Liderstvo: Kako se Roosevelt obraćao narodu

Može li prošlost, a posebno odgovor Franklina Delana Roosevelta na Veliku depresiju, ponuditi primjer tipa liderstva koje SAD sada treba? (Getty Images)
Može li prošlost, a posebno odgovor Franklina Delana Roosevelta na Veliku depresiju, ponuditi primjer tipa liderstva koje SAD sada treba? (Getty Images)

Odani stranci, Amerikanci se međusobno vrijeđaju u okviru dobro poznatog američkog političkog diskursa. Smrt sutkinje Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg i svađa u vezi imenovanja Amy Coney Barrett na najvišem sudu u zemlji samo pokazuje kako se Demokrate i Republikanci ne slažu oko mnogo tog, ako se uopšte oko bilo čega slažu.

Čak je i to što se predsjednik Trump zarazio korona virusom podstaklo ljevičare da primijete kako se Bijela kuća “užasno ponijela u ovoj situaciji”, dok su desničari hvalili njegove postupke kao “predsjedničke”.

Pa ipak, čak i u vremenu ekstremne stranačke podjele, postoji jedna stvar koja je dvostranačka u SAD-u – duboki manjak liderstva.

Kreativni prijedlozi politika koje predvode karizmatični lideri koji imaju optimističnu viziju budućnosti je ono što SAD treba, sada više nego ikad.

Pitanje je može li iko iz američke političke klase to ponuditi.

Ako je ikada postojalo vrijeme kada je neko trebao istupiti, to je sada. Kada se čovjek osvrne u SAD-u, ne može ne primijetiti mnoge krize koje potresaju ovu državu.

Lista je duga, od rasizma i katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama do zdravstvenog sistema u raspadu i pandemije COVIDA-19 koja je duboko potresla američku ekonomiju.

Određena nastojanja

Nemojte me pogrešno shvatiti, postoje izvjesna nastojanja da se riješe neka od ovih pitanja.

Naprimjer, nakon ubistva Georgea Floyda od strane policije iz Minneapolisa u maju, iznjedrene su dvije politike o tome kako se nositi s policijskom reformom, jedna od republikanaca i druga od demokrata.

Šta se, dakle, desilo sa ovim prijedlozima? Pa, ništa. Republikanski prijedlog nikada nije stigao do Zastupničkog doma da se tamo o njemu glasa, dok demokratska vizija za policijsku reformu nije dobila republikansku podršku u Senatu.

U međuvremenu je još jedna policijska pucnjava na naoružanog Afroamerikanca Jacoba Blakea u Wisconsinu, bila povod za proteste. Masovne demonstracije su također uslijedile nakon što istražna porota nije podigla optužnice protiv policajca u Louisvilleu, Kentuckyju, koji su ubili Breonnu Taylor nakon što su upali u kuću njenog momka i pucali u nju bez da su jasno obznanili ko su i zašto su tu.

Slična situacija povezana sa nedostatkom rezultata se odvija u vezi klimatskih promjena.

Zastupnici Alexandria Ocasio-Cortez i Edward Markey su 2019. pokrenuli Zeleni New Deal koji je osnažio neke ljevičare, iako veoma kratko.

Sav taj metež od tog kratkog trenutka niti je doveo do konkretnih prijedloga politika niti bilo kakvih opipljivih rezultata. Sam prijedlog, kao rezolucija, lista je prioriteta i namjera. Dobar početak za nešto veliko, možda, ali da se postigne opipljivi uspjeh bit će potrebno više od liste želja i konferencije za medije.

Nesavršeni odgovor

I, naravno, tu je sasvim nesavršeni odgovor Trumpove administracije na pandemiju korona virusa.

Zapravo, teško je pronaći i ono malo pozitivnog u odgovoru američke vlade, od stalnih problema sa razvojem režima testiranja, do protivljenja upotrebi maski. U suštini, Trump i njegovi savjetnici su odabrali da ignorišu pandemiju umjesto da osmisle nacionalnu strategiju suočavanja s njom.

Hoće li Joe Biden, to jeste ako postane predsjednik, pomoći da se osmisle politike koje će značajno riješiti barem nekih o gorućih pitanja u SAD-u?

Zaista, ko to može znati.

Moramo se sjetiti da je Biden slučajno došao do nominacije, osvojivši je zahvaljujući tome što su se ostali kandidati udružili protiv Bernija Sandersa. A sada je podrška bivšem potpredsjedniku tu više zbog tog što se Trump loše nosi sa pandemijom korona virusa nego zbog neke vrste vizije ili seta prijedloga inovativne politike.

Dok ispitujemo trenutni dvostranački neuspjeh da pruži vodstvo, možemo se okrenuti ka prošlosti i potražiti neke slučajeve koji pružaju vodstvo.

Najjasniji je primjer kako se administracija Franklina D. Roosevelta suočila sa izazovima koje je predstavljala Velika depresija 1930-ih.

Dok je bjesnjela nezaposlenosti kada je FDR postao predsjednik, stranke se nisu svađale oko tog da li da odrede 300 ili 600 dolara za potencijalne prijatelje.

Novo političko polje

Ne, kao dio niza inicijativa New Deala, Rooseveltova vlada je kreirala sasvim novo političko polje, socijalnu sigurnost.

FDR-ova administracija nije se oslanjala na listu želja da se suoči sa poljoprivrednim i ekološkim krizama njegovog doba, što se najbolje vidi po primjeru katastrofe Dust Bowl (zdjela prašine) koja je poharala Velike ravnice i istjerala milione ljudi iz njihovih domova.

U prvih 100 dana njegove administracije Rooseveltova vlada je usvojila Zakon o prilagođavanju poljoprivrede. Ovaj je zakon odredio cijene za određene kulture, dok je istovremeno osigurao pomoć u hrani za porodice i odredio uslove za programe konzervacije.

Naravno, kako se posebno pamti kao dio američkog političkog nauka, FDR je redovno u javnosti pokazivao svoju karizmu.

U svom prvom obraćanju na inauguraciji 1933. je rekao masama “da se jedino treba plašiti samog straha” kao način da se umiri nacija u panici. Predsjednik je u periodu od1933. do 1944. također nekoliko desetaka puta upotrijebio radio da se obrati direktno američkom narodu u svojim “razgovorima pored kamina”, ne samo da objasni politiku već i da odagna zabrinutost zbog smjera u kojem se država kretala.

Sada Demokrate napadaju Trumpa jer ne nosi masku, a Republikanci prozivaju Demokrate da su blagi prema kriminalu. Pa ipak, kako izreka kaže, lako je govoriti, dok se stručnjaci i odani članovi stranaka nazivaju pogrdnim imenima ali ne rade ništa da izgrade moć i kreiraju politike koje će povesti američki narod naprijed.

Možda će novembarski izbori donijeti promjenu u vladi poput one koju je SAD doživio s Rooseveltovom administracijom. Da bi se to desilo, političari će trebati predložiti hrabre, kreativne politike i ispratiti ih do kraja. Pitanje je ima li ova država lidere koji to mogu ostvariti?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO