Kad se sukobe stručnjaci i naučnici dok COVID hara Hrvatskom

Ima li mjesta kritičkom promišljanju političkih odluka te kakva je sudbina stručnjaka i naučnika u trenutnom sistemu?, pita se autor (EPA)
Ima li mjesta kritičkom promišljanju političkih odluka te kakva je sudbina stručnjaka i naučnika u trenutnom sistemu?, pita se autor (EPA)

Posljednjih tjedana u Hrvatskoj traje verbalni, činjenični, stručni okršaj između vladajućih (uključujući premijera Andreja Plenkovića, ministra zdravstva Vilija Beroša, člana Nacionalnog stožera civilne zaštite Krunoslava Capaka), s jedne, i Ivana Đikića, uglednog znanstvenika, s druge strane. Treba imati na umu da je Đikić 2017. godine obustavio svoj znanstveni i stručni rad u Hrvatskoj nakon neslaganja s Plenkovićem vezano uz slučaj bivšeg ministra Pave Barišića i optužbi vezanih uz plagiranje. Tada je jasno naveo da je jedan od najoodgovornijih za njegovu odluku, i praktički odlazak iz Hrvatske, Plenković, njegove neistine, usmjerenost na vlastiti interes i nekorektnost.

Danas Đikić radi na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, gdje se, između ostalog, bavi i istraživanjem koronavirusa SARS-CoV-2, a u javnosti je involviran u raspravu o korona virusu i epidemiološkim mjerama koje bi trebalo poduzimati. Između ostalog, početkom 11. mjeseca je upozoravao da će do kraja tog mjeseca Hrvatska doseći 1.500 preminulih te je pozivao na pooštravanje mjera. Pri tome je naišao na kritike. pa i omalovažavanje od vladajućih.

‘Ko radi, taj i (ne)griješi’

Tako je Capak izjavio kako misli “da je ta brojka pretjerana, da do te brojke neće doći”. Nakon što su se takve brojke ostvarile i prije kraja 11. mjeseca, ministar Beroš je izjavio da cijeni “kolegu Đikića, koji se bavi molekularnom biologijom, no poznato je da on nije virolog, infektolog, epidemiolog, da su mu mnoge procjene bile kontradiktorne i nekonzistentne. Postoji određeni znanstveni savjet koji je okupljen od stručnjaka relevantnih za ovu problematiku, on savjetuje Vladu i nacionalni stožer.”

Kao najveća greška Đikiću se spotiče to što je krajem drugog i početkom trećeg mjeseca govorio o tome da ne treba dizati veliku paniku, da se čini kako korona virus ima smrtnost od dva posto u odnosu na gripu, koja ima jedan posto, da nije opasan za 80-90 posto ljudi, nego za osobe iz rizičnih skupina i slično. Međutim, isto tako je upozoravao na epidemiološku opasnost korona virusa zbog asimptomatskih širitelja te nepostojanja cjepiva. S druge strane, kad su procjene i mjere koje su donosili Vlada i Nacionalni stožer civilne zaštite, uz sve preporuke Znanstvenog savjeta, bile promašene, kontradiktorne i zakašnjele, onda Beroš nije to uzimao kao neki krimen. Uostalom, i sam Beroš je u lipnju tvrdio “da je bolest na nivou gripe te da nema mjesta za paniku”. Očito se radi o maksimi koju Plenković promovira tijekom oba svoja mandata: “Tko radi, taj i ne griješi.”

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Valja primijetiti kako je Plenković u prvi plan gurnuo stručnjake iz redova Hrvatske demokratske zajednice ili bliske HDZ-u. Tako su od početka izbijanja epidemije u prvi plan došli Capak i Alemka Markotić, za koje se ispostavilo da su članovi HDZ-a, Maja Grba-Bujević, koja je, nakon pozicije u Nacionalnom stožeru, došla na listu HDZ-a i ušla u Sabor. Zatim u Znanstvenom savjetu, uz Capaka i Markotić, sjede i Dragan Primorac, član HDZ-a i bivši ministar znanosti, Miroslav Radman, koji je bio posebni savjetnik nekadašnjeg premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, uz čiju je obilatu novčanu pomoć razvijao svoj Mediteranski institut za istraživanje života, te Zvonko Kusić, koji je već neko vrijeme Plenkovićev savjetnik te mu osigurava akademski legitimitet u različitim vijećima i povjerenstvima. Naravno, u Znanstvenom savjetu ima i nekoliko drugih članova koji nisu vezani uz HDZ, ali iz medija je bilo očito da premijer ne uvažava svačija mišljenja jednako. Ona koja je uvažavao uglavnom su opravdavala političke ciljeve, a manje uvažavala kontekst epidemije.

Unaprijed izgubljene bitke

Capak je nemušto objašnjavao okupljanje u Vukovaru, nadajući se da nitko baš neće prebrojavati 500 dopuštenih sudionika (na kraju ih se skupilo više od 5.000) te da s “blažim mjerama postižemo bolje rezultate”, Markotić je stručno utvrdila da “postoje određene situacije, svi znamo što je Vukovar”, pojedini članovi su tvrdili da je vrhunac epidemije bio krajem listopada, stavovi o maskama su se mijenjali, kriteriji za izolaciju razvlačili kao žvakaća guma. Međutim, jedna stvar je ipak ostala konstantna. To je poruka poslana politički nepodobnim stručnjacima i znanstvenicima – vaši savjeti nisu relevantni.

Ova situacija daje paradigmatski pregled uloge stručnjaka i znanstvenika u trenutno uspostavljenom sustavu. Politički angažman će vas za vodeća mjesta uglednih institucija kvalificirati više od bilo kojeg doktorata, a dobiveno leno ćete otplaćivati davajući akademski autoritet u svrhu opravdavanja političkih odluka vlastodržaca. Naravno, vlastima su uvijek potrebni i oni kojima će upotpuniti nekoliko mjesta s ciljem stvaranja prividne uključivosti i uzimanja u obzir različitih mišljenja. Moguće je, i vrlo vjerojatno, da takvi pojedinci ulaze s dobrim namjerama i željom da pomognu društvu, ali nažalost, često smo svjedoci da su takve bitke unaprijed izgubljene. Mnogi će zato, poput Đikića, spakirati kofere i tražiti bolje prilike, ali i dalje biti glasni i kritični. Drugi će ostati i biti kritični koliko smiju i mogu, a tog prostora je sve manje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO