Mišljenja

Seka Sablić i Dragan Bjelogrlić – najveći neprijatelji današnje Srbije

Ono nešto malo umjetnika su doslovno među lučonošama nevelikog, titravog svjetla u Srbiji, piše autor
Ono nešto malo umjetnika su doslovno među lučonošama nevelikog, titravog svjetla u Srbiji, piše autor

Srbijanski režim je iznjedrio novu, a staru generaciju nacionalističkih jurišnika polupismene provinijencije, koja bez skrupula i sama, napada sve što valja u istoj toj Srbiji. Tako se u prvog skupštinskog kerbera tog režima u žestokoj konkurenciji prometnuo izvijesni Marko Atlagić, zadužen za blaćenje najistaknutijih umjetnika u zemlji.

Doktor za hronični nedostatak patriotizma

Tako je narečeni Atalagić za legendarnu glumicu Seku Sablić, nakon njenog sjajnog intervja u NIN-u u kome je rekla da je “otadžbina tamo gde ti je dobro, a ne gde su sarme”, kazao:

“Ovoj gospođi zaista nedostaje patriotizam. Ona je izjavila da je otadžbina tamo gde ti je dobro, a ne gde ti je sarma. Gospođo, vi imate manjak patriotskih osećanja. Patriotizam je kamen temeljac čovekove moralnosti, svetinja čovekove duše. Zapamtite, gospođo Sablić, patriotizam je najveći ukras čovekove duše, koji vi, gospođo Sablić, ne posedujete”, rekao je ovaj notorni poslanik, član Srpske napredne stranke, i poručio joj “da prelistava istoriju srpskog naroda, da ne bi ostala stranac u vlastitoj otadžbini”.

Zanimljivo je da se narečeni Atalagić još u prvoj polovini devedesetih izmilio ispod maskirnih šinjela ratnih zločinaca Milana Martića i Milana Babića, pa je onda nakon uništenja njihove paradržave bježeći odlučio potražiti rezervnu domovinu u Srbiji i, kako vidimo, prilčno se dobro snašao. Makar patriotski. To što se Atlagić, kome je i čitanje najobičnijeg saopštenja prenaporno, a razlikovanje ekavice od ijekavice nemoguća misija, umjesto ispred seoske zadruge sa pivom u ruci, našao u Skupštini Srbije, najmanji je problem.

Srbija je preplavljena “Atlagićima”. Zapravo, “Atlagići” predstavljaju vezivno tkivo te zemlje, dok u isto vrijeme poput najsmrtonosnijih virusa uništavaju ono najplemenitije u Srbiji.

Budi ono što jesi, budi Marko Atlagić

No, pravo je pitanje, otkud baš sad u svom ovom zlu da Srbiju zadesi i ovaj Marko Atlagić?

Prvo i osnovno, politička scena osim Shapia Kamberija ne poznaje opoziciju u Skupštini Srbije. One odistinske opozicije, najjednostavnije rečeno nema. I onda se u takvoj atmosferi SNS-ove perjanice utrkuju u napadima na fiktivne neprijatelje, upadaju u verbalne ode u kojima sve u TV prenosima zasipaju Vučića komplimentima i naravski pronalaze neprijatelje tamo gde ih nema i tako unedogled, čemu se ne bi postidio svaki jednopartijski totalitarni sistem. Gledatelji svemu ovome mogu svjedočiti putem televizije gotovo svakodnevno. Naravski, ako imaju želudac za to. Dakle, supismeno dodvoravanje gospodaru prvi je razlog za pojavu Atlagića, a koji u neimanju bilo čega pametnog i svrsishodnog u glavama i na šalabahterima ispred sebe, napadaju legendu glumišta ovih prostora Seku Sablić, koja govori suštu istinu, a čije djelo oni nisu u stanju obuhvatiti niti za desetak svojih mizernih života.

To prvo, a drugo je mnogo ozbiljnije.

Režim Aleksandra Vučića je shvatio da u budućem srpskom svetu nema mjesta za one koji nisu politički profilisani desno od desnog. To se pokazalo i u Crnoj Gori, ali i na lokalnim izborima u entitetu Republika Srpska, poglavito u Banjaluci.

Onda su stratezi tog režima (mudro) zaključili da im ne treba nekakav Boško Obradović, koji bi kao opoziconar, a baš desno od desnog nekada došao na vlast, te su naredili svojim unutrašnjim skupštinskim Obradovićima da se ponašaju najradikalnije što mogu. Preciznije, rekli su im nešto što su ovi čekali cijeli svoj politički život – da budu ono što istinski jesu. Nacionalističke galamdžije šešeljoidnog tipa.

Tako se na koncu i ovaj nesrećni Atalagić vratio u samog sebe, u unjkavog nacionalističkog srpskog pametnjakovića sa oboda Like i Dalmatinske Zagore, koji ispred rodne seoske zadruge sa mržnjom i strahom naklapa o njemu poptuno nepoznatim, stranim i imaginarnim pojmovima, kao što je umjetnost i gluma u umjetnosti i napose režija u toj glumi.

Može Atalagić biti do mile volje onaj izvorni, SAO Marko Atlagić i još za to da primi skupštinsku platu i paušale. Kud ćete veće sreće od toga.

Belogrliću, Bjelogrliću, napusti zemlju!

A kad mu je već krenulo i kad mu je to u opisu posla i mentalnog stanja, što da ne nagrdi legendu balkanske kinematografije Dragana Bjelogrlića, koji je najljudskije, a kako bi i drugačije, stao u odbranu Seke Sablić.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Atlagić, tako ne znajući baš najtačnije da li se Bjelogrlić baš tako i preziva, rekao za filmskog doajena da treba napustiti zemlju:

“O gospodinu Belogrliću, Bjelogrliću… On je bez truna morala i stida. Da ima barem malo morala, ispunio bi obećanje da će napustiti Srbiju ako propadnu protesti ‘1 od 5 miliona’. Zato ga pozivam da ispuni obećanje, kao visoko moralna osoba. Uostalom, neću da se bavim Belogrlićem, Bjelogrlićem, čovjekom koji se bavi mitom i korupcijom, to ne kažem ja, nego Antonijević. Zato Belogrlićem, Bjelogrlićem treba da se bavi policija, ne ja. Zato je Belogrlić, Bjelogrlić moralna sramota nacije i Srbije. Neću da se bavim čovjekom koji je rekao da se iz Srbije ne odlazi zbog siromaštva već zbog primitivizma, već je građanima Srbije rekao da su primitivci. Rekao je da Srbija nije otadžbina, već džungla.”

Vidite, ovaj Atlagić pokazuje svim drugim Atlagićima, a takvih je dva miliona u Srbiji, kako se i šta treba raditi sa onim najboljim u Srba. To je smjernica, kako se obračunati sa njima. Dakle, progonom, zatvorom, kućnim pritvorom, izolacijom…

Tako to radi režim, koji je odlučio biti desniji i nepismeniji od samog sebe, režim, koji je odavno uništio opoziciju, pretvorio je u fragmentirana egoistična ostrvca ili buduće pročetničke jurišnike. Na koncu, to je režim koji svojom punom snagom primitivnosti, bahatosti, rijaliti potkovanosti, pokazuje gdje je mjesto budućoj intelektualnoj eliti Srbijie (ako je uopšte bude).

A mjesto joj je negdje između Mitrovićeve Zadruge, Marićeve Ćirilice , Vučićevićevog Informera i totalne bijede u kojoj se zemlja odavno situirala. Kome se ne sviđa, što reče Atalagić, neka napusti zemlju!

Mala im je ova sarma

Neko će reći, šta je sa novinarima, mogu li makar primijetiti ove vijesti i napraviti ozbiljne kritičke osvrte, glede skupštinskog divljaštva narečenog Atlagića?

Ja ću vam reći šta je sa novinaraima:

Stranačka kolegica Atlagićeva i skupštinska poslanica Biljana Pantić Pilja tokom svog izlaganja je navela da u “nezavisnim medijima N1 i Nova S, antisrpskim medijima nema trunke nezavisnosti” i da ih može “opisati samo jedna rečenica – domaći izdajnik, strani plaćenik”.

Jeste opskurno, ali, ne samo da nije bez težine, nego je zastrašujuće. Neko bi rekao dobrodošli u devedesete, ali autor ovih redova je čvrsto uvjeren da Srbija nikada, ama baš nikada i nije izašla iz devedesetih.

I na koncu, šta dobijete, kada blatite i napadate jednog Dragana Bjelogrlića ili Seku Sablić? Pa dobijete medicinski karton i dijagnozu Srbije danas. Dobijete realnost u kojoj će u slavu nepismenih i zatucanih Vučićeva hunta vladati još dugo, dugo!

A ono nešto malo umjetnika su doslovno među lučonošama nevelikog, titravog svjetla u Srbiji.

I sad su se našle uvozne patriote na baterije, koje čak i nisu iz te i takve Srbije da ga gase.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO