Mišljenja

Je li afera ikona početak kraja Dodikove političke karijere

Čini se da je ikona samo alat u igri u kojoj će Dodik biti sklonjen sa scene kao ‘nepozudan ruski igrač’, piše autor.

Ova afera, kojoj se ne nazire kraj, itekako će promijeniti političku krvnu sliku Milorada Dodika, piše autor mišljenja (Arhiva)
Ova afera, kojoj se ne nazire kraj, itekako će promijeniti političku krvnu sliku Milorada Dodika, piše autor mišljenja (Arhiva)

Afera sa otuđenom ukrajinskom ikonom poprima tragikomičan i blasfemičan karakter, koji više pristoji kakvoj latinoameričkoj sapunici, nego ozbiljnim kriznim diplomatskim dešavanjima.

A sve to, paradoksalno, gura Milorada Dodika još dublje u politički bezdan i to od strane njegovog najužeg kruga saradnika.

Najprije, ikona koja je bila “izuzetno vrijedna umjetnina, stara 300 godina u pozlati“ kako su navodili mediji u RS-u, i koju je sa punom pažnjom Milorad Dodik poklonio Sergeju Lavrovu, postaje neki vidi metafizičke veze srpskih nacionalista u manjem BiH entitetu sa, kako oni to vole reći “majčicom Rusijom“.

Naravski, poznato vam je to, u međuvremenu se ispostavilo da je ikona vlasništvo i kulturno dobro Ukrajine i da je otuđena sa njene okupiranje teritorije na istoku, iz, Luganjske oblasti.

Četnici iz Slavjanoserbska

Sve se tada ubrzava i svijet se sa pravo pita, kako je moguće da Dodik jednom svjetskom diplomati poklanja tuđu stvar i kako je moguće da je isti primi? Čitava priča je boldovana pečatom u vosku koji bez svake sumnje pokazuje da je ikona ukrajinsko kulturno dobro.

Za one koji ne znaju, a malo je takvih u vrijeme rata između Ukrajine i Rusije, kada su proruski separatisti okupirali i odcijepili dio ukrajinske teritorije na istoku ove zemlje 2014. u oblastima Luganjska i Donjecka, djelovali su srpski dobrovoljci, teroristi, psi rata, na strani proruskih separatista.

Evo vam samo jedna vijest sa kraja augusta 2014. godine za koju se malo zna na našim prostorima, a, koja može biti krucijalno važna u istraživanju porijekla i puta ikone, od Luganjska do Banjaluke, pa dalje prema Rusiji i nazad.

Srpski četnici su ušli u Slavjanoserbsk.

“Srpski četnički odred „Jovan Šević“ je danas učestvovao u oslobađanju Slavjanoserbska, što ima posebnu simboličnu vrednost obzirom da ovaj četnički odred upravo nosi ime po čoveku koji je predvodio naseljavanje tog prostora srpskim življem u 18. veku. Uništili smo 19 ukrajinskih vojnika, nekoliko oklopnih jedinica, a zaplenjeno je takođe nekoliko oklopnih vozila“, saopštio je tada Bratislav Živković, komandant ovog četničkog odreda, prenijela je agencija Novorosija.

Novarusija je, inače, paradržava, koju čak ni Rusija ne priznaje, ali ju je itekako vojno, novčano i politički podržavala, a kako vidimo činili su to i srpski četnici.

Nakaradna saopštenja kabineta

Zašto je ovo jako važno? Pa zato što su “oslobođeni grad“ nalazi u Luganjskoj oblasti, zato što su u borbama direktno učestvovali četnici, koji se redovno ukupljaju i postrojavanju u RS-u i na koncu, zato što iz te oblasti potiče ikona.

Čini se kako je cjelokupna Dodikova svita znala za ovo, kao i za druge “poduhvate spskih doborovoljaca“, kada je poklanjala Lavrovu ikonu, kao neku vrstu ratnog plijena. I ne samo da se čini, taj narativ u RS-u je dominantan i od početka afere ultranacionalisti tvrde kako je ikona Ruska, kako Ukrajina i nije država i kako je taj dio ukrajinske teritorije zapravo “oslobođen”.

Ono što svi oni nisu znali, ili što nisu htjeli znati i prihvatiti je da čitav civilizovani svijet ove pse rata doživljava, kako i treba – kao terorističke paramilitarce.

Naknadno “vađenje“ Dodikovih asistenata i njegovog kabineta, čini se, najviše škodi upravo Miloradu Dodiku, pa se mnogi sa pravom pitaju, nije li cijela priča oko ikone namještaljka ruskih i političkih srpskih rusofilskih krugova da se Milorad Dodik u potpunosti degradira i skloni iz javnog života?

Jer, angažovati Nikolu Kusovca, čovjeka optuženog za falsifikovanje umjetnina u Njemačkoj, da vas brani i da procjenjuje vrijednost ikone izgleda upravo tako, ne kao odbrana, nego kao potpuno javno diskreditovanje. To prvo, a drugo, nakaradno saopštenje Dodikovog kabineta u kome se pozlaćena ikona stara 300 godina iz Luganjska, predstavljena ka ultimativna umjetnička vrijednost koju je Dodik poklonio Lavrovu, najednom prikazuje kao nekakva bižuterija i bofl roba od 100 eura, a koja je u vlasništvu jedne banjalučke porodice, više govori o odnosu Dodika prema Lavrovu i o razmjerama diplomatskog skandala, nego o ikoni samoj.

Strah od zamjene ikone

Tako gledajući, odista, čini se da je ikona bila samo pajac i alat u igri u kojoj će se Milorad Dodik biti u potpunosti diskreditovan kao “nepouzdan ruski igrač“ i na njegovo mjesto će biti inaugurisan neko mlađi, skloniji religiji i digitalnom populizmu poput npr. Draška Stanivukovića.

Kako god, afera sa ikonom ni izbliza nije završena, naprotiv.

Prvo i osnovno – i Dodik i kabinet mu, sva pravdanja i nemušta saopštenja moraju slati Interpolu, koji je pokrenuo istragu i državi Ukrajini, koja je nedvosmisleno rekla da potražuje istu. Do sada se narečeni kabinet bavio isključivo populističkim prepiskama sa novinarima i javnosti, namjesto da se počne petljati u svoj posao i iskomunicira sa Interpolom.

Na koncu, a to je drugo, ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija, koji je iz Moskve  stigao u Sarajevo, nije (još uvijek) uručio ikonu u prostorijama Ministarstva vanjskih poslova BiH niti Predsjedništva BiH, kako nalaže diplomatska forma.

To ostavlja mjesta za ozbiljnu sumnju – šta je stiglo u Sarajevo i da li je moguće da je original ostao u Rusiji ili nekom trećem mjestu, a da će istražiteljima biti uručeno nešto posve drugo, nešto što odgovara opisu o “bižuteriji“ od 100 eura.

Kako god, ova afera, kojoj se ne nazire kraj, a to prije svega zahvaljujući Interpolu, a ne domaćim sudovima i tužilaštvu itekako će promijeniti političku krvnu sliku Milorada Dodika i kad se oporavi od korone, morat će dobro pogledati sa kim radi, ko su mu najbliži saradnici i sa kim će nastaviti raditi, ako želi politčki (pre)živjeti i iduće godine i na idućim opštim izborima.

Kolateralna šteta su građani i država BiH

Sasvim sigurno, neko mu od najbližih u timu ne želi dobro i taj neko je toliko uticajan pa je ubijedio Dodika da uđe u ovu hazardersku priču. Da, Dodik je ljut i nije se oglasio niti jednom o narečenoj aferi o kojoj bruji cijeli Balkan i dobar dio svijeta, ali to mu ništa ne pomaže.

Ostavio je, kako vidimo, svojim savjetnicima, da metu iza sebe diplomatske bljuvotine i minimiziraju štetu, ali kako se čini, oni ga napadaju bolje od Dodikovih najvećih neprijatelja.

Slučajno?

U ljubavi i politici, sva su sredstva dozvoljena, ali ništa nije slučajno.

Na koncu, kolateralna šteta u ovoj priči nije niti Dodik, niti ikona, niti Dodikov kabinet, nego građani Bosne i Hercegovine i sama država Bosna i Hercegovina, čiji ugled je ozbiljno ukaljan, samom činjenicom da jedan svjetski diplomata vraća poklon predsjedavajućeg Predsjedništva. Pa se nekako čini, najlogičnijim da upravo država Bosna i Hercegovina pokrene mnogo, mnogo ozbiljniju istragu i prema Dodiku i prema njegovom kabinetu, namjesto što statira u sopstvenoj avliji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO