Stvarni strah od islama i muslimana koji proganja Macrona

Postalo je očito da stavove francuskog predsjednika Emmanuela Macrona karakterizira islamofobija. Zapravo, koncept islamofobije je sam po sebi postao poznat, a ovaj termin, koji označava strah od islama, danas više nije teško razumjeti u međunarodnim medijima, pred zastrašujućim slikama kojima se predstavlja ova religija. Kada strah postane pokretač, razumljivo je da će se pojaviti strah od islama zbog svega onoga što se prikazuje u medijima širom svijeta, gdje cjelokupno geografsko područje islamskog svijeta izgleda kao vatrena linija.

Pri tome se zanemaruju invazija zapadnih zemalja i njihovi imperijalni planovi i prakse kao razlog koji je doveo do izbijanja te vatrene linije, a sve se to događa unutar granica islamskih zemalja. Islam je upleten u sve ove vijesti o ratovima, smrti i nasilju koje se pojavljuju na ekranima. U zapadnom svijetu, koji je izložen takvim vijestima, postalo je gotovo normalno da obični građanin osjeća strah od islama.

U ovom slučaju, može se razumijeti zašto je takav strah prisutan kod običnih ljudi, ali je šokantna činjenica da su žrtve ovih ratova, nasilja i stradanja koja se događaju u islamskom svijetu, zapravo, muslimani. Oni su ti koji su izginuli, njihovi domovi su spaljeni ili su bombardirani. Oni su trpjeli nasilje, tiraniju i mučenje od diktatorskih pučističkih režima koji uživaju podršku zapadnih zemalja pored islamskih. Također, muslimani su ti koji su bili primorani pobjeći iz svojih domovina zbog posredničkih ratova koje zapadne zemlje vode u njihovim zemljama. Nasuprot tome, postoje oni koji se boje i mrze muslimane i koji se prema njima odnose neprijateljski, a to uopće nije pošteno.

Predsjednik kao saučesnik u masakrima

Zapravo, masakri koje je Francuska počinila nad muslimanima kroz povijest ne mogu se prebrojati, a sada i s Emmanuelom Macronom na čelu te države. Terorističke skupine koje francuski predsjednik podržava na Bliskom istoku počinile su nebrojena ubistva, mučenja, raseljavanja i etnička čišćenja, a nastavljaju to činiti sve do danas. Uprkos svemu tome, Macron se usuđuje govoriti o umjerenom islamu.

Pitam se koji je to islam umjereniji od onoga u koji vjeruju Macronove žrtve? Svi znaju da francuski predsjednik podržava Khalifu Haftara u Libiji. Njegova podrška odmetnutom generalu, naravno, uključuje podršku skupinama koje se bore pod vodstvom ovog umirovljenog libijskog generala, između ostalog i “Medhalijama”, iza kojih stoji Saudijska Arabija, a koji se smatraju najekstremnijim pokretom u islamskom svijetu. Dakle, oni koji krše učenja islama i podržavaju organizaciju Islamska država Irak i Levant (ISIL) samim tim što se bore na strani Francuske i sudjeluju u njenim masakrima neće biti tretirani kao ekstremisti, a njihov islam će se smatrati umjerenim.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

To su najradikalnije skupine među svima onima koje pripadaju tekfirijskom pokretu u islamskom svijetu. Svakog Libijca koji ne dijeli njihova mišljenja proglašavaju nevjernikom, a napade na njihove živote, imovinu i čast smatraju dopuštenim. Više ne možemo ni prebrojati masovne grobnice s posmrtnim ostacima civila ubijenih u Tarhuni, u blizini Tripolija, dok su počinitelji tih zlodjela upravo skupine koje uživaju Macronovu podršku. I pored svega toga, francuski predsjednik tvrdi da Turska i Katar predstavljaju izolacionistički islam nasuprot ovih ubica, koje, prema njegovu mišljenju, predstavljaju umjereni islam. Međutim, sasvim je jasno da je francuski predsjednik saučesnik u tim masakrima, koji se smatraju zločinima protiv čovječnosti.

Macronov strah, zapravo, izvire iz njegove nutrine, a ne iz islama. Govoreći o ovom paradoksu, dopustite da skrenemo pažnju na još jednu činjenicu. Problem, ustvari, nije strah, jer je islam posljednja stvar koja danas ljudima može izazvati strah. Problem su mržnja i neprijateljstvo, a ne strah. Prema tome, ne treba otvarati vrata i olako se odnositi prema ovom nepravednome neprijateljstvu i miješati ga s jednim prirodnim osjećajem poput straha.

Islam kao religija postaje sve prisutniji

Despoti se uvijek boje svojih žrtava, a ovaj fenomen je prisutan i u psihologiji. To je iracionalni strah, ili paranoja, poput faraonovog straha od djece i straha od uskrsnuća umrlih. U mnogim drevnim pričama o utvarama, poput poznate Šekspirove predstave Hamlet, ubice osjećaju užasan strah od duhova. Zapravo, ti duhovi ne postoje i oni su samo plod mašte. Međutim, ta uobrazilja uništava psihološko stanje ubice i tjera ga, kako vrijeme odmiče, da se suočava sa svojim zločinom i da imaginaciju doživljava kao stvarnost.

Strah da će se oni koji su ubijeni vratiti ponovo u život zapravo je posljedica osjećaja krivnje prema tim žrtvama. Po istoj toj logici, oni koji su počinili masakre boreći se protiv islama i koji su vjerovali da su iskorijenili ovu religiju prije stotinu godina, ako ih analiziramo oslanjajući se na psihologiju, smatraju da je zastrašujuća utvara koju vide pred svojim očima zapravo islam, jer ova religija iz dana u dan postaje sve prisutnija.

No postoji i druga vrsta straha, slična faraonovom strahu od poslanika Musaa (Mojsija), koja ga je potaknula na razne forme tiranije kako bi sačuvao svoje prijestolje. Taj paranoični strah ide dotle da ubija sve dječake iz plemena, jer se plaši da će se pojaviti Musa, koji će mu se jednoga dana suprostaviti. To je vrsta straha koju danas vidimo u praksama vladara u arapskom svijetu. Iako su svoje zemlje pretvorili u ogromni zatvor, iako su sve svoje protivnike zastrašivali ubistvima, zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i uznemiravanjem, nastavili su svoje žrtve i dalje predstavljati svijetu kao “opasne i teroriste”. Čak i ako budu nastojali pobiti svu djecu u kolijevkama u narodima koji traže slobodu, Bog će dati da se pod skrbništvom same faraonove palače to dijete odgoji, jer božanska mudrost je oduvijek bila takva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera