BiH ne želi biti ruski talac

Kada brani Daytonski sprazum Lavrov se nadovezuje na koncept „neutralnost s ruskim predznakom”.

Lavrovljeve poruke treba pažljivo analizirati (EPA)
Lavrovljeve poruke treba pažljivo analizirati (EPA)

Koliko god bile sporne vrijednosti koje promiče, koliko god bili strašni autokratski ili totalitarni vladari koje opslužuje, ruska/sovjetska diplomacija klasično je izrazito dobro pripremljena, vrlo efikasno šalje poruke, ali još efikasnije postavlja zamke onima koji misle da se s njome mogu nositi. Ministar Lavrov tako je u veljači 2017. tadašnju hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, profesionalnu diplomatkinju, navukao u vrlo neugodnu zamku, ponudivši joj u Münchenu, na marginama velikoga njemačkoga redovitoga sigurnosnog foruma, razgovor o rješavanju ekološkog problema, što ga Slavonskom Brodu stvara stara, zapuštena Zarubežneftova rafinerija u Bosanskom Brodu.

Zamka je bila jednostavna: rafineriju u Bosanskom Brodu treba tako rekonstruirati, da njeno pogonsko gorivo više ne bude mazut, nego plin, koji je u rafineriju moguće dovesti samo preko Save iz Slavonskoga Broda. Milorad Dodik, naime, blokira interkonekciju BiH na hrvatski plinovodni sustav i tako onemogućuje i izgradnju plinovoda od Bosanskog Broda do Sarajeva. Insistira na spajanju BiH na plinovodni sustav Srbije, što za BiH nije ni od kakve koristi, jer Srbiji nedostaje plina i za njene potrebe, a priča o Južnom, Turskom ili kakvom već toku, na dugom je štapu. U takvim uvjetima hrvatska predsjednica naivno je pristala na to da Hrvatska sklopi energetski protokol s Republikom Srpskom, pa da se stari produktovod, koji spaja dvije savske obale, iskoristi za dotok plina s hrvatske na bosansko – hercegovačku stranu.

I vještiji od Kitarović upadali su u ruske zamke

Pritom je Hrvatska zanemarila da je energetika pitanje središnje BiH države, a ne entiteta, pa je tim ugovorom de facto dovela u pitanje suverenitet BiH. Protokol je potpisan, šteta je počinjena, a kako to obično s Rusijom biva, koristi nema. Niti je uspostavljena dobava plina, niti je rafinerija rekonstruirana, niti je zagađenje u Slavonskom Brodu nestalo.

Uostalom, i daleko vještiji akteri, od bivše hrvatske predsjednice, upadali su u ruske zamke. Veljko Mičunović opisao je kako je bivšu Jugoslaviju namagarčila moskovska diplomacija. Neki projekt trebao je biti financiran sovjetskim novcem, ali u zadnji čas iz Moskve je došla promjena: umjesto sovjetskih banaka projekt su trebale financirati banke iz Istočne Njemačke. Ugovor je potpisan, a u to je vrijeme u SR Njemačkoj bila na snazi Halsteinova doktrina, koja je govorila da SR Njemačka, koja se smatrala reprezentantom suvereniteta cijele Njemačke, prekida diplomatske odnose i komunikaciju sa svim državama (osim SSSR-a), koje priznaju DDR. Ugovor s bankama iz DDR-a bio je via facti priznanje te države, a posljedica je bila prekid diplomatskih odnosa SR Njemačke sa SFRJ, koji je trajao sve do kancelara Brandta i njegove Ostpolitik.

Ruska diplomacija zna poslati i zastrašujuće poruke. Nedavno je Aleksandar Vučić od Vladimira Putina na dar dobio neku pušku koja je bila dio inventara dvora Aleksandra Obrenovića, do državnog udara u kome je ovaj svirepo smaknut, nakon što su urotnici iz vojske upali u njegov dvor. Tada je ta puška ukradena i izgubio joj se trag.

Kontekst državnog udara 1903. posve je jasan, proruske snage svrgnule su proeuropske Obrenoviće i na tron dovele proruske Karađorđeviće te pritom zatrle prozapadnu vladarsku lozu, a ta puška, proizvedena u Austriji, bila je dar nekome od predaka Aleksandra Obrenovića, nakon što je ovaj srpsku vojsku naoružao oružjem uvezenim iz Austrije. I diplomacija koja je pripremila poklon, i Putin, ali sigurno i Aleksandar Vučić jasno su razumjeli poruku.

„Branilac Daytonskog sporazuma“

Poruku, ministra Sergeja Lavrova, tvorca ideje o tome da bi Zapadni Balkan trebao biti formalno tampon između Rusije i Zapada, da bi Srbija na tom prostoru trebala imati vodeću ulogu u odnosu na Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu te da bi te države, de facto, trebale biti pod ruskim utjecajem, formalno neutralne s ruskim predznakom, nije teško očitati. Naime, time što je u Sarajevo stigao na dan potpisivanja Daytonskog sporazuma, da se predstavlja kao branilac tog sporazuma i da govori o tome kako BiH ne smije biti međunarodni protektorat i da se Zapad ne smije uplitati u procese u toj državi, jasno se nadovezuje na koncept „neutralnost s ruskim predznakom”.

Činjenica da je posjet započeo susretom s Milordom Dodikom i vodstvom njegova entiteta, a da je u nastavku Lavrov primio i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, Dodikova partnera u pokušaju destabilizacije BiH, jasno govori tko je po ocjeni ruske diplomacije najvažniji faktor za ostvarivanje njihovih planova uvrštavanja BiH u tampon zonu „neutralnih država s predznakom”.

Još je jedan element simbolike, na koju uvijek valja biti pozoran kad je riječ o ruskoj diplomaciji i njenim porukama, sasvim sigurno ne slučajan. Posjet Lavrova Bosni i Hercegovini koincidira s održavanjem elektorskog kolegija u SAD, kojim je potvrđena izborna pobjeda Joea Bidena i najavljena skora inauguracija nove demokratske administracije.

Dolazak Lavrova u Sarajevo upravo u tom trenutku šalje poruku: na Balkanu se time što odlazi nekompetentna Trumpova administracija, koja je širom otvorila prostor na Balkanu za ruski utjecaj, ništa neće promijeniti.

Dragan Čović, kojem u Zagrebu naivno tepaju kao lideru europeizma i euroatlantizma u BiH, prostodušno je, kao i svojevremeno Kolinda Grabar Kitarović, uletio u zamku ruske diplomacije. Lavrov je odslušao njegovu litaniju o izbornom zakonodavstvu u BiH i javno je podupro njegove stavove. Time ih je diskvalificirao kod euroatlantskih partnera, a Čovića samo dublje uvukao u mrežu onih koji i inače imaju „popravni iz ruskog”.

Rusija nije doprinjela miru u BiH

Rusija nije sukreator Daytonskog mirovnog sporazuma i ničim nije doprinijela uspostavljanju mira u BiH. U vrijeme sklapanja Daytonskog sporazuma ona je bila država koja se pokušavala demokratizirati i otvoriti, a Putinova vladavina sve je to poništila. Putinov režim ničim nije obvezao Bosnu i Hercegovinu, a njegova diplomacija niti se ne trudi prikrivati pristranost prema onima u BiH koji sustavno rade na rastakanju te države.

Time što su dvojica članova Predsjedništva BiH odbila susret s Lavrovom, BiH ne riskira ništa, jer ništa niti ne bi dobila od ruske diplomacije i politike, niti od Lavrova, niti od Putina. S druge strane, ovog je puta bosansko – hercegovačka politika poslala poruku ruskoj diplomaciji: BiH zna gdje joj je mjesto. Razumije da tekovina Daytona nije trebala biti podjela na dva entiteta, nego pripadnost Bosne i Hercegovine euroatlantskom svijetu, odnosno, prije svega, miljeu Europske unije. Dvojac iz Predsjedništva BiH pokazao je i da razumije povijesni trenutak, jer uspostava Bidenove administracije donosi promjene u globalne odnose, a Rusija, zemlja trećeg svijeta, koja trguje samo energentima, sirovinama i oružjem, koja je u ozbiljnoj krizi, i ekonomskoj i legitimacijskoj, prije ili poslije ionako će se morati povući s Balkana, kako bi istražila zaštitu nekih svojih ugroženih strateških pozicija koje su joj daleko važnije.

A kako to obično biva, ruski saveznici, od Čovića, preko Dodika do Vučića, bit će prepušteni svojoj sudbini. Nema nikakvog razloga da Bosna i Hercegovina postane ruskim taocem, kao što je to Vučićeva Srbija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarat će u Beogradu s ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejem Lavrovom.

15 Dec 2020

Šef ruske diplomatije će biti u posjeti Bosni i Hercegovini u ponedjeljak i utorak, nakon čega će otputovati u Srbiju.

13 Dec 2020
Više iz rubrike Piše
POPULARNO