Šta krije Milanovićev show?

Verbalni sukobi hrvatskog predsjednika su uglavnom defanzivne prirode, smatra autor (EPA)
Verbalni sukobi hrvatskog predsjednika su uglavnom defanzivne prirode, smatra autor (EPA)

Prošao je utorak, a predsjednik Zoran Milanović s nikim nije ušao u verbalni okršaj. To bi ukratko mogao biti opis onoga što se zadnjih desetak dana događalo na političkoj sceni u Hrvatskoj. Naime, nakon otkrivanja afere „Klub“, koja je uključivala posjete dijela političkih dužnosnika privatnom prostoru osumnjičenog direktora Janafa Dragana Kovačevića, Milanović je, iz dana u dan, ulazio verbalne sukobe s predstavnicima oporbe, političkim analitičarima, udrugama civilnog društva i pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova. Njegovi verbalni sukobi su bili uglavnom defanzivne prirode, ali je Milanović ad hominem argumentima i pojačavanjem tenzija narušio ugled Predsjednika RH te je propustio priliku za stavljanje u fokus uloge ministara iz Vlade Andreja Plenkovića u ovoj aferi. Jesu li kritike na račun Milanovića promašene? Štiti li Milanović svojim nastupima ministre? Zašto ovakva situacija u javnom prostoru odgovara Plenkoviću? 

‘Propali političar’, ‘Druker’, ‘Ništarija’

Milanović je u svojim javnim nastupima ili objavama na društvenim mrežama ušao u raspravu sa saborskim zastupnicama Marijanom Puljak i Dalijom Orešković nakon što su na adresu „Kluba“ stavile ploču s natpisom Ured Predsjednika RH, zatim se okomio na udrugu B.a.B.e. (Budi aktivna, budi emancipirana) sugerirajući im da promijene ime jer je smiješno, samo zato jer su mu članice prigovorile oko njegovog etiketiranja Puljak i Orešković kao „saomodopadnih narikača“. Okomio se i na Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić insinuirajući njezin nerad rekavši da on nije znao ni kako se ona zove. Na red je došao i Peđa Grbin, u tom trenutku kandidat, a danas novi predsjednik SDP-a, kojega je Milanović patronizirajuće  nazivao svojim štićenikom, poručio mu da se ne mora više ni javljati i ako tako misli voditi SDP da to neće biti dobro. Oboje navedenih su reagirali na Milanovićeve verbalne vratolomije prema prije navedenima. Brecnuo se i na udrugu Gong, koja je sve dužnosnike koji su posjećivali „Klub“ prijavila Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, rekavši da to čine iz zavisti te da bi i oni bili tamo da ih je netko pozvao. Napao je i oporbenu saborsku zastupnicu Radu Borić i njezinog kolegu Tomislava Tomaševića koje je prozvao zbog odijevanja u Saboru i načina političkog djelovanja. Posljednji na meti se našao politički analitičar Žarko Puhovski kojeg je Milanović zbog komentara na jednoj televiziji nazvao „umirovljenim mudroslovom“, „propalim političarem“, „drukerom“ i „ništarijom“ te pozvao tu televizijsku kuću da učini nešto.

I dok se u jednu ruku mogu shvatiti polemike između političara, iako to ne opravdava uvrede, ono što u ovom segmentu najviše zabrinjava jest agresija prema udrugama, analitičarima i pravobraniteljici te poziv televizijskoj kući da se učini nešto. Zalijepio je Milanović etikete, a nekima i mete, na leđa, a najmanje se dotaknuo Plenkovićevih ministara. Podsjetio je svojim djelovanjem na Plenkovića, ali u nešto grubljoj i izravnijoj varijanti.

Milanovićevi podržavatelji će istaknuti kako je on samo odgovarao na prozivke koje su dolazile te da oni i one koji/e prozivaju moraju biti spremni na odgovor. Međutim, Milanović u svojim nastupima nije niti jednom dao odgovor na glavnu kritiku koja se iznosila – karakter njegovog druženja u „Klubu“ USKOK-ova osumnjičenika te etičnost posjeta u vrijeme lockdowna. Naravno, dao je Milanović objašnjenja koja su se mijenjala iz dana u dan jer nije bio siguran kad je točno bio u „klubu“ (jer valjda osiguranje predsjednika ne vodi evidenciju o njegovom kretanju) te se kasnije sve uglavnom svelo na odlaske u svrhu tamanjenja ostataka hrane. Oni koji brane Milanovića napominju kako je kritika pogrešno usmjerena te bi trebalo propitivati ulogu trojice ministara koji su odlazili na druženje na istu lokaciju. Pri tome se očito zaboravlja da odgovornost jednih (ministara) ne umanjuje odgovornost drugoga (Milanovića) te da je u potpunosti legitimno propitivati jedne i/ili druge.

I dalje bez odgovora – Što je ekipa radila u Klubu

Međutim, ono što je najviše doprinijelo skretanju pozornosti s uloge ministara u cijeloj toj priči jest Milanovićev svakodnevni show u javnom prostoru. Umjesto da smireno adresira kritike na svoj račun te svojim nastupom preusmjeri svjetla pozornice na Tomislava Ćorića, Olega Butkovića i Josipa Aladrovića, Milanović se odlučio svojim verbalnim ispadima zasuti svakog tko se usudio komentirati njegove postupke. Tim svojim postupcima pretvorio se u živi štit, a ministri su mudro šutjeli koliko god im se to dopuštalo. Milanović je namjerno ili nenamjerno postao njihov zaštitnik. Naravno da je legitimno postaviti pitanje štiti li se međusobno ekipa iz „Kluba“? Jer očito je prvo pravilo, kao i u Klubu boraca, bilo da se o „Klubu“ ne priča, a možda je neko od pravila bilo i da se članove ne proziva u javnosti.

Nadređeni ministrima, Plenković, je za vrijeme afere s Josipom Rimac bio pod stalnim propitivanjem medija i javnosti, pa mu je sada dobrodošlo Milanovićevo podmetanje leđa kako bi mogao odahnuti. Umjesto glavnog kritičara i budnog oka, u vidu Milanovića, dobio je neočekivanog saveznika. Da nismo Plenkovića i Milanovića viđali na istim mjestima u isto vrijeme mogao bi se očekivati neki plot twist kao u spomenutom Klubu boraca pa da se na kraju ispostavi da su njih dvojica zapravo isti lik poput Edwarda Nortona i Brada Pitta. Jedan koji sve svoje opaske, posprdne komentare i bahat stav iznosi u satenskim rukavicama i drugi koji to sve radi na sirov i izravan način. Objasnio bi takav rasplet dosta toga, ali i dalje ne objašnjava što je ekipa radila u „Klubu“. To nažalost nije crna komedije prožeta satirom, nego samo naša stvarnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO