Silovanja ispod murala Draže Mihailovića

Mural sa likom četničkog generala Draže Mihailovića u centru Foče (Fena)
Mural sa likom četničkog generala Draže Mihailovića u centru Foče (Fena)

Čuli ste, sasvim sigurno, za mural sa likom četničkog komandanta Draže Mihailovića u Foči.  A možda priču ne bi trebalo početi ovako. 

Odvalio je vrata, mene je izmaltretirao na oči svekra, svekrve, zaove. Oni su sve to morali da gledaju, moje zlostavljanje, moje silovanje, toga me je najviše stid. Dok je moja svekrva molila da on to ne radi. On je htio samo da ponizi, da me ponizi. Ja sam preživljavala zločin dok su moj svekar i svekrva i zaova bili živi, a onda je njih iz automatske puške pobio na moje oči sve troje”, govori K.M.Z. za BIRN.

Eto, tako započinje svoju strašnu storiju za BIRN žena koja je silovana u centru Foče tu negdje ispod današnjeg murala, tu u gradu koji danas slavi Dražu Mihailovića, zlotvora, četnika u čije ime su počinjena silovanja, a koji se sa murala smiješi svijetu, pravdi i zdravom razumu. 

Pročitali ste to, kažem, svi u medijima kako je u Foči naslikan mural sa likom četničkog komandanta, Dragoljuba Draže Mihailovića, istog onog u ime čije ideologije je silovana K.M.Z. i stotine drugih žena, od istog tog Draže, u ime čije ideologije je ubijeno preko 3 hiljade Fočaka samo u zadnjem ratu, u ime čije matrice je zatrto sve bošnjačko… U ime njegovo je i demografska slika Foče trajno promijenjena, porušene su sve dažmije, a masovno, organizovano i sitematsko silovanje je bilo toliko rasprostranjeno i često da je konačno i katalogizirano kao ratni zločin. 

E, taj grafitno-muralski Draža Mihailović se smješka dok nadgleda rezultate rada svojih nasljednika. 

I sa pravom se može smješkati jer su i on i njegova ideologija i njegovi sljedbenici uspjeli. 

Foča je etnički očišćen grad, muškarci su pobijeni, žene silovane, mnoge i same pobijene, starci spaljivani, a zločinci više-manje nekažnjeno šetkaju čaršijom, podno đeneralove šapke. 

Nije mural nikakav incident nego životno pravilo

I sad, ono najbitnije, a tiče se stvarnosti najstvarnije: U medijima koji pišu o Dražinom muralu, stiče se utisak kako je riječ o nekakvom incidentu, o trenutnom hiru kakvog pomahnitalog divljeg četnika, koji je u nastupu bijesa ili pijanstva naslikao sporni, sramni, provokatorski mural. 

Ne!

Murale u Foči, u centru grada, na svega pedesetak metara od policijske stanice, nacrtala je grupa mladih iz ovog grada, sve uz saglasnost stanara zgrade i to odavno. 

Dakle, tu pred očima policije, organizovano, dobrovoljno i uz dozvolu građana-stanara, polako i opušteno, nikao je mural monstrumu. Nije to bila nikakva ilegalna andregraund akcija, ne to su građani puni ponosa i vjere u mlade ljude euforično dali pristanak da se četniku naslika mural. I građani i policija. Ne da nema niko ništa protiv, ovo je potpuno, plebiscitarno podržan akt. 

Silovane žene i empatija, šta to bješe?

A, sigurno, među stanarima, koji su podržali vaskrs četničkog komandanta ima i žena, jer žene žive u zgradama. Sigurno su te žene straije od klinaca koji su muralisali i sasvim, sasvim sigurno znaju za masovna silovanja drugih žena u ime Dražine idologije, žena komšinica, žena sugrađanki od prije samo 25 godina. Nemoguće je to neznati. 

Empatija ona ljudska, šta je to? Solidarnost, šta je to?

I opet, Draža može na zid, dok istovremeno omerta-zavjera šutnje hara Fočom, koja se po velikosprskoj ideologiji Srbinjem trebala zvati. I zvala se, na sramotu svijeta jedno vrijeme. 

Nego da se vratimo u 1992. godinu i da još malo vidimo šta je bilo sa svjedokinjom K. M. Z. 

Prvo je ubio moga svekra, zatim je ubio svekrvu i okrenuo se zaovi. Zaova je bila na kauču dok je mene držao u ruci, u lokvi krvi. Kod mene je bila duga kosa, zamotao je oko ruke, držao me jednom rukom, drugom pucao u zaovu, pošto je vidio da je nije ubio, okrenuo se i drugi put da puca. Ja sam uspjela pobjeći iz njegovih ruku”, kaže K.M.Z. Za BIRN. 

Prema njenim riječima, čovjek koji je silovao i ubio troje ukućana tražio ju je oko kuće i pucao nasumično, ali je ostala živa. Vratio se i zapalio kuću.

“Svekar, svekrva i zaova su zapaljeni u kući”, kaže sagovornica BIRN-a BiH, koja je uz pomoć dobrih ljudi 19. augusta uspjela izaći iz Foče i otići za Pljevlja u Crnoj Gori.

Eto tako, govori preživjela žrtva silovanja. Jedna od stotina žena. Ona je progvorila o svojoj ličnoj tragediji, tragediji u režiji monstruma pod Dražinom slikom. 

Šerif i Draža, po istim krovom

A šta ćemo, recimo sa Šerifom Halilovićem, odbornikom u Skupštini opštine Foča?

Eto na primjer, njegova majka je ubijena i zapaljena u staroj porodičnoj kući u mjestu Vojnoge, kilometar od centra grada. Pa su onda u Drugom svjetskom ratu četnici ubili oko 130 članova njegove porodice?

I, kako će u istom gradu, u istom naselju živjeti Šerif Halilović i Draža Mihailović?

Stvar je jednostavna – grad sve sa svojim žiteljima pokazuje da Šerifu nije mjesto u Foči. Niti njemu, niti malobrojnim povratnicima. Draži jeste, ali Šerifu nije.

Izbljeđivanje kao rješenje

Nego, šta će biti sa muralom koji odavno “krasi“ grad?

Hoće li biti prekrečen, hoće li iko biti tužen, hoće li iko odgovorati? Kako vidimo, krivci ne postoije, jer je riječ o “zlatnoj djeci“, koja uz saglasnost policije i stanara rade “plemenitu stvar“,  navodno blage veze nemajući da vazdižu fašističkog kolboracionistu.  

Hoće li opštinska vlast Foče uraditi nešto?

Hoće, vjerovali ili ne!

Ne, neće prekrečiti mural, nemojte biti naivini. 

Pazite, citriram načelnika opštine Radisava Mašića, koji je za Radio Slobodna Evropa rekao:

Mi smo se pozivali na opštinsku odluku da moraju tražiti saglasnost Službe za urbanizam, a nisu je tražili. Tako da je sudski proces još u toku. Mislim da će taj mural i da izblijedi dok se sve to ne riješi”

Dakle, rješenje je u neradu i izbljeđivanju murala Draže Mihailovića? Rješenje je da se ništa ne riješi i da se pusti vremenu da popravlja upljuvane zidove?! 

Ali vrijeme neće izblijediti pusti fakt u obliku dnevne more svjedokinje K.M.Z. o silovanju, o silovanju pred porodicom, pa ubistvu i spaljivanju cijele porodice. 

Vrijeme neće izblijediti uspomenu na preko 3.000 ubijenih Bošnjaka samo u zadnjem ratu u ime ideologije Draže Mihailovića. 

Vrijeme neće izblijediti fakat da se cijeli jedan narod-srpski u jednom, nekad lijepom gradu, dobrovoljno blamira i bruka pred očima povijesti i svijeta podržavajući fašističke saveznike i sluge zarad nacionalističkih interesa.  

I možda, možda nekada i izblijedi sramni mural sa likom Draže Mihailovića, ali bruka i sramota ostaju dovijeka. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO