Islamofobija u Indiji: Šta stoji iza zakona o ‘ljubavnom džihadu’

Indija je trijumf mašte: brojne kulture, jezici i svjetonazori, često u nespokoju jedni s drugima, labavo povezani ustavom koji stvara jednaka prava i zajedničke vrijednosti za nevjerovatno raznoliku populaciju.

Jedna od ovih vrijednosti je sekularizam, koji se smatra centralnim ustavnim principom uprkos odnosu između hindusa i muslimana, dvije najveće religijske zajednice u Indiji, koje su historijski testirane trenjem i nasiljem.

U novije vrijeme je, međutim, ovaj princip izazvan besprimjernim porastom islamofobije.

Uspon vladajuće stranke Bharatiya Janata Party (BJP), koja je ukorijenjena u sociopolitičkoj ideologiji koja smatra da je Indija hinduistička država, doveo je do marginalizacije muslimana kroz aktivizam na terenu, propagandu na internetu i izradu politika na najvišim instancama.

Najnovija u nizu politika koje oduzimaju prava je zakon koji kriminalizira tzv. „ljubavni džihad“. Ovaj mjesec je najveća indijska država Uttar Pradesh kojom vlada BJP, je izdala uredbu s ovim ciljem i još će četiri države vjerovatno slijediti njen primjer.

Bez dokaza o zavjeri

„Ljubavni džihad“ je termin koji koristi politička i vjerska desnica da opiše navodni fenomen gdje muslimani mame žene hinduističke vjere, na sve načine, da se udaju za njih i pređu na islam. Desničarski propagandisti tvrde da je ovo organizirani reket ukorijenjen u raširenoj zavjeri.

Međutim, uzastopne istrage nisu uspjele pronaći dokaze da takva zavjera postoji i centralna vlada je priznala da taj termin nema kredibilnu definiciju. Štaviše, ne samo da su sva stvarna krivična djela koja bi mogla biti počinjena u ovom pogledu, kao što je prisilni prelazak na islam ili brak u koji se uđe pod prisilom ili prevarom, već kažnjiva pod postojećim zakonima, već širok obim predloženog zakona ide protiv indijskog Ustava i zdravog sudskog presedana.

Koja je onda namjera iza lobiranja za takav jedan zakon? Jedan način da se odgovori na ovo pitanje je da se ispitaju njegove premise i potencijalne posljedice.

Ideje o čistoći krvi su povezane sa ideologijama koje žele uspostaviti nadmoć jedne zajednice nad drugom. Ocrnjivanje 1930-ih u vezi državljanstva Jevreja i brakova između „arijevaca“ i Jevreja bili su osnov za Nirnberške zakone.

Predloženi zakoni protiv „ljubavnog džihada“ trebali bi, slično tome, biti stavljeni u kontekst amandmana zakona o državljanstvu (CAA),  kontroverznog zakona usvojenog prošle godine koji omogućava državi da dovodi u pitanje državljanstvo indijskih muslimana. Dok je ovaj zakon želio predstaviti muslimane kao „autsajdere“ u državi, narativ „ljubavnog džihada“ želi ih otuđiti unutar indijskog društva.

Svođenje na građane drugog reda

Centralna premisa predloženog novog zakona ocrnjuje muslimanske muškarce posebno, a i muslimane uopće, kao osobe kojima se ne može vjerovati i koje su zlobne – ubacivši sumnju u psihologiju nacije. Reducira ih na njihov religijski identitet implicirajući da su oni posvećeni, prije svega, „vjerskom ratovanju“, sve i kada je u pitanju nešto tako intimno kao ljubav. Također ih svodi na građane drugog reda koji ne mogu zdravo za gotovo uzimati pravo na život i slobodu koje garantuje Ustav.

Vladavina zakona i pristup pravdi su veoma slabi za potlačene klase i zajednice. Muslimani, koji su također često i siromašni, čine neproporcionalno visok broj ljudi kojima se sudi u indijskim zatvorima.

Prošle godine je vlada donijela zakon koji krivičnim djelom proglašava instant razvod među muslimanima. Iako je povlačenje pravnih sankcija za ovu regresivnu praksu bio hvale vrijedan korak, ozbiljne su bojazni izražene zbog odluke da se on kriminalizira. Anksioznost je bila ista kao i sa zakonom koji se čeka u vezi „ljubavnog džihada“ – da ovaj zakon može biti zloupotrijebljen da se zatvore članovi zajednice na osnovu lažnih optužbi.

Frankenštajnsko čudovište „ljubavnog džihada“ već je zaživjelo samostalno. Lažne glasine i videa cirkulišu društvenim mrežama da su žene na meti muslimanskih muškaraca, što dovodi do nereda i linčovanja. Glavni ministar Uttar Pradesha, Adityanath, dok je najavljivao da namjerava provoditi zakon protiv „ljubavnog džihada“, također je izjavio da bi muslimanski muškarci krivi za ovaj zločin trebali biti ubijeni.

Proglašavanje muslimanskih muškaraca potencijalnim neprijateljima unapređuje ne samo ideološki plan već i politički. Kreiranje zajedničkog neprijatelja pomaže da se učvrsti hinduistička glasačka baza, okupljajući birače oko veoma emotivnog pitanja i ohrabrujući ih da glasaju po religijskom ključu, a ne nekom drugom, što BJP-u daje prednost nad drugim stranaka tokom državnih i nacionalnih izbora.

Jačanje patrijarhalnih normi

Dodana posljedica ovog zakona, osmišljena da progura politički i ideološki plan, donijet će dodatno jačanje patrijarhalnih normi. U velikim dijelovima Indije, žene se i dalje bore za osnovne slobode i malo se pitaju u vezi svog obrazovanja, posla, finansija i braka.

Ako se žena usudi usprotiviti svojoj porodici i zajednici kako bi iskoristila svoje pravo da bira partnera, može se suočiti sa prijetnjama, nasiljem, a nekada čak i sa smrću. Često porodice žena koje pobjegnu s mužem tuže par kako bi upregnuli državnu mašineriju da ih razdvoje ili da ih učine primjerom. Zakoni o „ljubavnom džihadu“ će biti iskorišteni kao oružje u ovom kontekstu, ali ima nešto još podmuklije u vezi njih.

Ideja „ljubavnog džihada“ je ukorijenjena u načinu razmišljanja koji kaže da su žene pokretna imovina i da ih porodična čast čuva od prevaranata. U gore spomenutom govoru Adityanath je upotrijebio riječi „čast naših kćerki i sestara“, referirajući se na ono što misli da je na kocki.

Insistiranje da postoji zavjera također insinuira da su žene naivne i stoga ne mogu donositi zdravorazumske odluke u vezi svog života. U novijoj prošlosti, „ljubavni džihad“ je korišten kao izgovor da se oduzmu ženama mobiteli i da se ohrabre oni koji uzimaju pravdu u svoje ruke i koji se ponašaju kao moralna policija i maltretiraju parove. Ova ideja također dodatno ugrožava pravo žena na privatnost kreiranjem mehanizma kojim se dovodi u pitanje njihov pristanak na brak i prelazak na drugu vjeru.

Svako se društvo bori sa mračnim instinktima. Pretvorivši laž u zakon, BJP apeluje upravo na ove instinkte koji mogu pocijepati krhku ustavnu vezu koja drži Indiju na okupu kao demokratiju, uprkos svemu, i dodatno ugroziti živote indijskih muslimana i žena.

Izvor: Al Jazeera