Poklonu se u pozadinu ne gleda

Činjenicu da je Dodik Lavrovu poklonio spornu ikonu iz Luganska, njegove saveznike u Beogradu nije mnogo potresla.

Ako Dodik ne bude htio bilo šta reći, ne mora, valjda će Interpol uspjeti i sam raščešljati priču o ikoni iz Luganska (Arhiva)

Jedan od najvećih diplomatskih skandala koji se desio u regionu nekako je potpuno nezanimljiv vlastima, ali i medijima u Srbiji koji podržavaju tu istu vlast. Bukvalno je na kašičicu, ponegde servirana vest, a dežurni analitičari i dalje mlate praznu slamu kako su dva člana Predsedništva BiH uvredila veliku silu neprisustvujući sastanku sa šefom diplomatije Rusije.

Činjenicu da je Milorad Dodik Sergeju Lavrovu poklonio spornu ikonu iz Luganska, njegove saveznike u Beogradu nije mnogo potresla. Elem, vlasti u Srbiji žive u svom imaginarijumu u kojem se nešto desilo samo ako je to objavio neki od medija koji su pod direktnom kontrolom onoga ko je na vlasti. Jednostavno to nije tema.

Blam koji se desio, međutim, postao je predmet, slobodno možemo reći, sprdnje i van regiona. U jednoj od TV emisija sa nacionalnom frekvencijom, u kojoj je gostovala i predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić, voditeljka emisije je pitanje o spornom poklonu postavila pulmologu dr. Branislavu Nestoroviću, ali ne i premijerki.

To zabijanje glave u pesak je jedna od fenomenalnih osobina vlasti u Beogradu, a problem je isuviše veliki da bi se tek tako prešlo preko ove priče. Uostalom, ceo svet je čuo i video da je Srbin poklonio Rusu ukrajinsku ikonu i tek treba da se utvrdi kako je ona dospela u ruke poklonodavca.

Izolacija darodavca

Za razliku od svojih saveznika u Beogradu, Dodik nije zabio glavu u pesak. On je uradio još goru stvar. Samoizolovao se zbog, navodnog rizičnog kontakta i na taj način postao nedostupan za bilo kakav komentar na skandal u kojem je upravo on glavni učesnik. Nejasno je kako se nije samoizolovao prilikom rizičnih kontakata koje je imao na sahrani mitropolita Amfilohija ili patrijarha Irineja.

Neki od ljudi koji su bili u kontaktu sa srpskim članom Predsedništva BiH bili su više nego rizični, barem kada je koronavirus u pitanju. Eto, baš sada se pojavio taj rizičan kontakt, u trenutku kada je diplomatski skandal koji trese Republiku Srpsku, Srbiju i Rusiju postao još rizičniji. Što bi naš narod rekao, ko veruje neka digne dva prsta.

A, onda je Dodik i hospitalizovan. Sam je kriv što na ovakav način razmišljamo. Mogao je nešto da kaže u međuvremenu. Ovako će ostati mrlja, ali njega to sigurno neće da zabrine mnogo. Ona će verovatno malo teže biti očišćena bez obzira na pozitivan test na korona virus i obostranu upalu pluća. Svi znamo šta se dešavalo sa prolongiranjem smrti pomenutog patrijarha Irineja.

Koliko to zvučalo strašno, ali mi smo u šaci neodgovornih ljudi koji odlučuju o našim sudbinama. Njima teško da je nešto sveto, sem vlastitog interesa. To da razmišlja o srpstvu, nikada se ne bi obrukao pred ruskim zvaničnikom. Zbog svih tih i takvih ljudi, Srbi i Srbija su tu gde su.

Dodik nije ni svestan šta je uradio. Verovatno, ni Aleksandar Vučić više nikada neće da primi poklon od njega, a kamoli neki drugi državnik. Velika sramota je pala na ceo narod zbog jednog čoveka koji se sada krije iza bolesničke postelje. Kad tad moraće da se izjasni.

Moraće, međutim, i Vučić da kaže koju reč u odbranu Dodika. Verovatno će se odbrana odigrati tako što će da napadne sve novinare i medije koji se „drznu“ da pišu o ovom skandalu dok se član Predsedništva bori protiv neke bolesti u bolnici.

Beograd u defanzivi tuđom krivicom

Beograd kao da shvata šta se desilo i da je tuđom krivicom u defanzivnom položaju. Svojim ćutanjem, celu priču čini još sramotnijom. To bi bilo isto kao kada bi, na primer, Edi Rama poklonio Madlen Oldbrajt ikonu Svetih vrača Kozme i Damjana iz spaljenog i opljačkanog manastira Zočište kod Orahovca na Kosovu i Metohiji, sa pečatom Srpske pravoslavne crkve na pozadini.

Samo mogu da zamislim mlađanog ambasadora Srbije u SAD Marka Đurića kako bi reagovao. I ne samo njega. Tresla bi se i zemlja i nebo.

I šta će se desiti na kraju? Ništa. Balkan je, uopšte, u deficitu sa moralnim političarima koji će znati da moraju da snose posledice za svoja dela. Da jeste, kao što nije, Dodik bi morao da podnese ostavku posle ovog nezabeleženog skandala, ili da se ne skriva poput kukavice, već da i bolestan stane pred novinare, makar i putem video veze, i kaže ko mu je savetovao, ili ga ubedio da tu spornu ikonu pokloni ruskom šefu diplomatije.

Ko god šta mislio o Rusiji, ova zemlja je pokazala da je ipak država koja poštuje neke norme i uzuse u diplomatiji. Odmah je saopšteno da će poklon biti vraćen sa zahtevom da se ispita poreklo. Rusija je u momentu shvatila da joj je ovaj skandal nepotreban i jasno stavila do znanja da ne želi da učestvuje u ovoj sramoti. Verovatno je i Moskva naučila nešto iz ovog blama. Poklonu se mora i u pozadinu zagledati. Ako se to ne uradi i proveri, može da se desi svašta nešto.

Svima nama ostaje nada da će Dodik brzo da prezdravi i da će celokupnoj javnosti do tančina da objasni kako se sve ovo desilo. Izlaznu taktiku iz svega ovoga ima vremena da smisli s obzirom da je na bolovanju koje će svakako da potraje.

Od presudne je važnosti da se ova afera ne skloni pod tepih i zaboravi. Kad tad istina mora da izađe na videlo. Ako Dodik ne bude hteo da bilo šta kaže ne mora, valjda će Interpol uspeti i sam da raščešlja priču o ikoni iz Luganska.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera