BiH: Ideologija ostaje skoro nepromijenjena

Rijetko koji birači pristupaju detaljnoj analizi politike ili ideologije onda kada trebaju dati glas nekoj političkoj partiji (Anadolija)
Rijetko koji birači pristupaju detaljnoj analizi politike ili ideologije onda kada trebaju dati glas nekoj političkoj partiji (Anadolija)

Danas živimo unutar takvog političkog sistema koji promovira višestranačje koje prosječnom čovjeku zavrti mozak.

Velika većina ljudi glasa srcem podržavajući (ili kažnjavajući) one ideologije koje odgovaraju njihovim sopstvenim (ili tuđim) interesima. Skoro nema zemlje koja neće kazati kako jedan prosječan glasač izgleda upravo ovako.

Takvo ponašanje glasača prilikom odlučivanja kome dati svoj glas možemo objasniti dvojako: prvo, ili loše vođenom politikom koja ima snažnu ideologiju; ili drugo, lošom ideologijom koja ima dobro skrojenu politiku koju građani prepoznaju. Jedno je sigurno. Rijetko koji birači pristupaju detaljnoj analizi politike ili ideologije onda kada trebaju dati glas nekoj političkoj partiji. Većinom tome pristupaju intuitivno.

Nakon pojavljivanja briljantne knjige Kapital u 21. vijeku koja razotkriva ideje društvenih nejednakosti koje bogatim priskrbljuju veće bogatstvo i siromašnim uzimaju ono malo što imaju, Thomas Piketty, najugledniji francuski ekonomista današnjice i profesor Pariske škole ekonomije, nastavlja nepogrešivo kritizirati isprazne desničarske i ljevičarske politike koje upropaštavaju društvo današnjice.

Ekonomski poredak je vještačka tvorevina

Pikettyjeva najnovija knjiga, koja predstavlja svojevrsni nastavak njegovog ranije spomenutog opus magnuna, nedvosmisleno kritizira sadašnju ekonomiju. Autor tvrdi kako postojeći ekonomski poredak nije nastavo prirodnim putem nego predstavlja vještačku tvorevinu čijem nastanku nije kumovao niko drugi nego prilegovane socijalne grupe.

Zahvaljujući dominantnim ideologijama koje su tada zagovarali uspjeli su nametnuti cijelom društvu ovaj ekonomski poredak.  Takve ideologije, tvrdi ovaj prominentni autor, čovječanstvu nisu donijele nikakvog dobra. Njihova dominacija proizvela je brojne nesreće poput kmetstva, robovlasništva, kolonijalizma, socijalizma, komunizma, fašizma, hiperkapitalizma unesrečivši time milijarde ljudskih života.

Razvijeni građanski poredak treba funkcionirati temeljem demokracije koja podrazumijeva drugačije shvaćanje vlasništva. Njegovo primarno oličenje postaje vidljivo prilikom pokušaja uređenja poslovanja velikih europskih korporacija kada zakonodavci teže razdvojiti pravo na vlasništvo od prava na upravljanje korporacijom otvarajući prostor profesionalizaciji menadžerskog kadra.

Sudeći prema nedavno objavljenim istraživanjima uglednog britanskog magazina The Economist moguće je zaključiti kako velike, globalno prepoznatljive kompanije, nisu lišene prekomjernog utjecaja vladajućih političkih partija na rezultate poslovanja. Tako ojačana sprega megavlasništva i moći, kako navodi Piketty, podriva i unakažava opstojnost ionako uzdrmanog kapitalizma.

Ideološki ukorijenjena nejednakost

Zbog toga autor postojeći kapitalizam naziva krhkim, čitaj neodrživim, naslućujući neki sasvim novi ekonomski poredak koji uvažava pravedniju raspodjelu dohotka. Jedan ugledni hrvatski filozof analizirajući ovo autorovo djelo navodi kako ugledni  francuski ekonomista pomalo sarkastično primjećuje kako su moderne nejednakosti pravedne jer su nastajale pristankom pa otuda zaključuje kako ih se glasači mogu riješiti samo onako kako su na njih pristajali.

Zbog toga autor ovog bestselera ispisanog na više od hiljadu stranica pokušava ponuditi neku bolju viziju svijeta. Smatra kako ekonomska nejednakost nije prirodna već duboko ideološki ukorijenjena što nameće zaključak kako istu nije moguće mijenjati tržišnim zakonima nego politikom.

Ova teza predstavlja temeljnu potku njegove nove knjige kojom uspijeva nametnuti nejednakost kao problem broj jedan današnjice.

Istražujući povijesni razvoj nejednakosti raznih drevnih kultura, naprimjer od životnih navika drevne Mezopotamije do uloge bahmana unutar Indije, odnosno, modernih kultura, naprimjer od moderne dvoipostoljetne prošlosti Francuske do modernih korporativnih odbora Švedske autor navodi kako je početkom dvadesetog stoljeća samo dvadeset posto najbogatijih švedskih državljana imalo pravo glasa na bilo kojim izborima. Princip nije bio jedan čovjek jedan glas nego stepen imovinskog stanja.

Težnja ka pravednijem društvu

Glasovi bogatijih mogli su dostići vrtoglavu vrijednost do stotinu povlaštenih glasova. Dolaskom socijaldemokrata početkom tridesetih godina prošlog stoljeća stvari nisu više bile iste. Švedska uvodi progresivne poreze kojima finansira zdravstveni sistem dajući jasan primjer kako ideološka transformacija može mijenjati regulatorni okvir koji pokušava ublažiti nejednakost.

Temeljem ovih primjera autor predlaže izbalansiran pristup ekonomiji, na jednoj strani i ideologiji, na drugoj strani. Spas vidi promovirajući ideju participativnog socijalizma koja zagovara ideologiju jednakosti. Iako struka ove njegova prijedloge često smatra pomalo naivnim nema sumnje kako pravedniji poredak neće doći ukoliko budemo mislili unutar postojećih pomalo retrogradnih okvira.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Današnji političari pokušavaju nejednakost opravdati prirodnim raslojavanjem usljed socijalnih različitosti. Autor tvrdi baš suprotno. Njegova teza odbacuje legitimizacijske dimenzije kapitalizma koje opravdavaju sadašnju nejednakost. Nejednakost raspiruju različite ideologije.

Glavni pokretač svih budućih tokova, kako ovaj autor tvrdi, bit će težnja ljudskog roda prema pravednijem društvu. Osnovna poluga pravednijeg društva treba biti pravednija raspodjela bogatstva koja predstavlja uslov očuvanju globalne stabilnosti kojoj nejednakost stoljećima nanosi nesagledivu štetu.

Ideja bosanskohercegovačkog društva traži afirmiranje ideologije jednakosti. Samo ovaj pristup može garantirati našoj zemlji dugoročni opstanak bez obzira koja politička opcija vladala. Autor tvrdi kako podjela političkog društva na ljevicu na jednoj strani i desnicu na drugoj, nije dovoljna osnova osmišljavanju boljeg društva.

Mentalno programiranje

Prvi korak mora biti transperanetno prikazivanje dohodaka (i bogatstva), odnosno, donošenje onih propisa koji trebaju otvoriti put pravednijoj raspodjeli moći (i bogatstva), čime, otvaramo put prema uvođenju drugačijeg pristupa oporezivanju milionera (i nasljedstva).

Pitanje nejednakosti nije nametnuo Piketty, nametnuli su ga drugi, poput Hofstedea koji još osamdesetih godina tretira pitanje distance moći (eng. power distance). Istražujući dimenzije nacionalnih kultura ovaj ugledni nizozemski socijalni antropolog temeljem istraživanja zaključuje kako svaki pojedinac nosi određenu količinu mentalnog programa koja biva relativno stabilna tokom određenog razdoblja.

Znači postoji mogućnost previđanja ljudskog ponašanja što nosiocima različitih ideologija služi poput pogođene šestice na lotu prilikom kreiranja svojih izbornih programa kojima nastoje priskrbiti naklonost birača. Naravno ovaj autor koristeći sintagmu mentalnog programiranja (eng. software of minds) nije mislio kako ljude možemo programirati poput kompjutera nego želi teorijskim konstruktom naglasiti mogućnost predviđanja ponašanja ljudi.

Tako nastaje najpopularnija definicija nacionalne kultura kao kolektivnog programiranja uma. Glavni motiv njegovog istraživanja jeste otkrivanje onih univerzalnih kategorija koje obuhvataju različite nacije. Dimenzije predstavljaju obilježja nacionalne kulture koje možemo izmjeriti, a nakon toga upoređivati prema rezultatima drugih kultura. Danas razlikujemo šest dimenzija gdje posebno mjesto zauzima ranije spomenuta dimenzija distanca moći.

Indeksi distance moći

Objašnjavajući ovu dimenziju autor pokušava ukazati kako ljudi nisu uvijek spremni prihvatiti nejednakost između njih samih. Fizički i intelektualni kapaciteti na jednoj strani i bogatstvo i status na drugoj stani neka društva teško mogu istrpjeti zajedno.

Uspješni sportisti, naučnici, umjetnici negdje dobijaju status, a negdje bogatstvo. Negdje političari dobijaju status bez bogatstva, a nagdje biznismeni bogatstvo bez statusa. Društva koja imaju visok indeks distance moći prati sljedeći sistem vrijednosti: vladaju autokratske vlasti, velika sklonost korupciji, stariji dominiraju nad mlađim, neravnomjerna distribucija dohotka. Nasuprot njih, društva koja imaju nizak indeks distance moći karakteriše sljedeći sistem vrijednosti: roditelji djecu tretiraju sebi jednakim, vlada rješava potrebe građana, nije vidno prikazivanje moći i ujednačena distribucija dohotka.

Naša zemlja ima izražen indeks distance moći što pokazuje kako uprkos promjenama vladajućih partija ideologija ostaje skoro nepromijenjena, a društvo samo pretrpi promjenu trenutne politike. Zbog toga razvoj balansiranog pristupa jedino može, kako navodi ovaj ugledni francuski ekonomista, proizvesti vidne promjene koje građani mogu nazvati istinskim. Ona vlast koja svoju ideologiju bude temeljila uvažavajući ove principe ima pravo kazati kako više ništa nije isto kao prije. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO