Kako je Španija bila nadomak navodne ruske invazije

Španske snage sigurnosti već dugo djeluju kao da nije riječ o europskoj demokratiji već nekadašnjoj fašističkoj diktaturi, piše autor (EPA)
Španske snage sigurnosti već dugo djeluju kao da nije riječ o europskoj demokratiji već nekadašnjoj fašističkoj diktaturi, piše autor (EPA)

Europa je danas mogla izgledati značajno drugačije da su katalonski političari prihvatili navodnu ponudu Rusije za pomoć da Katalonija izbori nezavisnost 2017. godine – barem tako navode španske vlasti.

Da su samo rekli „da“ i pristali priznati rusku aneksiju Krima kao legitimnu, tajna ruska grupa, osnovana u vrijeme Gorbačova, bi poslala 10.000 ljudi u Barcelonu kako bi primorala špansku državu na pokornost i, uz dosta haosa i krvoprolića, proglasila katalonskog predsjednika Carlesa Puigdemonta za predsjednika nezavisne Republike Katalonije. Kremlj bi u međuvremenu isplatio sav katalonski nacionalni dug i podržao novu državu na međunarodnoj sceni čime bi Europska unija ostala posramljena i podijeljena.

Ovo nije tema neke jeftine špijunske novele, već posljednja rastegnuta optužba španske države na račun lidera katalonskog pokreta za nezavisnost kako bi se potkopao legitimitet njihove borbe.

Naravno, kao što svi znamo, Rusija nije pokušala izvesti invaziju na Španiju kako bi pomogla katalonskim aktivistima za nezavisnost. Zapravo, nije čak ni priznala Kataloniju kao nezavisnu državu nakon referenduma za nezavisnost 2017. godine. Nadalje, jedini „dokaz“ da se takva ponuda ikada pojavila je snimak koji je španska policija navodno pronašla na oduzetom telefonu katalonskog političara. Do sada vlasti nisu pružile nikakve pokazatelje da je Puigdemont ikada razmatrao ovu ponudu niti su pružile bilo kakve dodatne dokaze da je takva ponuda zaista i postojala.

No, vlasti ukazuju na ove neosnovane tvrdnje kao na jedan od razloga za ogromnu policijsku akciju protiv lidera katalonskog pokreta za nezavisnost koja je za rezultat imala hapšenje 21 višeg katalonskog političara i aktiviste 28. oktobra.

Dok vlasti optužuju uhapšene pojedince za razna krivična djela, od zloupotrebe javnih fondova do pranja novca u javnim ustanovama, činjenica da su operaciju nazvali „Volkhov“ po uzoru na front u Drugom svjetskom ratu gdje su se španski fašisti borili uz naciste protiv Sovjetskog saveza jasno pokazuje kako je njihov primarni cilj bio dodavanje na važnosti vlastitim tvrdnjama da Rusija prešutno podržava katalonski pokret za nezavisnost.

Fašistička diktatura

Ljude koji nisu upoznati sa bjesomučnim napadima i progonima katalonskih aktivista i političara, a koje vrši španska država, možda šokira činjenica da je policijska operacija nazvana po mračnom poglavlju španske historije ili da državne vlasti javno optužuju politički pokret, koji je u najvećem dijelu miroljubiv, da je razmatrao slanje 10.000 pripadnika ruskih paravojnih snaga u Europi na osnovu tako slabih dokaza.

No, španske snage sigurnosti već dugo djeluju kao da nije riječ o europskoj demokratiji već nekadašnjoj fašističkoj diktaturi. A biti predmet praćenja, nezakonitog zatvaranja i optužbi za izdaju i terorizam samo zbog političkih stavova je, na žalost, svakodnevna stvarnost za one Katalonce koji se bore za nezavisnost.

Od referenduma za nezavisnost 2017. godine, španska država radi stalno na zastrašivanju i ušutkivanju katalonskih aktivista i izabranih zvaničnika. Vrhovni sud Španije je 2019. proglasio krivim devet istaknutih katalonskih političara za „pobunu“ tokom organiziranja referenduma za nezavisnost i kaznio ih sa zatvorskom kaznom od devet do 13 godina.

Amnesty International je tu presudu okarakterizirao kao „pretjeranu i neproporcionalnu restrikciju miroljubivog korištenja ljudskih prava [osuđenih političara]“ dok je UN-ova Radna grupa za proizvoljno zatvaranje zatražila hitno oslobađanje ovih političkih zatvorenika. No, oglušivši se na ove kritike, španski tužitelji ne samo da su odbili revidirati svoje stavove već su zahtijevali „reedukaciju o Ustavu“ katalonskih političkih zatvorenika kako bi im se dozvolilo da po nekoliko sati dnevno odu iz zatvora.

Mnogi aktivisti i političari, među kojima i Puigdemont, su bili primorani na bijeg iz države kako bi izbjegli zatvaranje. Ali, ni oni Katalonci koji se bore za nezavisnost, a koji su imali sreće da napuste državu prije hapšenja, nisu mogli pobjeći zlostavljanju i progonu od strane španske države. Španska tajna služba ih je nezakonito špijunirala širom EU-a, a država je koristila sva moguća sredstva da im blokira političko djelovanje i osigura izručenje tih Katalonaca Španiji.

Rat i razaranje

Puigdemont, koji trenutno živi u egzilu u Belgiji, član je Europskog parlamenta od 2019. No, Španija aktivno radi na uvjeravanju EP-a da ukine njegov zastupnički imunitet koji sprečava Madrid da traži izručenje Puigdemonta. Drugi katalonski europarlamentarac Toni Comlin je u istoj situaciji. Bivši katalonski potpredsjednik Oriol Junqueras, koji je lani izborio mjesto u EP-u zajedno sa Puigdemontom, u početku nije mogao ni preuzeti svoje mjesto u Parlamentu jer je bio u privremenom pritvoru u Španiji zbog navodne pobune protekle dvije godine.

Quim Torra, koji je postao predsjednik regionalne Vlade Katalonije maja 2018. godine nakon prisilnog uklanjanja Puigdemonta sa te pozicije, bio je „diskvalificiran“ u septembru za nevjerovatni „zločin“ odbijanja uklanjanja plakata podrške pokretu za nezavisnost i katalonskim političkim zatvorenicima sa fasade Palau de la Generalitat de Catalunya – historijski poznate zgrade gdje se nalaze uredi regionalne Vlade.

Nisu samo istaknuti lideri pokreta na meti španske Vlade, sudstva i snaga sigurnosti kako bi bili preplašeni i ušutkani kroz politički motivirane istrage i izmišljene optužbe. Blizu 700 katalonskih gradonačelnika i načelnika je pod istragom zbog učešća u referendumu 2017. godine. Mnogi katalonski aktivisti se suočavaju sa optužbama za „krivična djela“ kao što je organiziranje štrajkova ili blokada puteva. Nekoliko aktivista je optuženo za „posjedovanje eksploziva“ – ispostavilo se da je riječ o petardama. Čak su najviši policijski oficiri Katalonije optuživani za „pobunu“ jer „nisu uradili dovoljno“ na sprečavanju katalonskih glasača da izađu na referendum 2017. – na kraju su svi bili oslobođeni.

Svi ovi napori nisu uspjeli ugušiti katalonsku želju za samoodređenjem, pa se sada čini kako su se španske vlasti odlučile da bace ljagu na pokret nezavisnosti nevjerovatnim optužbama za kolaboraciju sa Rusijom kako bi postigli svoje političke ciljeve i donijeli razaranje i rat u EU.

Holivudski triler

Katalonski lideri nikad nisu skrivali činjenicu da su spremni na razgovore sa svim nacijama i utjecajnim aktivistima i novinarima, kao što je Julian Assange, kako bi ojačali podršku svome pokretu. Oni također otvoreno ističu planove stvaranja Virtualne Katalonske Republike, digitalne infrastrukture koja nije pod španskom kontrolom, a sve kako bi se proširilo narodno učešće u regionalnoj politici, te kako bi se otežalo španskom pravosuđu da se miješa u njihove političke aktivnosti.

Čak pokušavaju napraviti katalonsku kripto-monetu i alternativne načine digitalnog plaćanja kako bi se oslobodili od lanaca španskog bankarskog sistema. Ove napore predvodi Consell per la República Catalana (Vijeće za Katalonsku Republiku), privatna organizacija sa sjedištem u Belgiji a koju predvodi Puigdemont.

No, nijedan od ovih napora i inicijativa ne ukazuje na želju pokreta za nezavisnost da krene u rat protiv EU-a, a kamoli da pozove ruske jedinice u Europu. Nadalje, sama ideja da bi Rusija riskirala rat sa EU i NATO-om kako bi oslobodila neku naciju koja je podaleko od njene vlastite teritorije je apsurdno smiješna isto koliko je i sramotna.

Iako EU nije uradio ništa da zaustavi odlučno špansko gušenje katalonskih političkih sloboda, ako se ne računaju povremena prazna saopćenja, Madrid nije uspio ugasiti plamenove nezavisnosti i slobode u Kataloniji. Zbog toga se sada čini kako su španske vlasti odlučne na razbuktavanju ukorijenjenih europskih strahova od ruske intervencije kako bi dobile dozvolu na pojačanje pritiska koji dugo vrše na svoje katalonske sugrađane.

Štaviše, čak ni ova novoizmišljena „ruska veza“ neće biti dovoljna da Katalonci odustanu od sna za nezavisnosti. No, možda će biti dobra inspiracija holivudskim scenaristima da izmisle priču za novi akcioni špijunski triler.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO