Mišljenja

Bosna nikome nije dužna, naprotiv

Bosanskohercegovačka javnost se jednostavno ne može načuditi neprihvatljivoj retorici novog hrvatskog šefa države (EPA)
Bosanskohercegovačka javnost se jednostavno ne može načuditi neprihvatljivoj retorici novog hrvatskog šefa države (EPA)

Nakon rasističkih i šovinističkih poruka, posebno one krajnje uvrijedljive o “sapunu i parfemu” hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, reagirali su mnogi u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovačka javnost se jednostavno ne može načuditi neprihvatljivoj retorici novog hrvatskog šefa države koji svakomalo, uz domaće svađe, ospe salvu uvreda i prema Bosni i Hercegovini, iako se od Milanovića očekivalo da promijeni i politiku i retoriku svoje prethodnice koja je po svjetskim metropolama širila priču o prijetnji ekstremistima i teroristima u svome susjedstvu.

Opskurni Čovićev alat

Historija nam je pokazala da se iz razočarenja u socijalističke ideale mogu javiti maligne i opasne političke ideologije, posebno ako se uz socijalizam pokušava upakirati nacionalizam. Nikako drugačije se ne može objasniti neprijateljstvo prema građanskoj Bosni i Hercegovini koje posljednjih mjeseci slušamo od još uvijek nominalnog socijaldemokrate Milanovića koji u svom političkom zastranjenju sklizava desnije i od standardnih hrvatskih desničara!?

Ovom u prilog, pored neprihvatljive rasističke poruke Bosni i Hercegovini, govori i podrška koju je Milanović promptno dobio od Hrvatskog narodnog sabora, građanskog udruženja koje ima ambiciju da govori u ime svih bosanskih Hrvata, a zapravo je opskurni alat u rukama predsjednika HDZ-a Dragana Čovića.

„Pitamo se, kako smo brzo zaboravili pruženu pomoć te iste države u najvećem ratnom vihoru kada su nam sami ponudili pomoć, prihvatili, zbrinuli i pomogli preko 500.000 izbjeglica (Bošnjaka) za vrijeme najvećih ratnih progona. Ista ta Republika Hrvatska slala je vojnu i humanitarnu pomoć Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, spasila Bihać, a u isto vrijeme, kao zahvalu tome činu, mudžahedini su ritualno ubijali i progonili hrvatski narod u Središnjoj Bosni“, podsjećaju iz HNS-a naglašavajući kako je predsjednik Republike Hrvatske svojom izjavom pogodio „u sridu“!?

Ove teze o pomoći Hrvatske koje se često Bosni i Hercegovini „nabijaju na nos“ o ratnoj pomoći izbjeglicama, o spašavanju Bihaća i humanitarnoj pomoći naprosto su izvrtanje činjenica i zamjena uloga.

Procenat, interes, dozvola

Da, Hrvatska jeste na svoj teritorij primila bosanske izbjeglice, ali to nisu bili samo Bošnjaci. A i da jesu samo Bošnjaci to je dužnost svake zemlje po pravilima međunarodnog humanitarnog prava. Kada već govorimo o ovoj temi i ovakvom hipokrizijskom spočitavanju onda se ne smije zaboraviti da je Hrvatska na ime izbjeglica primila ogromnu međunarodnu pomoć i podršku, napose od arapsko-muslimanskih zemalja. To najbolje znaju hrvatski politički dužnosnici iz tog vremena i vrijeme je da i oni progovore o koristi koju je tadašnja napadnuta i poluokupirana Hrvatska imala od Bosne i bosanskih izbjeglica. Ovdje nećemo spominjati Bošnjake hrvatske građane koji su procentualno dali najviše u odbrani Hrvatske.

Kada se govori o „spašavanju Bihaća“ ponovno stvari nisu tako jednostavne i slavodobitne. Hrvatska jeste zajednički sa Bosnom i Hercegovinom vojno sarađivala, ali kolikogod je Hrvatska spasila Bihać, taj opkoljeni grad je zasigurno vojno-strateški pomogao Hrvatskoj u borbi i povratu teritorije od samoproglašene Republike Srpske Krajine. Daleko težu situaciju bi Hrvatska imala da nije bilo Bihaća i Petog korpusa, ako ćemo stvari sagledavati realno!?

O humanitarnoj pomoći koja je dolazila preko Hrvatske više nego od Hrvatske koja ju je i sama potrebovala, izlišno je govoriti. Zna se da je svaka doprema humanitarne ili vojne pomoći preko teritorije Hrvatske imala svoju cijenu i procenat, a da ne govorimo koliko je te pomoći nestajalo na putu kroz područja koja je kontrolirao HVO.

Što se tiče pokušaja kompromitiranja mudžahedinima, zanimljivo je da su njihovi zločini najviše štete nanijeli bosanskim muslimanima. A , s druge strane, nepobitna je činjenica da su gotovo svi došli preko Hrvatske za što opet trebaju pravo objašnjene dati ljudi iz vrha hrvatksih obavještajnih struktura toga vremena.

Udruženi zločinački poduhvat

Zoran Milanović nije Hrvatska, ali je tužno da se njena politička vrhuška ovako odnosi prema zemlji zbog koje je njeno političko i vojno vodstvo iz 1990-tih ipak proglašeno krivim pred međunarodnim sudom za Udruženi zločinački poduhvat.

I na kraju, kada su već spomenuti zločini u Srednjoj Bosni nemoguće je ne pomenuti Ahmiće i činjenicu da je glavnooptuženi za ovaj monstruozni masakr Dario Kordić rehabilitiran i u svjetovnim i u crkvenim krugovima Zagreba kao novorođeni katolički vjernik, štaviše kao novi katolički magistar teologije.

Za ovakav odnos prema Bosni i Hercegovini nema sapuna koji ga može saprati… Niti parfema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO