Krediti MMF-a – kopija afere respiratori

Samo prošle godine bogatstvo milijardera uvećano je za 762 milijarde dolara (AP)
Samo prošle godine bogatstvo milijardera uvećano je za 762 milijarde dolara (AP)

U ovim mjesecima pandemije, jedino su vijesti o samoj pandemiji nadjačale vijesti o političkim neslaganjima, prividnim konfliktima i etničkoj i nacionalnoj netrepeljivosti. Jedna od najgorih kletvi u našem narodu je „da Bog da se o sebi zabavio“, a s obzirom na stanje u našoj državi izgleda da, ko nas je kleo, nije dangubio.

Kada je riječ o razvoju države i unapređenju života svih njenih stanovnika onda kod predstavnika vlasti važi pravilo „dogovaramo se da ćemo se dogovarat!“ I dok se oni tako dogovaraju, vrijeme i vozovi prolaze. Tako je prošlo preko osam mjeseci od proglašenja pandemije u BiH, a na prste se mogu pobrojati potezi državnih, entitetskih i kantonalnih institucija koji su imali za cilj ublažavanje posljedica pandemije.

Haman da se ni oko pandemije ne mogu dogovoriti da li da se bore protiv nje ili da se bore sa njom protiv svog naroda. Uglavnom, ljudi se dogovaraju. Vjerujte im na riječ.

Primjera radi, vlada FBiH u tehničkom mandatu je donijela “korona zakon” po hitnom postupku kojim su se željele ublažiti negativne posljedice pandemije COVID-a 19. Ipak, ni taj zakon niti raspoloživa sredstva nisu donijeli željeni efekat i kako stvari stoje bit će da je i sam zakon veliki promašaj baš kao što sam o tome i ranije govorio.

Novac: zajednički jezik svih političara

Naime, prema podacima kojima raspolažemo, od 488 miliona KM (244 miliona eura) za subvencioniranje doprinosa utrošeno je samo 18 posto. Po ovome ispade da nam pomoć nije ni trebala ili je pak nešto drugo u pitanju.

Uzimajući ovo u obzir, možda ne čudi činjenica da državne institucije i vlade entiteta nisu krenule sa finansijskim rezovima unutar svojih redova. Čak štaviše, pojedini funkcioneri su krenuli u nabavke novih automobila, namještaja i drugih stvari kao da su nam te stvari prioritet za rješavanje krize ili kao da krize i nema.

Kako god, pandemija ili ne, kada je u pitanju uzimanje novca/kredita, bilo direktno od naroda ili od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ili Svjetske banke (a to je opet od naroda) onda dogovor vrlo brzo padne i svi su nagodni za saradnju i nasmijani. Tada se sve strane i svi igrači u ovoj bh. političkoj bari slažu da nam je novac/kredit neophodan.

Ne kaže se džabe da „novac ne zna za vjeru i naciju“, a za sve drugo u BiH vjera i nacionalna pripadnost su ključ bez kojeg se ništa ne može dogovoriti. Ako već nismo uspjeli plasirati ovih 488 miliona KM kroz “korona zakon” i kad već imamo višak para, zašto su nam potrebna nova zaduživanja?

Slažemo se i mi, ekonomski stručnjaci, analitičari, a vjerujem i većina građana da je novac neophodan za razvoj svakog društva. Ali, da moram da dam svoj novac ovim ljudima na vlasti, razmislio bih ne dvaput, već mnogo, mnogo puta. Hmm… kad malo bolje razmislim, ne bih im dao novac bez nekih dobrih izmjena u načinu upravljanja, raspodjele i korištenja tih novčanih sredstava.

Upravo to je ono što nas čeka sa novim aranžmanima sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Svaki kredit od MMF-a dolazi uz određenu cijenu. Ova cijena nije samo kamata koju ćemo plaćati dugi niz godina, već i politike i resursi kojih ćemo se morati odreći kako bi zadobili povjerenje MMF-a i dobili tražena sredstva.

Nada u kraj neodgovornog zaduživanja

Primjera radi, od 1. februara 2018. godine su uvedene nove akcize/putarine na gorivo u iznosu od 0,15 KM po litri (0,18 KM po litri sa PDV-om), a zakon kojim je ovo omogućeno usvojen je po hitnom postupku u Predstavničkom domu Parlamenta BiH na nagovor Larsa-Gunnara Wigemarka a kao preduslov za odobravanje aranžmana Svjetske banke i MMF-a.

Ranije ove godine smo se već zadužili za 645 miliona KM (330 miliona eura) kod MMF-a, a ovo novo zaduživanje od 1,5 milijardi KM (preko 750 miliona eura) predstavlja povećanje zaduženosti BiH za nekih 25-30 posto. Ovim novim zaduženjem koje tek treba da bude odobreno, MMF će zasigurno tražiti druge ovlasti i garancije na isplatu.

Prema nekim saznanjima, ovaj aranžman bi mogao biti uslovljen kontrolom nad zapošljavanjem u javnom sektoru i javnim nabavkama koji se smatraju „zlatne koke sistema“. Pored toga, MMF će insistirati na provedbi već dogovorenih reformi, restrukturiranju javnih preduzeća, a posebno onih koji se odnose na socijalnu i zdravstvenu zaštitu.

Ono što možda djelomično ohrabruje u svoj ovoj situaciji jeste želja MMF-a da koordinira raspodjelu ovih sredstava direktno sa entitetima i kantonima u skladu sa ispunjavanjem uvjeta reformskih procesa. Nadati se je da će dosadašnje neodgovorno zaduživanje biti zaustavljeno i da ćemo napokon imati namjenski utrošak ovih kreditnih sredstava koja trebaju da nam donesi određeni prosperitet u budućnosti.

Ipak, kako sada stvari stoje, mi ne znamo ni koji su to uslovi, niti znamo ko su krajnji korisnici ovih sredstava, te koja im je namjena. Potrebno je napraviti jasan plan reformi te navesti prioritete po kojima će se sredstva iz kreditnog aranžmana koristiti. Preporuke iz Reformske agende već postoje i trebale bi poslužiti kao osnova za daljnje planiranje i implementaciju. Međutim, s obzirom na birokratske prepreke i neefikasnost vlada na svim nivoima, usuglasiti prioritete neće biti nimalo lagan zadatak.

Drugo rješenje za zaduživanje

Zaključno sa šestim mjesecom ove godine, ukupan javni dug BiH iznosio je oko 12,17 milijardi maraka (oko 6,1 milijardi eura) što je 35,5 posto bruto društvenog proizvoda (BDP). Uzimajući u obzir činjenicu da će BDP za ovu godinu biti u velikom minusu, da će prihodi od indirektnih poreza biti manji za 15 i više posto, da nam je administracija ostala ista bez smanjenja bilo kojih troškova i uz bespotrebno trošenje sredstava iz budžeta, za očekivati je da će učešće javnog duga BiH u BDP-u sa novim zaduženjima preći tu magičnu brojku od 50 posto.

S obzirom da se ekonomija BiH slabo razvijala i bez pandemije koja ju je dodatno unazadila, dosadašnjim javnim dugom BiH crvene lampice upozorenja su počele da se pale ili u najmanju ruku migaju. Ovim novim zaduženjem, bez obzira na to koliko nas naši političari ubjeđivali u to da smo daleko od alarmantne situacije, vlast nas dovodi na rub finansijske stabilnosti.

Jedan od načina kako izbjeći dužničko ropstvo jeste i to da promijenimo pristup kreditiranju i okrenemo se alternativnim izvorima. Jedan od tih alternativnih izvora bi mogli biti i sami građanji BiH.

Naime, prema podacima Centralne banke BiH, na kraju septembra 2020. godine ukupni depoziti stanovništva kod komercijalnih banaka u BiH iznosili su 13,35 milijardi KM (skoro sedam milijardi eura). Prethodne godine, ovi depoziti su iznosili 12,89 milijardi KM što znači da je stanovništvo u ovih godinu dana povećalo svoje depozite za 460 miliona KM (skoro onoliko koliko je namjenjeno “korona zakonom” za subvencioniranje privrede).

Uzimajući u obzir ovaj podatak, postavlja se pitanje zašto nam treba ikakav aranžman s MMF-om? Zar ne bi bilo bolje aktivirati sredstva koja su već unutar države i na njih plaćati kamate lokalnom stanovništvu, a ne svjetskim oligarsima?

Naravno da bi bilo bolje, ali nam za to treba dosta preduslova koji trenutno ne postoje, a trenutno ne postoji politička volja da bi se situacija promijenila. Da imamo efikasne i državotvorne političare, onda bi se napravili mehanizmi putem kojih bi aktivirali ove depozite u bankama i krenuli u izgradnju države.

Otplatiti kompletan javni dug BiH

Ne treba izmišljati toplu vodu, samo treba pitati ljude od struke kako to na najbolji način uraditi ili eventualno prepisati iz prakse onih država koje su to uspješno obavile. Kako god, da bi se to uradilo moraju postojati jasne vizije, tačno definisani projekti i prioriteti, pravne regulative kojom se definišu prava i obaveze svake ugovorne strane, odgovornost političara i povjerenje stanovništva u državu, političare i sistem. Ipak, toga u BiH nema.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kada bi ova sredstva pravilno preusmjerili, mogli bi otplatiti kompletan javni dug BiH i razvijati se iz „vlastitih“ sredstava. Ovo bi bilo korisno kako vlastima tako i građanima, jer bi građani bili u prilici da ostvare veću zaradu od svojih ušteđevina u poređenju sa mizernom kamatom koju trenutno dobijaju od strane komercijalnih banaka. Na kraju krajeva, pojedine državne, entitetske i kantonalne institucije se već zadužuju kod komercijalnih banaka što dodatno otežava budžete.

S druge strane, MMF i druge međunarodne institucije su u stanju nametnuti uslove i kriterije za kreditiranje. Isto tako, našim vlastima je lakše sjesti za sto sa međunarodnim institucijama i napraviti određene ustupke, jer u konačnici nisu oni ti koji će snositi posljedice neispunjavanja ugovornih obaveza, već mi i pokoljenja koja dolaze. Zato nije ni čudo da se naši političari odlučuju za kreditne aranžmane iako to nije efikasno i ide na štetu svih građana.

Sve u svemu, iz dosadašnje prakse da se zaključiti da ovi kreditni aranžmani sa svjetskim finansijskim institucijama ne donose pozitivne promjene u društvu. Od akciza nemamo ništa. Isto tako, od kredita za izgradnju puteva haman da nismo dobili ništa. Za očekivati je da ćemo i od ovih novih kredita dobiti jedno veliko NIŠTA. Bojim se da ovi krediti nisu samo kopija afere respiratori. Mi ih kupili, debelo platili, a oni ne rade ni na guranje.

Bit će da su ovi krediti MMF-a i drugih finansijskih institucija respiratori koji održavaju na životu ovaj sistem koji je osuđen na propast. Nadam se samo da ‘državnim životom’ nećemo platiti cijenu ovih kredita.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO