‘Dva’ Kipra, Turska i Grčka: Zagonetka koja ima novi smjer

Stražarnica kod ograde koja dijeli grčki i turski dio Kipra u istočnom Mediteranu

 (AP)
Stražarnica kod ograde koja dijeli grčki i turski dio Kipra u istočnom Mediteranu (AP)

Sjeverni Kipar je održao predsjedničke izbore usred povišenih tenzija u istočnom Mediteranu. Ersin Tatar iz Stranke nacionalnog jedinstva je 18. oktobra osvojio 51,74 posto glasova u tijesnom drugom krugu protiv trenutnog predsjednika Mustafe Akincija. Ovi izbori su percipirani kao glas naroda o tome kako nastaviti s mirovnim procesom s grčkom stranom Kipra, kako bi se riješio niz dugogodišnjih rasprava, poznatih kao “kiparski problem”.

Kipar je stekao nezavisnost od Velike Britanije 1960. godine, ali je skliznuo u politički metež i nasilni sukob između grčkih i turskih Kiprana, koji su podijelili Republiku Kipar 1963. godine, što je zahtijevalo prisustvo mirovnih snaga Ujedinjenih naroda iduće godine. Formalni pregovori za politički dogovor između ove dvije zajednice počeli su 1968. godine i nastavili su se s prekidima do danas.

Ponovni izbor Akincija u drugom krugu signalizirao bi da stanovnici turskog dijela Kipra žele djelovati otvoreno unutar uspostavljenog procesa pregovora za dvozonsku federaciju dvije zajednice kroz pristup nesklon riziku. Ali,  većina turskih Kiprana glasala je za Tatara, pokazujući da biraju asertivniji pristup pregovorima, onaj koji je više kritičan prema federalnom rješenju i manje pomirljiv za pregovaračkim stolom. Koji god put novi predsjednik izabere, njegove odluke bit će samo dio neobično kompleksne slike, koja uključuje brojne aktere, višedesetljetno “pitanje prirodnog plina, koje je uzrok tenzija u cijeloj regiji i oslabljeni mirovni proces.

Može li se izgubiti još pet godina?

Na Sjevernom Kipru, kojeg kao državu priznaje samo Turska, raširena je frustracija širom političkog spektra, zbog beskrajnog kruga bezuspješnih pregovora. U septembarskoj anketi, koju su provele novine iz grčkog dijela Kipra, 53,8 posto ispitanika turskih Kiprana reklo je da osjećaju manjak nade i očaj u vezi političke situacije na otoku, u poređenju sa 24,7 posto grčkih Kiprana. U anketi iz februara, koju je provela turska Gezici Research Company, 78,7 posto turskih Kiprana reklo je kako ne vjeruje da se može sklopiti sporazum s grčkom stranom Kipra.

Prije izbora je Tatar, kao i svi kandidati, iskoristio ovu frustraciju. Dok je njegov protivnik vodio kampanju na nastavku pregovaračkog procesa i izbjegavanju agresivnih poteza da ne bi izgubio međunarodne simpatije, Tatar je izjavio da razvoj turskog Kipra ne treba ovisiti samo o stagnirajućim pregovorima i da ne treba “izgubiti još pet godina” na njih. Zaista se međunarodna simpatija za turske Kiprane, stečena kroz godine održavanja stava za rješenje nije preobrazila ni u kakve dobitke za pregovaračkim stolom sa grčkom stranom Kipra, koja ima prednost zbog tog što je međunarodno priznata i članica je Evropske unije.

Dobri odnosi s Turskom su još jedno važno pitanje koje je Tatar naglasio u svojoj izbornoj kampanji. Prema istoj Gezici anketi, 61 posto turskih Kiprana željelo je predsjednika s dobrim odnosima s Turskom, a 80,8 posto je bilo za to da Turska ostane garant sigurnosti za Sjeverni Kipar. Na osnovu inicijalnog seta sporazuma koji su uspostavili Republiku Kipar 1960. godine, Turska, Grčka i Velika Britanija su “garanti” i imaju izvjesna prava na intervenciju ukoliko se poremeti status quo na ovom otoku. Turska je aktivirala ovaj propis 1974. godine, u odgovoru na državni udar koji je podržala Grčka i koji je imao za cilj da ujedini ovaj otok s Grčkom. Grčki dio Kipra smatra da je propis o garantima zastario i želi ga ukinuti.

Niko ne da ‘svoj suverenitet’

Budući da je pobijedio na izborima zahvaljujući želji birača za promjenom, Tatar sada mora ispuniti svoja obećanja. Novi predsjednik je naglasio potrebu da se pokrenu “alternativni modeli” za pregovaračkim stolom i promovirao je dvodržavno rješenje”života rame uz rame u saradnji”. Tatar vjerovatno misli pod tim da iako Sjeverni Kipar nije međunarodno priznat, u praksi na otoku već postoje dvije države, pa bi stoga pregovori trebali biti nastavljeni u skladu s ovom realnošću. Tatar je, također, govorio o “jednakosti suvereniteta”, pokazujući da bi on preferirao veću dodjelu moći turskoj strani Kipra i rješenje koje je u obliku konfederacije (unije između priznatih država) prije nego federacije. Da bi Sjeverni Kipar bio međunarodno priznat, potreban je pristanak grčkih Kiprana, koji to vide kao nedopustivo.

U isto vrijeme postajanje dijelom Turske nije opcija za većinu turskih Kiprana i sam Tatar nije spominjao tu ideju. Turski Kiprani su beskompromisni kada je u pitanju njihov jedinstveni identitet i nezavisnost. Sada je pitanje kako bi se Tatarova vizija uklopila u uspostavljeni mirovni proces koji je desetljećima išao u smjeru federalnog rješenja, objašnjenog u Sporazumima visokog nivoa iz 1977-79. Ovi su sporazumi favorizirali ideju dvozonske, dvozajedničke federacije, sastavljene od dvije države, koje predstavljaju jedno međunarodno tijelo i gdje postoji politička jednakost između ove dvije zajednice, iako ove dvije strane nisu uspijevale postići finalni sveobuhvatni dogovor.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Osim neslaganja između turskih i grčkih Kiprana, kiparski problem je kompliciran zbog interesa različitih igrača koji su uključeni u ovu priču. Turska, Grčka, Velika Britanija i UN su dio nastojanja da se riješi kiparski problem od starta. Evropska unija se uključila 2004. godine, kada se jug otoka priključio Uniji, bez Sjevera, nakon neuspjelog Ananovog referednuma, na kojem su turski Kiprani (uz podršu Turske) glasali za, a grčki Kiprani protiv UN prijedoga da se ponovo ujedini ovaj otok.

Jedno od najtrnovitijih pitanja povezanih s kiparskim problemom jeste otkriće zaliha prirodnog plina blizu obale ovog otoka, što je ovo pitanje učinilo još važnijim na međunarodnom planu. Razvoj potencijalnih komercijalnih puteva, rasprave u vezi podjele budućeg prihoda i preklapanja pomorskih granica u vezi s potraživanjima (zbog činjenice da Turska ne priznaje Republiku Kipar predvođenu grčkim Kipranima) privukli su u ovu raspravu brojne druge regionalne aktere, kao i međunarodne naftne i gasne kompanije. Šire regionalne nesuglasice između Turske, Francuske i Ujedinjenih Arapskih Emirata dovele su do izvođenja vojnih vježbi u regiji u režiji Francuske i UAE-a. SAD je, također, nedavno ukinuo dugogodišnji embargo na oružje za grčke Kiprane.

Strah od ‘normaliziranja podjele’

Iako pitanje prirodnog plina nikada nije bilo tema u formalnim pregovorima, postalo je glavni izvor animoziteta, nepovjerenja i poteza “milo za drago”, ometajući mirovni proces. Kako je istakao bivši specijalni savjetnik UN-a Espen Barth Eide, “pitanje ugljikovodika sada je povezano s kiparskim problemom… ne može se to obrnuti.” Sve i ako je ostvaren neki napredak u vezi pitanja prirodnog plina, tradicionale prepreke u pregovaračkom procesu i dalje su prisutne. Pregovori koje sponozorira UN vrte se oko šest tema: potraživanje vlasništva, mogući teritorijalni ustupci, federalni sporazumi o podjeli vlasti, aranžmani koji garantiraju sigurnost, odnosi s Evropskom unijom i ekonomska pitanja.

Pregovori su zasnovani na principu da “ništa nije dogovoreno dok sve ne bude dogovoreno”. To znači da svih šest fajlova mora biti zatvoreno zajedno u finalnom sveobuhvatnom sporazumu i bilo kakav djelomični sporazum na bilo koju temu ne može biti finaliziran. Ovo je ohrabrilo obje strane da čekaju na povoljan razvoj koji jača njihovu stranu za pregovaračkim stolom, odugovlačeći proces na taj način. Zvanična saradnja država između juga i sjevera se izbjegava, zbog straha od “normaliziranja podjele”, dajući sjeveru određeni stepen prizanjana i otklonivši podsticaje na kompromis. Umjesto toga, lokalni dvozajednički tehnički odbori sarađuju u vezi pitanja kao što su restauracija kulturnog naslijeđa, traženje nestalih osoba iz rata i, najnovije, javnog zdravstva. Ovakvi angažmani nisu imali velikog utjecaja na suštinske dijelove gore spomenutih pregovora.

Trenutno se UN sprema da ponovo otvori pregovore. Evropska unija je podržala taj potez, tvrdeći da je “od ključnog značaja da nastojanja koja predvodi UN za sporazum na Kipru počnu što je moguće prije”. Tatar je, također, najavio multilateralnu konferenciju, koju će sazvati Ankara, iako nije jasno hoće li grčki Kiprani na nju pristati. Iako postoji duga historija neuspjeha i očaja u pokušajima da se riješi kiparski problem, nada, iako slaba, ostaje. Ove strane zapravo jesu došle blizu rješenja 2017. godine, kada je Turska navodno pokazala spremnost na komprmis u vezi pitanja garancije sigurnosti kroz značajno smanjenje broja svojih vojnika na Kipru. Iako je Tatar obećao da se neće odreći turskih sigurnosnih garancija na otoku, turska ponuda može i dalje biti na snazi. Samo će vrijeme pokazati hoće li mnogi sudionici ove dugogodišnje rasprave konačno postići dogovor koji je pogodan za sve i koji će konačno ublažiti ključno mjesto napetosti u regiji za sve.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Premijer samoproglašene Republike Sjeverni Kipar ostvario je tijesnu pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora. Ersin Tatar, koga podržava Turska, osigurao je nešto manje od 52 posto glasova. Ovaj izborni rezultat vjerovatno će utjecati na jačanje napetosti u istočnom Mediteranu.

Više iz rubrike Piše
POPULARNO