Crnogorska sapunska opera

Pored meksičkih, indijskih i turskih postoje, eto, i crnogorske sapunice.

Autentična je crnogorska sapunica. Dok se sadržaj većine sapunskih opera, od Dinastije pa sve do savremenih, može opisati sloganom-naslovom „I bogati plaču“, junaci crnogorskih sapunskih opera nisu bogataši – nego političari. Dobro, ti političari su i bogataši – neki od njih to jesu, u svakom slučaju, no u serijalu se pojavljuju u ulozi smjernih, narodu vjernih političara. Nastanak crnogorske političke sapunice uslovljen je činjenicom da u Crnoj Gori selebritiji nisu ni glumci/glumice, ni pjevači/pjevačice – nego političari. Oni su ti koji imaju najviše pratilaca na tviteru, snimci koji ih prikazuju kako uživaju na jahtama i ostalim objektima koji vrište „luksuz“ kruže društvenim mrežama. Crnogorska sapunica zadovoljava i standarde selebriti rijalitija. Što su drugdje Kim Kardashian ili nekoć Paris Hilton, to su kod nas političari. Što je u Srbiji Zadruga, to je kod nas vlada.

Dok je premijer bio Đukanović, opsjednutost Crnogoraca njim išla je do toga da su ga i pristalice i protivnici proglašavali, praktično, omnipotentnim. Vladalo je uvjerenje da, što javno, što tajno, o svemu, o svakom, pa i najmanjem detalju, u Crnoj Gori odlučuje on. Čak i kada je u avgustu izgubio izbore, njegove pristalice širile su teoriju zavjere po kojoj je izgubio namjerno, samo da bi se vratio što jači. U pitanju je, dakle, bez obzira što crnogorsku sapunicu odlikuje iznimno niska produkcijska vrijednost, kompleksna narativna strategija („jesi vidio, kakav obrt!“) i iznad svega – ozbiljan napor mašte.

Prvi celebrity Crne Gore

Đukanović, dakako, nije izgubio namjerno. Izgubio je zato što je njegova izborna startegija postala tragikomična. On je, naime, tvrdio da brani državu, dok je, upravo zaslugom njega i njegove partije, država nestala pred očima građana – nisi je više mogao naći ni mikroskopom, nije je više registrovao ni Gajgerov brojač. Đukanović je branio Crnu Goru do posljednjeg daha: poslije izbora čuli smo da je spreman da je brani i iz šume. Poražen je jer je stvorio sistem u kojem se toliko kralo, sistem takvog bezakonja i nepravde, da je država, rekoh, na oči nevoljnih svjedoka prestala da postoji. Postojali su ustav, himna i zastava, ali države više nije bilo.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Đukanovićev kleptokratski sistem toliko je oslabio državu da grupa Amfilohijevih sljedbenika i ekoloških aktivista danas bez problema zaustavi NATO vježbu na Sinjajevini. Toj „državi“ je Amfilohije, svojim „litijama“, pola godine pravio malu, bezgrešno začetu djecu. U toj državi, sred pandemije, u gradu u kojem su zatvorene škole i kafane, jer je među korona virusom najgore pogođenim mjestima u Evropi, moji susjedi prave zabranjenu svadbu. Čitav grad odjekuje od njihove muzike i nema nikoga da taj veseli klaster pošalje kući, ili još bolje – u karantin, a organizatora kazni. U toj državi sahrana Amfilohija Radovića teče po svim pravilima za izradu biološke bombe, dok se najviši, i bivši i sadašnji, funkcioneri Đukanovićeve partije, a još uvijek – do formiranja nove vlade – i države, umjesto da brinu o javnom zdravlju, utrkuju u ispisivanju patetičnih i licemjernih oda o veličini pokojnika, baš onoga koji ih je s gađenjem šutnuo sa vlasti.

U međuvremenu, ulogu prvog selebritija Crne Gore je od Đukanovića preuzeo Zdravko Krivokapić, mandatar za sastav nove vlade – crnogorski Željko Mitrović, u neku ruku. Krivokapićevi snimci – na kojima građanima daje primjer odgovornog ponašanja u doba korone tako što poteže rakiju iz boce u koju je prije toga pljunulo pola sela; snaži patriotizam građana Crne Gore tako što ljubi zastavu tuđe, pogađate koje države; daje značajan doprinos vladavini prava tako što drži slabo artikulisanu zdravicu u nelegalno podignutoj kafani  gradonačelnika Budve; promoviše vrijednosti zapadnih demokratija tako što učestvuje u svečanom dočeku čovjeka koji je u Americi pravosnažno osuđen na 65 godina zatvora zbog terorizma – viralni su na društvenim mrežama.

Teže gledati, nego režirati

U sljedećoj epizodi crnogorske političke sapunice, koja će biti emitovana naredne sedmice, Krivokapić će objaviti spisak učesnika „Zadruge“ – pardon, rijalitija „ekspertska vlada“. Tome je, kako već biva u sapunicama, prethodila prava drama. Lideri Demokratskog fronta računali su da im vodeća mjesta u toj vladi ne mogu izmaći. Na kraju su shvatili da ih američka ambasada u Podgorici u vladi ne želi ni kao portire. U međuvremenu su Mandić, Knežević i Medojević govorili o masonskoj zavjeri, tajkunima koji kradu izbornu volju građana i milionima „srpskih para“ koji su tim tajkunima plaćene pred izbore, našto su ovi, nezahvalni, „iz vlade izbacili Srbe“.

U tome im se pridružio i kralj melodrame, Aleksandar Vučić. Krivokapić, koji je bio nosilac liste okupljene oko Demokratskog fronta, nedvosmisleno je okrenuo leđa vlastitom izbornom savezu i nastupio kao dio URA-e. Najavljeno je da će oformiti vlastitu stranku, Demohrišćane. Saopštio je kako izbornoj listi koju je predvodio i liderima stranaka koje su ga postavile za nosioca liste ne duguje ništa. Gledaoci su dugo držani u neizvjesnosti: hoće li stranke nekadašnje opozicije dogovoriti političku ili ekspertsku vladu. 

Na kraju su se dogovorili da se ne mogu dogovoriti. Kako niko nije želio na sebe preuzeti bijes birača zbog toga što opozicija, nakon što je oborila Đukanovića, za što im je trebalo 30 godina, nije u stanju sastaviti, kako bi se u Crnoj Gori reklo, „krštenu vladu“, pronađeno je rješenje: da Krivokapić nahvata neke ljude koji su spremni biti ministri u vladi čiji će mandat trajati samo 200 dana; da te ljude predstavi kao eksperte; pa da se nakon toga ide na nove izbore.   

Navodno je Popaj iz The Books of Knjige primijetio da su gusle jedini instrument koji je teže slušati nego napraviti. Isto važi i za crnogorsku političku sapunicu: teže gledati nego režirati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera