COVID-19 i rizik od međugeneracijske pothranjenosti

Ovaj se kalendar bliži kraju jedne i početku nove godine koja donosi nadu u svijet koji je trenutno u stisku pandemije koja već mjesecima pravi nered. COVID-19 je učinio 2020. godinom koju bismo voljeli zaboraviti, ali nećemo. Pojavom vakcina nazire se kraj pandemiji i s njom povezanim globalnim remećenjem. Ali neće svi moći odahnuti uz olakšanje.

Iako je COVID-19 možda najteže pogodio starije i već bolesne, remećenja koja je izazvao i nastavlja izazivati najteže su pala ranjivima u svijetu, posebno majkama, trudnicama i djeci u siromašnim i srednje bogatim državama.

Zašto je to tako? Zbog utjecaja koji pandemija ima na ishranu.

Ova pandemija predstavlja tri krize u jednoj. Prvo, ekonomska kriza je dovela gubitka radnih mjesta, do gubitka primanja i smanjenja globalnog BDP-a. Zatim, kriza hranidbenog sistema je poremetila dostavu hrane i ograničila dostupnost hrane na tržnicama, posebno nutritivno vrijedne hrane, a i cijena hrane je skočila. Treće, zdravstvena kriza i povezane izolacije su doveli do smanjenog pristupa zdravstvenim i hranidbenim uslugama i ograničeni zdravstveni resursi su preusmjereni na prevenciju i liječenje COVIDA-19. Ove su krize posebno izražene u državama na globalnom jugu.

Trostruka prijetnja

Kako ova trostruka prijetnja utječe na ishranu? Konzorcij Standing Together for Nutrition, grupa stručnjaka iz oblasti nutricionizma, ekonomije i zdravstva, koji dijele duboku zabrinutost zbog potencijalno razornih utjecaja ove kriza na ishranu, aktivno istražuje obim i doseg nutricionističkih izazova koje je donio COVID-19.

Ono što smo otkrili nije ohrabrujuće. Ovaj konzorcij predviđa da bi kriza povezana s korona virsuom mogla rezultirati nutritivnom krizom u siromašnim i zemljama sa srednjim primanjima u naredne tri godine i dalje.

Nedavna otkrića konzorcija objavljena u Nature Foodsu predviđaju da bi do 2022. ova kriza mogla rezultirati sa dodatnih 9,3 miliona iscrpljene i 2,6 miliona zakržljale djece. Iscrpljenost ili akutna pothranjenost je i dalje jedan od najvećih ubica djece u siromašnim i državama sa srednjim primanjima. Porast broja iscrpljene djece mogao bi rezultirati sa dodatnih 168 000 umrlih.

Ova će pandemija utjecati i na ishranu majki također sa 2,1 miliona dodatnih slučajeva anemije kod majki, i 2,1 milion djece rođenih od majki sa niskim indeksom tjelesne mase, što ovoj djeci pravi problem od samog početka.

Ovi dodatni slučajevi anemije tokom trudnoće će rezultirati sa 79 miliona dolara u izgubljenoj produktivnosti između 2020 i 2022, što će dodatno pogoršati ekonomsku krizu i utjecaj na pristup nutritivno bogatoj hrani, zdravstvenim uslugama i ostalim.
Ako ne djelujemo odmah, izloženi smo riziku da uništimo godine napretka i da dozovolimo da se nejednakosti povećaju. Izgubili bismo cijelu jednu generaciju, jer se šteta od pothranjenosti ne može popraviti.

Šta možemo uraditi?

Šta, dakle, možemo uraditi? Možemo se udružiti i uložiti u ono što djeluje – u ono što nam daje najbolje rezultate i što će biti katalizator za sve naše investicije: zdravstvo, obrazovanje, produktivnost. Moramo uložiti u ishranu.

Sa gubicima BDP-a dolaze teške fiskalne odluke ali sada nije vrijeme da donatorske države uskrate sredstva za međunaordnu pomoć, niti za razvojne programe vezane za ishranu.

Naše istraživanje procjenjuje da je potrebno uložiti dodatnih 1,2 milijardu dolara u finansiranje ishrane godišnje u naredne tri godine, a Investment Framework for Nutrition 2017 procjenjuje da je potrebno 7 milijardi dolara godišnje da bi se postigli nutritivni ciljevi Svjetske zdravstvene skupštine za 2025. Ova sredstva mogu biti upotrijebljena da tržnice i dalje rade, posebno za svježu hranu, i da promoviraju nutritivno vrijednu, sigurnu i pristupačnu hranu.

Možemo uložiti u unapređenje ishrane majki i djece kroz trudnoću, period bebe i rano djetinjstvo. Možemo iskoristiti ova sredstva da identifikujemo i tretiramo djecu koja su izložena riziku pothranjenosti i zakržljalosti ranije. Možemo se pobrinuti da pružimo ranjivoj djeci nutritivno vrijedne i sigurne školske obroke, pomažući im da uče. Možemo uspostaviti programe socijalne zaštite za pristup kvalitetnoj ishrani i esencijalnim hranidbenim uslugama.

Neophodnost udruživanja

Ako ne uložimo ova sredstva, naše istraživanje predviđa velike gubitke produktivnosti od gotovo 30 milijardi dolara. Dok pokušavamo izgraditi postpandemijsku globalnu ekonomiju, ne možemo priuštiti tako veliki gubitak produktivnosti.

Već znamo da je dobra ishrana osnova za zdrav život, što vodi ka zdravim i sretnim zajednicama i državama. Utjecaj koje sada opažamo zbog korona virusa imat će implikacije daleko u budućnost. Djeca koja su oštećena pothranjenošću danas neće biti dobra u školi, bit će sklonija razvijanju hroničnih bolesti kao što je dijabetes tip 2 i veće su šanse da će živjeti u siromaštvu. A kad odrastu, imaju veće šanse da imaju djecu koja su pothranjena.

Ako ne preokrenemo pothranjenost kod djece kratkoročno, dajemo COVID-19 užasno generacijsko i međugeneracijsko naslijeđe. Moramo odmah djelovati kako bismo to spriječili.

Neke države su već obećale da će uložiti u globalnu ishranu, uključujući Kanadu, Bangladeš, Pakistan i Senegal. U 2021. potrebno nam je da se i drugi pridruže sa svojim investicijama i moramo se udružiti za ishranu.