Biden može savladati političke opstrukcije

Biden počinje s vašingtonskim iskustvom i vezama kojemu nema ravnih još od predsjednika Lyndona Johnsona (Reuters)
Biden počinje s vašingtonskim iskustvom i vezama kojemu nema ravnih još od predsjednika Lyndona Johnsona (Reuters)

Američki izbori su prošli bez velikih iznenađenja i entuzijastična reakcija na globalnim finansijskim tržištima bila je upravo ono što bi svaki ekonomski udžbenik predvidio ukoliko bi predvidivi, konvencionalni centrista zamijenio nepredvidivog, ekstremističkog populistu na predsjedničkoj poziciji. Osim investitorske psihologije, postoji nekoliko temeljnih razloga koji opravdavaju okupljanje oko Bidena: gotovo siguran dodatni fiskalni stimulans u kratkom roku; velika vjerovatnoća za rastu sklon kejnezijanski menadžment srednjeročno; i mogućnost velikog porasta ulaganja u novu energiju i transportne tehnologije, dugoročno gledano.

Pa ipak je većina investitora, ekonomista i političkih stručnjaka skeptična spram svih ovih mogućnosti zbog neuspjeha Demokrata da preuzmu kontrolu nad Senatom. Konvencionalna mudrost kaže da će se novoizabrani američki predsjednik Biden odmah naći u stanju paralize jer će se republikanci ponašati po istom opstrukcionističkom planu koji su koristili da sabotiraju administraciju Baracka Obame. Nakon što je osvojio većinu u Zastupničkom domu 2010, predsjedavajući John Boehner je blokirao gotovo sve zakone, čineći Obamu predsjednikom na odlasku za šest ili osam godina na toj poziciji. Sada će Senat, koji je pod kontrolom republikanaca od tzv. midterm izbora 2014, ponovo kreirati zastoje i spriječiti pomoć za pandemiju, blokirati fiskalnu ekspanziju i poremetiti nove investicije u energiju ili infrastrukturu.

Ali ovo nije cijela priča. Postoji pet novih karakteristika političke dinamike u Americi koje je ova sumorna konvencionalna mudrost previdjela.

Prije svega, prijedlog zakona o velikoj pomoći za Covid-19 gotovo će sigurno proći Kongres čak i prije Bidenove zakletve. Sada kada su izbori gotovi, zahtjevi za vladinom podrškom od poslovnih lobija će preplaviti opstrukcionizam republikanaca u Senatu, dok demokrate moraju kreirati uslove za snažan ekonomski oporavak u prvim mjesecima Bidenovog mandata. Stoga postoje sve šanse za „brz i prljav“ komrpomis, prema kome bi republikanci mogli pristati na paket od malo više od hiljadu milijardi dolara, demokrate prihvatiti uslove koje su ranije odbile kao što su imunitet za poslodavce od odgovornosti za Covid-19, a Trump preuzeti zasluge za cijeli paket.

Zatim, kada Biden postane predsjednik, bit će mu mnogo lakše da održi podršku javnosti za vladinu potrošnju i da se opire pritiscima za konsolidaciju budžeta nego što je bilo Obami nakon što je izgubio Zastupnički dom 2010. Kriza s Covid-19 je preobrazila stavove javnosti prema vladinoj potrošnji i posuđivanju. Ali i prije pandemije je zanimanje birača za vladine dugove i deficite opadalo, jer su politike Trumpove administracije jasno pokazale da deficiti ne uzrokuju ekonomsku štetu o kojoj su pričali konzervativci. Republikanska nastojanja da ožive opsesiju s deficitima koja je ovoj stranci dobro poslužila 2010, neće donijeti rezultate sve do dugo nakon što recesija zbog korona virusa bude okončana.

Osim tog, republikanska većina u Senatu neće biti čvrsti monolit kako to mnogi komentatori sugerišu. Iako će se republikanci sigurno ujediniti da zaustave Bidena u znatnom povećanju poreza, McConnell će teško održati stopostotno jedinstvo protiv Bidenovog plana o stimulansu, posebno ako taj stimulans bude isporučen uglavnom preko poreskih rezova za srednju klasu. Većina od jednog ili dva mjesta u Senatu također će biti nedovoljna da blokira ekspanzionističku javnu potrošnju, posebno ako Bidenova administracija bude pametna i usmjeri direktne vladine investicije u lokalne projekte u državama ključnih senatora.

U tom pogledu, vašingtonska tradicija vršenja utjecaja na glasanje u Kongresu sa pažljivo usmjerenom potrošnjom na lokalne projekte će imati korist od Bidenovog 36-godišnjeg rada u Senatu. Biden počinje s vašingtonskim iskustvom i vezama kojemu nema ravnih još od predsjednika Lyndona Johnsona. Razmjena koja će se desiti u budućnosti mogla bi se pokazati posebno efikasnom u razbijanju republikansog jedinstva, jer šest od trenutnih 20 republikanskih senatora koji će biti na izborima 2022. predstavljaju tzv. neodlučne države: Floridu, Georgiju, Sjevernu Karolinu, Ohio, Pennsylvaniju i Wisconsin.

Daleko je od očitog da će senatori koji se ponovo takmiče u državama koje su upravo glasale za Bidena, ili su se tome primakle blizu, slijepo glasati protiv popularnih politika kao što su rezovi poreza za srednju klasu ili vladina potrošnja u njihovim državama, samo zbog jedinstva stranke i zbog sabotiranja Bidena. Da situaciju pogoršaju za republikansko vođstvo, najmanje tri senatora koja se neće ponovo kandidovati – Mitt Romney, Barbara Murkowski i Susan Collins – su dugogodišnji umjerenjaci poznati po kompromisima i djelovanju koje nije uvijek u skladu sa strankom kojoj pripadaju. Budući da je McConnell svjestan ovih izazova za jedinstvo stranke, vjerovatno će se ponašati manje remetilački, barem do izbora 2022, nego što se ranije ponašao.

Zatim, republikanska većina u Senatu možda čak neće ni postojati. Da bi zadržali kontrolu, republikanci moraju osvojiti barem jedno od dva mjesta u Senatu za koja će se takmičiti u Georgiji 5. januara. Sada kada su birači u Georgiji podržali Bidena, iako u veoma tijesnom rezultatu, moguće je da ovu odluku neće promijeniti za dva mjeseca. Konvencionalna mudrost pretpostavlja da će demokrate biti manje motivisane da ponovo glasaju, jer će ih to što su osvojili Bijelu kuću uljuljkati, dok će republikanci biti očajni da kontrolišu novog predsjednika. Ali i suprotno bi se s jednakom vjerovatnoćom moglo desiti. Demokratski birači bi mogli biti motivisani za još veći odziv zbog neočekivane pobjede, dok bi republikanci mogli biti razočarani i ostati kući. Manja izlaznost kod republikanaca je još vjerovatnija zato što Trumpa neće biti na glasačkom listiću, a mnogi od njegovih odanih pristalica mogli bi biti manje zainteresovani da glasaju za konvencionalnije političare.

Konačno, novi vid Trumpovog remećenja bi uskoro mogao pogoditi američku politiku, počevši sa izborima za Senat u Georgiji. Trump namjerava naredna dva mjeseca provesti zaokupljen tužbama, koje će mali broj republikanskih političara podržati. Odgovarajući na ovu percipiranu izdaju, Trump bi mogao svoj gnjev usmjeriti jednako na republikansku „izdaju“ kao i na demokratsko „varanje“. To znači da Trump vjerovatno neće voditi kampanju za republikanske kandidate za Senat u Georgiji. A bez pojačavajućeg efekta Trumpovih skupova, njegova glavna baza možda neće glasati.

Ukratko, Trumpovo odbijanje da prihvati poraz otežat će republikancima da zadrže kontrolu u Senatu. Dugoročno gledano, Trumpov prkos bi mogao trajno podijeliti američku desnicu na vojsku Trumpovih fanatika i republikanske političare koji i dalje vjeruju u uređen transfer moći. S Trumpom koji se buni protiv „noža u leđa“ od republikanskih političara koji odbijaju podržati njegove neosnovane optužbe o prevari i koji će možda bjesnjeti sa margina u narednim godinama, monolitno konzervativno jedinstvo koje je paraliziralo SAD tokom ovog stoljeća moglo bi se početi osipati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate



Povezane

Više iz rubrike MIŠLJENJA
POPULARNO