Kako su Kinezi postali prva žrtva Sporazuma iz Washingtona

Čovek koji je dočekao Kineze poput spasilaca, sada je podigao glas protiv njih i to baš po potpisivanju sporazuma u Washingtonu, navodi autor (Al Jazeera)

Ko god misli da je Sporazum koji su predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Avdulah Hoti potpisali u Vašingtonu kurtoazan i reda radi, grdno se vara, po svoj prilici. Prvi “vajb” tog sporazuma u Srbiji osetila je kineska kompanija Zi Đin, koja je, pre nešto manje od dve godine, postala većinski vlasnik nekadašnjeg rudarskog giganta Rudarsko-topioničarskog basena Bor. Na velika i svečano ukrašena vrata, Kinezi su ušli u Bor. Mnogi su ih videli kao spasioce, a Vučić kao braću. Slično onima koji su došli u smederevsku Železaru. A, onda je potpisan Sporazum u Vašingtonu, koji za mnoge predstavlja pokušaj udaljavanja Srbije od Kine i Rusije. Takva su mnogobrojna tumačenja, koja su na “borskom slučaju” dobili i neku vrstu potvrde.

Šta se to konkretno desilo u rudarskom Boru? Problem zagađenja koji izaziva topionica u tom gradu je višedecenijski. U međuvremenu je, pre nekoliko godina, borski kompleks dobio novu topionicu, koja je, prema nekim proračunima, koštala čak 350 miliona evra, a predviđeno je na početku priče da cena bude oko 100 milona evra. I, za divno čudo, više se nije osećalo toliko zagađenje u vazduhu. A o kakvom zagađenju je reč možda najbolje govori reakcija poznatog glumca Mustafe Nadarevića. Kada je jednom prilikom bio u Boru i osetio nešto čudno u vazduhu, domaćini su mu rekli da je to od dima iz topionice, da to nije ništa i da se dešava da od tog dima ženama pucaju najlon čarape. On se začudio i upitao: “Kakva li su vam tek pluća?”

Između 20 dana i dvije godine

Dolaskom Kineza u Bor, vazduh je, međutim, postao zagađeniji. Razlog je prost – podigli su maksimalno produktivnost u topionici i njene kapacitete doveli do krajnjih granica. Tako je došlo do naglog povećanja zagađenja u ovoj sredinu, o čemu se govorilo i pisalo unazad mesecima. Ništa se, međutim, nije dešavalo sve do povratka Vučića iz Vašingtona. Onda su se naprasno osvestili i u gradskoj vlasti, koja je u rukama lokalne Srpske napredne stranke. Prvi čovek borskih naprednjaka je, gle čuda, dugogodišnji generalni direktor RTB Bor Blagoje Spaskovski. Čovek koji je dočekao Kineze poput spasilaca, sada je, upravo preko SNS-a, podigao glas protiv Kineza, i to baš po potpisivanju Sporazuma u Vašingtonu.

Skupština grada Bora donela je odluku da podnese krivičnu prijavu protiv kompanije Zi Đin Bor zbog zagađenja vazduha. Kako je ovo moguće?, zapitali su se mnogi. Ovakav scenario, međutim, nije se dogodio u Smederevu, gde su Kinezi, takođe, vlasnici velikog kompleksa – Železare, i gde je zagađenje isto ogromno. Suočeni sa buntom građana, ali i krivičnom prijavom, predstavnici Zi Đina putuju u Beograd, na sastanak u resorno ministarstvo. Ne ni kod sestre Ane (Brnabić), ni kod brata Aleksandra (Vučiča), već u Ministarstvo rudarstva. Posle tog sastanka, donose odluku da ugase topionicu, zbog “vanrednog” remonta, koji je planiran za novembar. Ono što niko ne zna, to je odgovor na pitanje koliko dugo topionica neće da radi. Neko kaže 20 dana, a ima i onih koji tvrde da će to biti naredne dve godine.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kineska kompanija Zi Đin je u saopštenju ispala izuzetno korektna. Svesna je situacije, ali i činjenice da se radi o nasleđenom problemu. Naveli su i koliko su do sada investirali, kako u kompaniju, tako i u ekologiju, ali činjenica je da je zagađenje u Boru abnormalno i nepodnošljivo. U međuvremenu, organizovan je građanski protest, koji su, naravno, zloupotrebili čelnici SNS-a, koji su na sve načine pokušali da kontrolišu gnev ljudi koji su te subote izašli u protestnu šetnju. Policijska procena je da je u toj šetnji učestvovalo 5.000 ljudi. Pokušali su građani da se ograde od politike, ali su naprednjaci uspeli da se ubace u protest. To u krajnjoj liniji nije najvažnije. Bitno je da su građani iskazali svoj stav i sve će postati mnogo jasnije kada se iz SNS-a naredi nešto drugo. Građani više ne žele da udišu zagađen vazduh, koji je do sada uzeo mnogo žrtava u ovom gradu.

Sve zbog ‘bratstva’ s Trumpom

Vlast u Beogradu sve ovo vreme se pravi luda na situaciju u Boru, kao da se to dešava u tamo nekoj dalekoj zemlji, a ne 250 kilometara od glavnog grada. Nije reagovala na vapaje građana, a ćuti i na krivičnu prijavu koju su njeni stranački podanici podneli protiv Kineza u Boru. Za to vreme topionica ne radi i ne znamo do kada će. Finansijske štete će svakako biti, a samim tim i štete po radnike ove kompanije. Gašenje topionice do mesec dana nije neki problem za poslovanje. Ima dosta skladištenih kapaciteta da se koncentrat bakra sačuva do ponovnog pokretanja proizvodnje u Topionici. Problem je šta ako bude duže. Kinezi sigurno imaju rešenje. Ono je moguće prodajom koncentrata na svetskom tržištu ili transportom u Kinu gde će od njega dobiti bakar u nekoj od svojih topionica. Šta će biti sa ljudima koji rade u Boru, sve više se pitaju sami ti ljudi.

Kineska kompanija ima obavezu da tri godine od ulaska u RTB Bor ne daje otkaze stalno zaposlenim radnicima. Ono što je primetno to je sve veći broj Kineza u ovom gradu na istoku Srbije. Ljudi u samoj kompaniji Zi Đin govore o tome da novi radnici koje kompanija zapošljava imaju daleko manja primanja od ostalih radnika i proseka koji u ovoj kompaniji, navodno, iznosi oko 750 evra. Ono što je zanimljivo jeste da je premijerka Ana Brnabić nedavno otvorila novi Huawei objekat u Srbiji, a sa druge strane jedan od većih kineskih investitora zatvara topionicu. Vreme pred nama će pokazati da li je Vučić odlučio da žrtvuje jednu kinesku akviziciju zarad “bratstva” sa Donaldom Trampom. Za sada deluje tako. Ne treba isključiti i mogućnost da Vučić na ovaj način “kažnjava” Kineze u Boru, jer su upravo oni, na opšte iznenađenje, ukinuli zloupotrebu radnika u političke svrhe. Niti su dozvoljavali odlazak radnika sa posla na mitinge, niti je bilo moguće korišćenje resursa u predizbornoj kampanji, za razliku od ranijih godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama