Mostarski praznik demokratije bez pretjeranog slavlja

Iako su svi u jednom trenutku proglašavali pobjede, pobjednici su ipak stari znanci – HDZ BiH i SDA,

Teško se oteti i dojmu da se, unatoč 12 godina kuknjave, Mostarci i nisu toliko zaželjeli biranja, piše autor (AP)

Praznik demokracije, kako se kod nas usuđuju nazvati glasovanje što ga redovito prate nekakvi skandali, nakon 12 godina održan je i u Mostaru. No, osim jednog vatrometa u znak Srba, “povratnika” u vlast, nije Mostar zabilježio pretjerano slavlje. Praznik se, kako to biva u zemlji koja još uvijek tapka na mjestu, ipak pretvorio u novi popis stanovništva.

Iako su svi u jednom trenutku proglašavali pobjede, pobjednici su ipak stari znanci – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Stranka demokratske akcije, a u vlast se probio i BH blok, u kojeg su se ujedinile Naša stranka i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, te tiha, spora, a čini se si sigurna promjena među hrvatskim glasačima, Hrvatska republikanska stranka, koja se polako uvlači u skoro sva vijeća za koja se kandidira.

Izbori budućih vijećnika za mostarsko Gradsko vijeće, čije je nepostojanje ukopalo i unazadilo grad, praćeno je plašenjem javnosti izlaznošću jedne i druge strane. Svi su se trudili uliti strah od vojske birača jednih i drugih i stran(k)e su galamile o povijesnoj borbi za Mostar. Na vidjelo su izlazile i sve manjkavosti izbornog procesa i naš poznati nemar, pa su ljudi u izolacijama ostali bez biračkog prava jer mobilnim timovima nije dostavljeno dovoljno materijala.

Brojanje, zakletve i ‘čuvanje obraza’

Na nekim mjestima glasači su pronalazili svoje mrtve na popisima, negdje je netko glasova umjesto nekoga, kandidati su upravljali procesom glasovanja a da ih nitko nije sklonio s biračkog mjesta, promatrači su tjerani da ne promatraju i tko zna što sve neće još isplivati u javnost, koja je navikla da praznik demokracije ipak bude glasački proces kakvog smo se nagledali.

Mostarske izbore obilježit će svakako i vječito natezanje dvije stranke koje se kao ne mogu međusobno podnijeti, ali se godinama podnose i vladaju ne dirajući jedna drugoj interesna polja. No, ostat će upamćen i “pad sistema” kojeg je SDA predstavila kao dosljedno brojanje glasova. Cijelo se vrijeme, naime, iz koalicije koju predvodi SDA mogla čuti uvjerljiva prednost pred vječitim rivalom.

Brojali su se mandati, zaokruživala područja i zaklinjalo u aplikaciju, da bi se na kraju izborne noći iz stožera moglo čuti kako predstavnici te stranke “nemaju obraza” izaći pred javnost i ponavljati isto te da su ipak pobrkali brojke i da su se one uduplavale. Čak je SDA bio toliko uvjeren da je odmah poslao poruku da prima pod svoje okrilje BH blok, kojeg je nepromišljeni i dug jezik Čedomira Jovanovića, savjetnika Željka Komšića, pretvorio u partnere stranke Bakira Izetbegovića i oruđem za osvajanjem Mostara.

No, potom je dobio odgovor da neće moći tako lako računati na Našu stranku, koja je poručila stožeru, u kojeg je, umjesto Bakira Izetbegovića, stigao Denis Zvizdić, jer ga, eto Mostar više voli, da nema šanse za suradnju.

Bacili metle i zgrabili četke

Sve to mirno je promatrao čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović, da bi u finišu večeri mirno sjeo i rekao kako drži 40 posto vlasti, održao novu lekciju o stolnom gradu i otišao na miru računati kako zgrabiti što više ruku. A ruke će biti jako tražene. Puno je njih pruženo prema Irmi Baraliji i bloku oko koji se probio u jako bitan faktor u budućem političkom životu grada. Pitanje je samo koliko će tko biti dosljedan u svojim politikama, a nagledali smo se toga da dosljednost nije na najčvršćim nogama u Bosni i Hercegovini.

I Hrvatska republikanska stranka, čiji su rezultati pokazali da su se sve ostale stranke s hrvatskim predznacima potrošile čučanjem u sjeni HDZ-a BiH, bit će na ispitu. Iskušavat će se i snaga malog pokreta, koji je otišao iz okrilja Hrvatskog narodnog sabora u Bosni i Hercegovini, nazvavši ga HDZ-ovim paravanom, a koji postaje sve važniji igrač. Upirat će se oči i u ruku mostarskih Srba, koji su, dok su svi proglašavali pobjede, jedini slavili.

No, ono što nas čeka u idućim danima je slušanje kalkulacija i bojanje mjesta u mostarskoj vijećnici, koja još od svoje obnove nije okusila vijećanja. Tražit će se putevi do koalicija, koje su – tipično za Bosnu i Hercegovinu – u jednom dijelu prirodne u drugom neprirodne i nezamislive i odjednom će nestati svi oni problemi koji su se u kampanji, mlitavoj i nemaštovitoj, isticali kao problemi koji su iznad nacionalnosti. Svi su u predizbornim aktivnostima u rukama držali metle, u izbornoj noći su ih za čas zamijenili četkama za boju, spremni da farbaju pozicije i područja.

Natezanju s glasovima pridonijet će i sporo Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, koje se nije udostojalo čak ni posvetiti poseban program Mostarcima i pojasniti im kako glasovati nakon toliko godina.

Opet će ovaj grad biti ničiji

Na kraju, teško se oteti dojmu da se, unatoč 12 godina kuknjave, Mostarci i nisu toliko zaželjeli biranja. Njih 55 posto izašlo je na birališta. Nisu nigdje zabilježene velike gužve, niti je bilo rijeka ljudi ma koliko su jedna i druga stran(k)a birače prepadali time. Nije se razbudio Mostar, koji je na površini trubio o tome kako mu, prije svega, treba čišćenje izvana, a onda postupno čišćenje onih koji su ga prepustili prljanju. Čak se ni lista Pravo na grad, koja se jedina u potpunosti posvetila opipljivim problemima u gradu i raskrinkala komunalni kriminal, nije okitila velikim brojem glasova, iako su Mostarci pričali kako im je dosta politike i da im treba netko tko će se pozabaviti stvarima koje propadaju.

A onda je povjerenje opet otišlo u ruke stranaka koje jako dobro znaju kako vladati, ma koliko bile na dvije strane bh. svijeta kad je u pitanju viđenje i vođenje zemlje. Bila je to još jedna borba da se dokaže što je čije i potvrda toga da Mostar mora biti nečiji. Bit će to još jedna borba da se dokaže čija će nečija biti stranka u čije se ruke pouzdaje vlast.

Slijedi nam velika predstava formiranja Gradskog vijeća, dizanja ruku za gradonačelnika, novi statut, planiranje oživljavanja grada i kažnjavanje svih propasti. Problem je, iako gradu ne treba još jedan problem, u tome što bi se u tom svojatanju Mostar u hvatanju sa stvarnim, prizemnim problemima iz nečijeg mogao opet pretvoriti u ničiji i nastaviti izgledati – i izvana, i u upravljačkom sustavu – kao da do njega nikome nije stalo.

A tako Mostar izgleda sad.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO