više od 99 odsto odluka. I umjesto da ovaj argument ponavljaju kao pravi odgovor, branitelji bosanske državne opstojnosti stavom da su strani suci brana za pokušaje secesije samo nasjedaju na Dodikov spin.

Dodika žulja zemljište

Tvrdnju da Dodika žulja proglašavanje poljoprivrednog zemljišta u entitetu imovinom u državnom vlasništvu potvrđuje izjava poslovično dobro obaviještenog predsjednika SDS-a Mirka Šarovića. Šarović je zatražio da javnosti u entitetu RS bude jasno predočeno kome je poljoprivredno zemljište koje je predmet odluke Ustavnog suda BiH, prethodno tajno davano pod višegodišnju koncesiju i koji su funkcioneri SNSD-a to zemljište čak preveli i u svoje privatno vlasništvo.

„Tada bi svi razumjeli i zašto je, mimo svake logike, donesen poseban zakon kojim je cijelo poljoprivredno zemljište preneseno u vlasništvo RS-a, umjesto da se da lokalnim zajednicama?! Odgovor je jednostavan, a znate ga i sami – sve se radilo kako bi se osigurao monopol na dodjeli koncesija, odnosno kako bi se zemljište lakše rasparčalo među partijskim članovima“ – zaključuje Šarović. Ovaj neoborivi argument niko od probosanskih stranaka nije koristio u raspravi o krizi. Da li zato što dolazi od Šarovića ili nekog drugog razloga?

Svađe koje vode u nigdje

Produbljivanje sukoba samo zato što to histerično nameće Dodik kontraproduktivno je za Bosnu i Hercegovinu i njenu ideju. Član Predsjedništva Šefik Džaferović na posljednjoj pres-konferenciji kaže da je Bosna i Hercegovina postojala prije Dejtona i postojat će ako ne bude Dejtona. „Ako nešto bude nestajalo, može nestati samo ono što je nastalo u Dejtonu. A entiteti su nastali u Dejtonu“, tvrdi Džaferović.

Hoće li nešto nestati – BiH ili entiteti – rasprava je koja bespotrebno traje već decenijama. Neće nestati ni jedno, ni drugo, a pristajanje na svađu o tome samo nam oduzima vrijeme za rješavanje bitnih pitanja. Izjava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića o tome da će Dodikovo izazivanje krize najviše štete donijeti upravo građanima entiteta iz kojeg dolazi nasjedanje je na ponavljani spin SNSD-a o Republici Srpskoj kao „boljem dijelu BiH“. Ovoga puta bolje će, prema najavama Izetbegovića, biti u Federaciji BiH. Izetbegović je rekao kako neće biti državnog budžeta, neće biti kredita, usporit će se izgradnja, neće biti nekih vodovoda u Bijeljini, smanjit će se napredak u smislu povećanja broja zaposlenih. A jasno je da neće biti dobro ni jednima ni drugima, ni onima u Brčko Distriktu koje najčešće zaboravljamo, ukoliko se budemo radovali „nesreći preko entitetske linije razgraničenja“. Oko ideje Bosne i Hercegovine treba okupljati Dodikove političke protivnike u entitetu, a ne pomagati mu ovakvim stavovima da ih okupi oko secesionističkog cilja ili oko modela blokiranja i omalovažavanja države.

Dva protiv jednog

Istovremeno se HDZ-u, kao učesniku u vlasti na nivou institucija Bosne i Hercegovine u ime hrvatskog naroda, poručuje da “ispravno procijeni aktuelni historijski trenutak i ne svrstava se na stranu generatora krize”. Ova potcjenjivačka optužba da se HDZ BiH već „prodao“ Dodiku sigurno neće biti sa simpatijama dočekana od onih koje se u savezništvo poziva. Nacionalno okupljanje po modelu „dva protiv jednog“ u bliskoj povijesti samo je bilo u funkciji raspirivanja, a nikada smirivanja krize i stabilizacije stanja u zemlji. O tome govori i savez Dodika i lidera HDZ-a Dragana Čovića.

Drugi razlog galame probosanskih snaga predvođenih SDA-om jeste pojavljivanje čelnih ljudi Centralne izborne komisije i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na sastanku koji je s predstavnicima političkih struktura entiteta održao Dodik u Istočnom Sarajevu. To bi formalno-pravno trebalo da budu neovisne institucije, lišene bilo kakvog političkog uticaja na rad i donošenje odluka u okviru njihovog mandata. Ali onda bi trebalo odustati od navike da se stranački podobnici, prije svih iz SDA, postavljaju na rukovodeća mjesta u ovakvim državnim tijelima. Moto da su stranački bojovnici dobri u svim situacijama, ako su naši, ruši integritet prigovora drugima kada tako definiraju svoju kadrovsku politiku.

Pozivi na militarizaciju i mobilizaciju svih domoljubnih snaga, koji stižu ne samo iz SDA nego i iz drugih političkih stranaka koje sebe svrstavaju u probosanske, također, su sporan odgovor na Dodikove najave. Prvo, jer nisu iskrene s obzirom na činjenicu da većina pozivalaca svoje domoljublje nije ni u proteklom ratu praktično dokazala, a drugo, na Bošnjake se navlači stigma militantnog naroda koji bi svoje frustracije iz prethodnog rata sada liječio u nekom novom. Svi oni koji pozivaju na oružje prvi bi krenuli ka zapadnim granicama Bosne i pružali podršku onima koji su ostali kako su to nekad radili, oni ili njihovi preci. Njihove poruke, više od spremnosti da oružjem i životom brane domovinu pokazuju da ni sami u takvu spremnost ne vjeruju, te da od potrebe za takvom žrtvom strahuju. Ako su tako sigurni i spremni stati u odbranu, čemu onda tako često ponavljani i glasni pozivi međunarodnoj zajednici da reagira i kazni napadače na Bosnu i Hercegovinu? Da su devedesetih godina organizatori otpora agresivnim politikama Srbije odnosno Jugoslavije, pa poslije i Hrvatske toliko pričali, sve aktivnosti na pripremi odbrane bile bi ugušene. Mobiliziranje na jednoj strani izaziva nacionalno okupljanje na drugoj i trećoj, a to u praksi donosi samo dobar temelj za sukob.

Privatiziranje odbrane BiH

Privatiziranje prava na odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta sljedeća je odlika probosanskog bloka okupljenog oko SDA. Bosna i Hercegovina je nakon obnove svoje državnosti sačuvala simpatije svijeta zato što je pored Bošnjaka 90-tih uspjela animirati dio drugih naroda da se za nju bore. Okupila ih je na osnovama Platforme Predsjedništva Republike BiH za suverenu, cjelovitu i nedjeljivu državu. Kretanje stranputicom počelo je odustajanjem od nje kada je politički vrh prihvatio iluziju da je moguće umiriti nemirnu Bosnu podjelom na tri nacionalne republike.

Rušiteljima i ovo malo preostale državnosti Bosne i Hercegovine najviše političke štete donosi institucionalna borba. Zato primarno treba nastaviti koristiti apelacije Ustavnom sudu BiH kako bi se političke aktivnosti entitetskih vlasti vratile u ustavne i zakonske okvire. Uporedo, kompromise treba tražiti u dijalogu.

Bez nepotrebne medijske histerije i prijetnji za integritet Ustavnog suda bori se poštivanjem njegovih odluka, a ne odbranom separatnih interesa. Ova druga borba otvara sumnju da se konačne i obavezujuće presude prihvataju samo onda ako su u skladu s kratkoročnim političkim interesima ili se instrumentaliziraju dijelovi obrazloženja kako bi se opravdali dnevno-politički potezi. Bilo od koga dolazila manipulacija.

Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić, komentirajući krizu, kazao je da sudbina BiH ne zavisi od Vučića i Dodika, nego od strateškog jedinstva probosanskih snaga. Sudbina BiH, ipak, zavisi od snage njenih institucija, poštivanja Ustava i zakona, poštovanja prema predsjednicima i premijerima ma odakle oni dolazili i kako se zvali, ako se ponašaju u skladu s navedenim principima, ako se poštuju poreske i finansijske obaveze, ako se iskorijeni nepotizam, ako se korupcija kao princip življenja svede na najnižu moguću mjeru, ako sila prestane biti model rješavanja otvorenih pitanja. Galamom i prijetnjama probosanskih snaga samo se igra u korist nebosanskih, iskazuje nedostatak državotvorne svijesti, pokazuje neznanje u upravljanju  institucijama i strah od posljedica takvog upravljanja, jer oni neminovno vode do gubitka i novca i moći i vlasti. Na koncu i države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO