Istinske zvijezde crnogorskog Mordora

O nekim o tih ljudi ništa ne zna ni ,Google – pretpostavljam da bi ih morao potražiti na dark webu.

Zastupnici URA-e su svojim glasovima na mjesto predsjednika skupštinskog odbora za ljudska prava doveli čovjeka koji tvrdi da se genocid u Srebrenici nije desio (Anadolija)
Zastupnici URA-e su svojim glasovima na mjesto predsjednika skupštinskog odbora za ljudska prava doveli čovjeka koji tvrdi da se genocid u Srebrenici nije desio (Anadolija)

A sada, pregled sedmice u Mordoru…

Nakon što je vlada Crnu Goru zadužila za rekordnih 890 miliona eura, za što je dobila pohvale od američke ambasadorice u Podgorici, pritisnut reakcijama poslaničkih klubova – jednako opozicionih, kao i onih iz pozicije – koji su zahtijevali objašnjenje ko je i koliku proviziju uzeo, premijer Krivokapić pozvao je na razgovor poslanike.

Dan-dva kasnije, sastanak je otkazao. Kada se zbog toga pobunio poslanik SDP-a Raško Konjević, Krivokapić je saopštio da on nikoga na nikakav sastanak nije zvao. Što formalno tačno: to je učinio njegov kabinet, čiji je to posao. Uostalom, o čemu bi Krivokapić i poslanici uopšte mogli pričati? O 890 miliona zaduženja? Ali to se nije zadužio on, nego ministar finansija. Kontate?

Školski primjer revanšizma

Onda je Ministar vanjskih poslova, ne da mi se sad da guglam kako se zove, odlučio da sprovede „sječu ambasadora“. Iako opozicioni mediji vrište o tome kako ministar smjenjuje neke od najboljih crnogorskih ambasadora i kako je to školski primjer revanšizma, iako mu građani poručuju da je Miodrag Vlahović, kojega je naumio smijeniti, u poređenju sa njim Kissinger, Metternich i Jefferson u jednoj osobi, ministar je veselo saopštio kako je za svoju odluku dobio ovacije javnosti koja ga nepodijeljeno podržava. Što će reći da ili ministar pola Crne Gore ne smatra za „javnost“, ili da – ministar laže.

Potom je jedan od pripadnika javnosti koja ministru upućuje „ovacije“, na zvaničnom nalogu Ministarstva vanjskih poslova na Twitteru, ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića nazvao „šišmišom“. Potom je zamolio da ga obavijeste kada će se „šišmiš“ vratiti u Podgoricu, jer on drži krave i voljan je da, kada ambasador bude izašao iz aviona, na njega baci dvije kofe stajskog gnoja. Kao da nije dovoljan skandal što niko iz MVP-a to pitanje nije uklonio, pitcu je lično ministar udario „lajk“. Tako je ministar u samo dva dana uspio dokazati i da mu laž nije mrska i da je nedostojan funkcije.

Zvijezda ove sedmice ipak je bio ministar pravde, čije mi se ime takođe ne da guglati… Uzgred, nije li lukav Krivokapić. Sastavio je vladu od ljudi za koje tvrdi da su eksperti. O nekim o tih ljudi ništa ne zna ni Google – pretpostavljam da bi ih, želiš li se upoznati sa njihovim poljem ekspertize, morao potražiti na dark webu… Pa ti, ako možeš, dokaži da nisu eksperti.

Crnogorska baština kao vlasništvo Srbije

Elem, ekspert za pravdu naumio je da stvori pravni okvir u kojem, pod a) Srpska pravoslavna crkva, koja je i formirala ovu vladu, ne mora niti da se registruje u Crnoj Gori, što znači da ostaje iznad pravnog poretka i pod b) legalizuje najveću pljačku u istoriji Crne Gore, time što će omogućiti da Srbija postane vlasnik cjelokupnog pravoslavnog „duhovnog naljeđa“ u Crnoj Gori.

Kako, pita neko? Vrlo prosto. „Izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti istorijska baština države Crne Gore postaje vlasništvo države Srbije!!! Jer, Mitropolija crnogorsko-primorska samo je jedna od eparhija Srpske pravoslavne crkve. A SPC je crkva države Srbije, sa sjedištem u Beogradu! Sve što pripada MCP, pripada SPC, a time, automatski i Republici Srbiji!!! Kraj” – Darko Šuković.

Za one koji ne paze na času, to je bila suština Amfilohijevih litija. U decembru prošle godine donesen je zakon koji istorijsku baštinu Crne Gore tretira kao vlasništvo države Crne Gore. Beograd, Banja Luka, SPC i Dritan Abazović sa bogatim mentorima krenuli su u sinhronizovanu akciju rušenja vlasti u Crnoj Gori, ne da bi nova većina donijela zakon kojim crnogorska kulturna baština nije vlasništvo države Crne Gore, nego je vlasništvo Srbije i njene državne crkve.

Ili su, ipak, istinske zvijezde Mordora ove, i svake sedmice pred nama, poslanici/ce Abazovićeve URA-e. Jer bez njihovog glasa u parlamentu, država Srbija i njena crkva ne mogu postati vlasnici Cetinjskog manastira. Postane li, biće to nezaboravno nasljeđe četiri osobe iz URA-e koje su dizanjem ruke to omogućile.

Negator genocida na čelu Odbora za ljudska prava

Ista/e četiri poslanika/ce su ove sedmice svojim glasovima na mjesto predsjednika skupštinskog odbora za ljudska prava doveli/le Jova Vučurovića, čovjeka koji tvrdi da se genocid u Srebrenici nije desio. Na čelo Odbora za ljudska prava koji je prvi u regionu usvojio deklaraciju kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, Abazović i njegovi/e doveli/e su čovjeka koji taj genocid negira. I to nije revizionizam?

Jedan od Abazovićevih poslanika/ca koji/e su izglasali/e negatora genocida i rasnog homofoba Vučurovića, Miloš Konatar, dva dana nakon toga oglasio se tvitom kojim je saopštio da je URA Skupštini Crne Gore uputila inicijativu, pazite sad, za „zamjenu plastičnih ambalaža staklenim, kao i reciklažu papira u svim prostorijama Skupštine“.

Kao što je lucidno primijetila Mila D. Tomović: “Dok diže ruku za negatora genocida, crni Konatar pravda se zelenom Milošu mišlju da će odluku o naimenovanju štampati na recikliranom papiru! A, svaki put kada Vesna Bratić dođe na premijerski sat, crni Konatar može reći zelenom Milošu: „Neka je četnik ali pije kroz papirnu slamčicu!“.

Baš tako. Nije važno je li čaša puna krvi preklanih: bitno je da je slamka reciklabilna. Pih.

Za kraj, da još jednom ponovimo gradivo. Šta je ono o fašizmu rekao slovenački istoričar Božo Repe? Tako je: “Fašizam uvijek dolazi na vlast koalicijama, obično sa liberalnim strankama”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO