Mišljenja

Ko su ‘atentatori’ na Vučića i zašto ih država ne hapsi

Mnogi misle da atentatori postoje samo u predsjednikovoj političkoj kuhinji – i tabloidima.

Zašto potencijalni zavjerenici i atentatori nikad ne bivaju ni otkriveni, ni uhapšeni, a kamoli osuđeni?, pita se autor (EPA)
Zašto potencijalni zavjerenici i atentatori nikad ne bivaju ni otkriveni, ni uhapšeni, a kamoli osuđeni?, pita se autor (EPA)

Zašto se svako malo iz vrha vlasti lansiraju (polu)informacije o tome kako se spremaju velika zavjera ili atentat na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića? Zašto, po nepisanom pravilu, potencijalni zavjerenici i atentatori nikad ne bivaju ni otkriveni ni uhapšeni, a kamoli osuđeni.

Iako je svaka vrsta ovakve “igre” mnogostruko opasna, bez obzira kako se na ova pitanja odgovara, sve se s vremena na vrijeme ponavlja, stižu prozivke anonimnih zavjerenika i atentatora, za trenutak odjeknu kao bombe u tabloidima, traju dan-dva, a onda se prosto izgube u poplavi novih ekskluzivnih “informacija”.

Na pitanje ko crta mete na Vučićevom čelu mnogi će u Srbiji, kao, na primjer, Predrag Koraksić na svojim karikaturama, odgovoriti da to radi upravo propagandni tim oko Vučića, opet po nepisanom pravilu, u situacijama kada treba skrenuti pažnju javnosti sa pravih afera koje potresaju i vlast i cijelo društvo, kao što je u ovom trenutku sve glasnije nezadovoljstvo građana načinom na koji se krizni štab (čitaj: vlast) bori(o) protiv pandemije korona virusa.

‘Atentati’ u službi propagande

Vlast i pripadajući joj mediji se zadovoljavaju da u tom smislu ispaljuju bezbroj puta ponovljene optužbe protiv Dragana Đilasa, lidera jedne od vanparlamentarnih opozicionih stranaka, i na tome se sve završava, do sljedeće prilike i sljedećeg “atentata”. U ovim opasnim “igricama” zajedničko svim postojećim ili izmišljenim zavjerenicima i “atentatorima” je da ih niko ne hapsi, policijske istrage, ako su (rijetko) i pokrenute, tapkaju u mjestu, a o podizanju optužnica ili pokretanja sudskih procesa nema ni u najavi.

Pa, u čemu je smisao pakovanja ovakvih “afera” kojima mediji pune stranice, namjerno prešujući očigledni paradoks koji se ponavlja unedogled, kao da se javnosti želi pokazati kako je Joseph Goebbels bio apsolutno u pravu kada je rekao da 100 puta ponovljena laž neumitno postaje istina?

Moguće je i da je sociolog Jovo Bakić u pravu sa objašnjenjem učestalosti stvarnih ili izmišljenih atentata na Vučića: “Igra se na biblijski arhetip – on je David. On je objektivno slabiji, ali je njegova hrabrost tolika da će pobediti sve sile koje su se protiv njega zaverile. Tu i tamo Vučić sam podgreje to da razne mračne sile žele da ga spreče da uradi dobro za Srbiju. Onda, razume se, njegovi tabloidi, po komandi, temu razvijaju dalje. Cilj je da se stalno stvara psihoza o njegovoj navodnoj životnoj ugroženosti. To je magla koja se namerno podiže, da bi se narod bavio time kako je neustrašivi vođa spreman da uradi sve za Srbiju, pa i da žrtvuje svoj život.”

U tom ključu, izgleda, treba čitati i najnoviju izjavu šefa Biroa za koordinaciju službi bezbednosti Nebojše Stefanovića, doskorašnjeg ministra policije, a poslije najnovije rokade u vladi, ministra odbrane, koji tvrdi da je predsjednik Srbije “jedini u zemlji koji je ozbiljno bezbednosno ugrožen, a zajedno sa članovima svoje porodice, suočava se sa dehumanizacijom i kriminalizacijom”.

Šešelj sve zna: Vučić će biti otrovan

“Svakoga dana se o Vučiću i njegovoj porodici u javnosti plasiraju laži, a vi ste onda stalno primorani da dokazujete da su to neistine, pa se stvara vrzino kolo, koje iscrpljuje i koje će kod nekih ljudi stvoriti utisak da ‘nečeg tu ima’, što i jeste cilj onih koji to rade”, rekao je Stefanović. Kako je izjavio, bio je šokiran pokušajima kriminalizacije Vučićeve djece i upozorio da su potom uslijedile i prijetnje po život, što je nazvao formom “hibridnih pretnji”. “Vojska čuva našeg predsednika, i to elitna jedinica ‘Kobre’, uz podršku službi bezbednosti. Oni mogu da izvrše svaki zadatak i neće dozvoliti da se predsedniku ili njegovoj porodici nešto desi”, kaže Stefanović.

Vučićev radikalski politički otac i danas penzionisani ratni zločinac Vojislav Šešelj je najeksplicitniji: “Vučić će biti otrovan!” Upravo je ovakva Šešeljeva izjava možda najbolja potvrda da u čitavoj priči o stvarnim ili izmišljenim atentatima na predsjednika Srbije itekako ima sistema, pogotovo nakon Šešeljeve medijske “poruke” Vučiću da nigdje ne putuje i da na na sastanke u inostranstvu šalje svoje izaslanike.

Prvi fizički napad na Vučića desio se u ljeto 2015. godine, kada je, kao premijer, prisustvovao komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici, i to u direktnom TV prenosu. Uprkos tome, ostalo je nejasno ko je odgovoran za incident, iako su se i tada pojavile verzije da su sve inscenirale brojne sigurnosne službe. Koje službe i po čijem nalogu – nije nikad do kraja istraženo. Sva je prilika da će tako i ostati.

Slučaj u Potočarima nikad nije razjašnjen

Tabloidi su se tada utrkivali ko će “atraktivnije” upakovati događaj iz Potočara. “Atentat na Vučića u Srebrenici – ekstremisti urlali: ‘Ubij četničko go*no’, ‘Idi kući, četniče’, ‘Ubij ga’, dok je masa gađala Vučića flašama i cipelama”, pisali su pojedini beogradski mediji. Nije se teško složiti s tezom kako je “napad na premijera unapred organizovan”, ali je takva tvrdnja tražila i obavezno dalje istraživanje, odnosno odgovor na pitanje ko je to organizovao, Srbi, Bosanci ili neko treći? Odgovor nikad nije stigao, pa je taj slučaj i danas “otvoren”.

Sljedeći pokušaj “atentata” na Vučića dogodio se 2016. godine u Jajincima, naselju na obodu Beograda, a sam događaj će ostati upamćen po izjavi tadašnjeg ministra policije Stefanovića: “Mi smo povezali neka lica sa nekim prostorima, neka lica sa nekim predmetima, neka lica smo povezali sa drugim licima koja su bila umešana u takva dela. Ali, kada bih vam rekao ko, šta, gde, kad i kako, ja bih ih upozorio šta znamo.”

Javnost nikad nije saznala ništa više od od onoga šta je pisalo u prvobitnom policijskom saopštenju: “U blizini porodične kuće premijera Srbije Aleksandra Vučića u Jajincima kod Beograda su otkriveni sanduci oružja. Nesumnjivo je neko hteo da izvrši atentat na Vučića”. Dan kasnije mediji pod Vučićevom kontrlom pisali su da je meta, zapravo, bio Vučićev brat Andrej.

Tabloidi brži od ‘atentatora’

Naredne, 2017. godine još jedan incident je nazvan pokušajem atentata. Trojica mladića u “bentleyju” udarila je u atomobil predsjednika na Topčiderskoj zvezdi na Dedinju. U ovom slučaju je i laicima bilo jasno da se radi o propustu predsjednikovog obezbjeđenja, a da li je propust bio namjeran svakako zna policija, koja je saslušala trojicu putnika iz “bentleyja”, kako je saopšteno, radnika obezbjeđenja u jednom beogradskom klubu, koji su automobile “iznajmili” od jednog fudbalera…

Naredni pokušaj atentata koji se nije desio bio je ispred zgrade Radio-televizije Srbije 5. novembra 2019. godine. Mediji su ga najavili i prije nego se išta dogodilo. Vučićevo gostovanje na “medijskom servisu Srbije” bilo je neposredan povod. Možete li zamisliti novine sa naslovom “Večeras se sprema atentat na predsednika Vučića”, a sve zbog najave građana i studenata da će se okupiti na protestu, u namjeri da postave predsjednku nekoliko pitanja, “kad to već ne mogu pred kamerama”.

Najčitaniji tabloid u Srbiji je objavio sljedeću “informaciju”: “Otkrivamo strašan scenario đilasovaca: Posle sastanka sa [američkim diplomatom Matthewom] Palmerom, pripremaju linč Vučića ispred RTS-a. Postoje informacije da bi neko iz mase mogao da zapuca ka predsedniku i njegovom obezbeđenju.” Naravno da se ništa od toga nije desilo. Važno je bilo jedino poručiti pristalicama kako je Vučić i ovaj put iz nepostojećeg okršaja izašao kao pobjednik.

Kad napadaju ‘đilasovci’ i NIN…

Potom je prošle godine uslijedila “afera” sa nedjeljnikom NIN, koji je tekst sa naslovom “Ko ruši Krušik” (fabrika oružja u Valjevu), ilustrovao fotografijom predsjednika Srbije sa sajma oružja, na kojoj je, slučajno ili namjerno, nišan izložene puške bio uperen prema Vučiću. To su Vučić i njegovi mediji protumačili kao poziv na ubistvo Vučića. NIN je, u znak protesta, obrisao fotku sa naslovne strane i izašao izašao sa bijelom naslovnicom, odnosno bez fotografije. Na meti se tada našao i karikaturista lista Danas Predrag Koraksić Koraks, koji je svojom karikaturom ismijao Vučića, koji “samom sebi crta mete i fabrikuje to kao da neko želi da ga ubije”.

Nisu samo “đilasovci”, NIN i Danas na meti vladajućeg režima i pripadajućih medija, koji im na neki način možda i jesu protivnici, ali svakako nisu potencijalni atentatori. Ali da ima mnogo ljudi koji ne misle ništa dobro ni Vučiću, ni njegovoj stranci najvidljivije je na društvenim mrežama. Tako su najuticajniji “tviteraši” postali i najljući Vučićevi protivnici. Često se u kritici nema mjere, mržnja vrca na sve strane, a na meti ozlojeđenih građana su i članovi Vučićeve porodice.

Za sada je izrečena samo jedna prvostepena presuda za ovu vrstu cyber napada. Šapčanka Aleksandra Janković Aranitović osuđena je na šest mjeseci uslovnog zatvora zbog navodnih prijetnji predsjedniku Srbije. Sudija Jelena Škulić je procijenila da se zbog njenog tvita Vučić “osećao uznemireno”. Istina je da se rečena Šapčanka u tvitu na vulgaran način dotakla i Vučićeve djece, ali kako ocjenjuju advokati, sudija je u slučaju Janković Aranitović “morala da ima i Vučićevu izjavu da je ugrožen”. A nije.

U najavi ‘novo krivično djelo’

Da će režim u skorijoj budućnosti nastojati češće kontrolisati i sankcionisati objave na Twitteru dokaz stiže i sa Televizije Pink, odakle je nagoviješteno da Vučićevi pravnici pokreću inicijativu za uspostavu novog krivičnog djela, koje ne samo što ne postoji u pravim sistemima demokratskog svijeta, nego već sada izaziva podsmijeh brojnih tviteraša. Prema Mariju Spasiću, kojeg su neki mediji već nazvali Vučićevim “čovjekom za prljave poslove”, novo krivično djelo zvalo bi se “napad na psihički integritet i spokojstvo člana porodice predstavnika najviših državnih fuknkcionera”.

Hoće li ovo biti još jedan pucanj iz prazne puške ili Vučićeva osveta za kritiku njegove vlasti biće poznato vrlo brzo. Ili će napad na svoje stvarne napadače na Twitteru neslavno završiti, kao i svi dosadašnji pokušaji atentata, koje je, po svemu, proizveo “brainstorming” njegovih najbližih saradnika. Dokaza za suprotno jerdnostavno nema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO