Šta američki predsjednik može uraditi za Kurde

Američki potpredsjednik Joe Biden i predsjednik Kurdistanske regije Iraka Masoud Barzani razgovaraju tokom pres konferencije u Erbilu, 17. septembra 2009. (AP)

Mnogi Kurdi širom Bliskog istoka pozdravili su pobjedu Joea Bidena nad Donaldom Trumpom na nedavno održanim izborima u SAD-u. Zna se da je bivši potpredsjednik naklonjen kurdskom pitanju i očekuje se da će on donijeti olakšanje od štetnih Trumpovih politika.

Neki se čak nadaju da bi Bidenova administracija mogla nadzirati ispunjenje kurdskog sna za nezavisnu državu. Ipak je Biden u maju 2015. rekao Masoudu Barzaniju, tada predsjedniku poluautonomne Kurdistanske regije Iraka (KRI): „Vidjet ćemo nezavisni Kurdistan u našem životnom vijeku“. Ali jesu li takve nade realistične?

Nema sumnje da je Biden veliki pristalica Kurda već gotovo tri decenije. Godine 1991. osudio je bivšeg predsjednika Georgea H. W. Busha što je dozvolio iračkim snagama pod vlašću Saddama Husseina da se domognu oslobođenih krudskih predjela na sjeveru Iraka. U 2002. godini se obratio parlamenta KRI-ja, uvjeravajući članove da „im planine nisu jedini prijatelji“.

Nakon invazije na Irak 2003, Biden je zagovarao federalni model u kojem su kurdske, sunitske i šiitske regije uspostavljene da se pomognu ublažiti sektaške tenzije koje pokreću građanski rat. Ovaj potez su pozdravili Kurdi, koji su ga vidjeli kao garant svoje autonomije.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Biden je također oštro kritikovao politike Trumpove administracije u vezi Kurda. U 2019. je Trump dao zeleno svjetlo Turskoj da napadne Kurdske sirijske demokratske snage na sjeveroistoku Sirije, zbog čega ga je Biden nazvao „najnemarnijim i najnekompetentnijim glavnim zapovjednikom koga smo ikada imali“.

Ali novoizabrani predsjednik je također i realan i kada stupi na dužnost 20. januara 2021, on će raditi u najboljem interesu za svoju državu. Njegova spremnost da podrži Kurde bit će ograničena širim američkim planom koji će postaviti na Bliskom istoku.

Imao je sličan pristup kada je kao potpredsjednik dobio zadatak da se bavi Irakom i Sirijom pod dvije administracije predsjednika Baracka Obame. Tokom tog vremena, Biden je u više navrata pokušao iskoristiti svoje lične veze sa kurdskim liderima kako bi unaprijedio američke interese, i zapravo je u nekim slučajevima spriječio Kurde da jačaju svoju stratešku poziciju glede Bagdada.

Upozorio protiv traženja nezavisnosti

Dok je podržavao kurdsku autonomiju u Iraku, Biden je vršio pritisak na Erbil da se dogovori s Bagdadom. On je lično tražio od Barzanija da odgodi glasanje o ustavu KRI-ja jer je uključivao spornu pokrajinu Kirkuk kao ključni dio krudske regije. Ovo bi pokrenulo etnički sukob u Iraku između Kurda i Arapa i potkopalo bi američke interese u Iraku.

Biden je 2010. zajedno sa Obamom, lično tražio od kurdskog lidera Jalala Talabanija da se odrekne svoje pozicije predsjednika Iraka u korist Ayada Allawija,  šefa koalicije Iraqiya, koja je pobijedila na izborima ranije te godine. Ovaj potez bi značio odricanje pozicije dodijeljenje Kurdima, što bi znatno umanjilo kurdsku moć u Bagdadu. Talabani je odbio ovaj zahtjev i ostao je na svojoj poziciji.

Biden je također podržao iračkog premijera Nourija al-Malikija, čija je odluka da sreže budžet za Erbil 2014. i napravi čistku Kurda iz iračke vojske, izazvala mnogo zamjeranja u KRI-ju.

Dakle, iako je Biden izrazio veliku podršku Kurdima na riječima, na djelima je to u najbolju ruku izmiješano. Kao osoba koja duboko vjeruje u ljudska prava i slobodu, on može željeti da Kurdi imaju nezavisnu državu, ali on također razumije posljedice koje bi ovo moglo imati u jednoj od najizazovnijih geopolitičkih regija svijeta.

U 2007. je upozorio kurdske lidere protiv traženja nezavisnosti rekavši: „Turci i Iranci će vas žive pojesti, oni će vas napasti, bit će to sveopći rat“ i naglasivši da ih SAD ne bi mogao zaštititi.

Jasna američka politika prema Kurdima

Pa ipak, viši kurdski dužnosnici su mi kazali tokom mog nedavnog putovanja u KRI da je Bidenova izjava u maju 2015. o „nezavisnom Kurdistanu“ i da su višeznačne Obamine izjave u vezi kurdskih nacionalnih težnji shvaćene kao otklon od dugogodišnje vašingtonske politike ujedinjenog Iraka. Također su dodali da je ovo pokrenulo kurdski zahtjev za nezavisnošću, koji je kulminirao referendumom 2017.

„Mislili smo da je to zeleno svjetlo da nastavimo jer nam nisu rekli ‘nemojte to raditi'“, kazao je jedan zvaničnik. Drugi novinar blisko povezan s Barzanijem, također je reflektirao ovaj sentiment, dodajući „mi razumijemo jasne poruke i izjave, a SAD nam to nije dao.“

Stoga je važno da naredna američka administracija jasno artikuliše svoju politiku prema Kurdima kako bi izbjegla potencijalne nesporazume koji bi mogli imati stvarne implikacije za stabilnost regije.

Kurdi bi trebali upravljati svojim očekivanjima onoga što Biden može uraditi za njih. Umjesto da čekaju na SAD da im pruži podršku ili riješi njihove rasprave, trebaju se fokusirati na ono što mogu sami za sebe napraviti: osnažiti kurdske institucije, podržati vladavinu zakona, umiriti unutrašnje političke tenzije i prigrliti slobodu govora i demokratiju.

Progres na svim ovim poljima bit će spremno dočekan od strane nove administracije, koji će u najmanju ruku osigurati neki nivo predvidljivosti i stabilnosti vanjske politike, što je mnogo potrebna promjena nakon četiri godine Trumpovog urnebesnog liderstva i neodgovornog donošenja odluka.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama