Američki muslimani između centra i margine

Dok sam predavao političke nauke na Američkoj mornaričkoj akademiji u Annapolisu, često sam tokom pauza između časova šetao tim, za američke prilike, starim gradom. Strateški pozicioniran u Chesapeake zalivu, ovaj gradić je historijski bio luka, pa stoga ne čudi što je izabran za mjesto na kojem je sagrađena jedna od najprestižnijih američkih institucija, spomenuta Akademija, na kojoj su studirali neki od najpoznatijih američkih mornaričkih oficira i političara, uključujući tu i pokojnog senatora John McCaina, čiji je sin također pohađao tu instituciju i bio moj student. Malo je poznato da je Annapolis bio glavni grad Amerike manje od godinu dana, od novembra 1783. do juna 1784. Čuveni Pariški sporazum kojim je završena američka revolucija je usvojen u zgradi parlamenta koji je danas sjedište vlade države Maryland. U samom centru Annapolisa, pored pristaništa gdje se nekada nalazila luka, nalazi se mali spomenik-memorijal u čast Alexa Heyleya i Kunta Kintea.

Stariji čitatelji će se sjetiti TV serije iz kasnih 1970-ih, „Korijeni“, koja opisuje višegeneracijsku borbu Afroamerikanaca za slobodu od robovlasništva. Alex Heyley je pisac knjige na kojoj je zasnovana serija (ujedno je i autor čuvene autobiografije Malcolm X-a), a glavni protagonist na početku romana i serije je Kunta Kinte, Afrikanac koji je zarobljen u ropstvo. Heyley je, ustvari, napisao roman kao jednu vrstu porodičnog rodoslovlja. Na osnovu njegovih istraživanja i raspoloživih dokumenata utvrdio je da mu je Kunta Kinte bio predak koji je dovezen u luku Annapolis, a zatim na pijacama robova prodat u ropstvo u jednu od južnih američkih država. Ono što mnogi ne znaju je da je Kunta Kinte bio musliman. Pretpostavlja se da je skoro do jedne četvrtine svih robova koji su dovedeni u Ameriku muslimanskog porijekla. O tome svjedoči veliki broj arheoloških iskopina, mezarova, usmenih predaja, kao i ostataka dijelova Kur'ana koje su neki robovi kriomice pisali iz svog sjećanja.

U samome romanu, Heyley navodi da kada je Kunta Kinte rođen Alimamo (Imam) mu je proučio molitvu u oba uha (kao što i jeste običaj kod muslimana da se prouče ezan i ikamet na uši djeteta). U najpotresnijoj sceni serije, vlasnik farme na kojoj je završio Kunta Kinte ga bičuje, otkidajući mu živo meso s leđa, i govori mu da mu je od sada ime Toby. Kunta ponavlja „Kunta Kinte“ ali na kraju podliježe mučenju i prihvata ime Toby. Ipak, očigledno je da je ostao musliman jer je odbijao svinjetinu koju mu je donosio robovlasnik, a navečer bi učio molitve na arapskom. I do danas se u našim krajevima može čuti naziv Kunta Kinte za Afrikance, što je svakako neprikladno i sa čim se mora prestati.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ova priča izvanredno opisuje historijski status muslimana u Americi. Oni su ujedno centralni dio američke priče i uvijek na margini. Memorijal Kunta Kinte se nalazi u jednom od najmarkantnijih američkih gradića ali vrlo mali broj ljudi je svjesno da je posvećen, između ostalog, jednom muslimanu. Drugi takav primjer je najbolji bokser svih vremena, Muhammed Ali. Počev od njegovog imena, koje je prepoznatljivo muslimansko, do njegovog javnog stava u kojem je uvijek isticao da je musliman, Muhammed Alijev angažman je uvijek bio povezan sa islamom. U mnogim anketama je proglašen za najboljeg američkog sportistu 20. stoljeća. No, i pored toga, mnogi smatraju američke muslimane marginalnom pojavom.

Američki muslimani kroz historiju

Skoro svi potomci robova su vremenom zaboravili i napustili vjeru sa kojom su došli u Ameriku i postali kršćani. Za to su „zaslužne“ mjere koje su zabranjivale opismenjavanje robova. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolazi do useljavanja određenog broja muslimana u Ameriku. Bili su iz raznih dijelova svijeta ali je primjetna prisutnost muslimana iz današnje Sirije, Libana, i Palestine. U ranom 20. stoljeću se doseljava i određen broj Bošnjaka koji osnivaju i muslimanske institucije i objavljuju časopise. Mnogi potomci ovih muslimana su se vremenom utopili u američko društvo i napustili islam, a njihove institucije nestale. Pred 2. Svjetski rat, jedan karizmatični baptistički ministar (svećenik) postaje musliman i mijenja ime iz Elijah Pool u Elijah Muhammad, nakon čega osniva čuvenu američku muslimansku organizaciju, the Nation of Islam. Ova organizacija je zaslužna za ponovno dovođenje islama sa margine u centar zbivanja u Americi. To je istovremeno i doba borbe Afroamerikanaca za veća prava unutar Amerike. The Nation of Islam postaje jako vidljiva organizacija, čiji je najznamenitiji član bio čuveni Malcolm X. Rođen kao Malcolm Little, mijenja svoje prezime u X u znak protesta jer nije znao kako su se prezivali njegovi preci. Inače su afroamerička prezimena uglavnom došla od robovlasnika koji su smatrali robove svojom imovinom pa im davali i ista prezimena.

Iako je bio autodidakt, odnosno neformalno i samo-obrazovan, Malcolm je snagom svoga genija i izvanrednim retoričkim sposobnostima uspio pridobiti mnoge Afroamerikance za ovaj pokret. Naposljetku se razišao sa Elijahom iz više razloga, od kojih je jedan bio i taj što je Nation of Islam zastupao neka vjerovanja koja nisu bila u skladu sa islamom. Malcolm se okreće tradicionalnom islamu, nakon čega ide i na svoj čuveni hadž koji je opisan u njegovoj autobiografiji i u drugim izvorima. Inače je njegova autobiografija jedan od čestih razloga za prelazak u islam kod mnogih obraćenika. Malcolm je bio i dobar prijatelj sa Muhammed Alijem, ali je nakon razlaza sa Nation of Islam njihov odnos postao hladan. Poslije je Muhammed govorio da mu je jedna od najvećih tuga u životu bila to što nije pristupio Malcolmu nakon razlaza sa Poolom. Ovaj period je, dakle, prožet borbom Afroamerikanaca za veću slobodu i prava. Muslimani afroameričkog porijekla su ovdje odigrali jako značajnu, često i centralnu, ulogu ali se njihova borba i dalje izučava na marginama američke historije. Iz ovog perioda datira i Islamska partija Amerike (da, dobro ste pročitali!), koju su vodili afroamerički muslimani i koja je imala za cilj stvaranje islamskog društva u Americi. Afroamerički muslimani su izuzetno bitna kulturna pojava u američkom društvu. Mnogi vjeruju da hip-hop ne bi ni postojao da nije bilo ovih muslimana. Neki od najznačajnijih hip-hop muzičara su muslimani ili imaju jake veze sa muslimanima.

Sredinom 1960-ih dolazi do liberalizacije useljavanja u Ameriku. Naime, početkom 20. stoljeća, američki kongres je donio zakone po kojima ograničava useljavanje ljudi iz drugih dijelova svijeta, pogotovo iz Kine, Azije, i Afrike, a favorizira useljavanje iz Evrope. Ovo se mijenja pod predsjedničkom palicom Lyndon Johnsona i veći broj muslimana, pogotovo iz Indo-Pakistana i arapskih zemalja, se useljava u Ameriku. Ove imigrantske zajednice tada počinju raditi na izgradnji novih muslimanskih institucija, mnoge od kojih i danas dominiraju unutar američko-muslimanskog građanskog društva. To je dovelo do situacije da je danas većina američkih muslimana imigrantskog porijekla, dok su 30-40 posto njih Afroamerikanci.

Imigranti, institucije i političko djelovanje

Period od 1960-ih do kraja 1990-ih se smatra periodom uspostave muslimanskih institucija širom Amerike. To se prije svega odnosi na džamije, islamske centre, islamske škole i vrtiće, izdavačke kuće, kao i obrazovne institucije. Početkom 1980-ih dolazi do uspostavljanja Američkog islamskog koledža u Chicagu koji i danas postoji. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih dolazi do većeg političkog djelovanja muslimana u Americi. Oni postaju glasniji tokom izbornih kampanja i pokušavaju uspostaviti odnose sa dvije glavne političke partije u Americi. Što je zanimljivo iz tog perioda je da je tada većina muslimana podržavala Republikance, dobrim dijelom i zbog njihovih konzervativnih društvenih gledišta. Većina muslimana je glasala za George W. Busha na predsjedničkim izborima 2000. Mnogi vjeruju da Bush ne bi pobijedio bez značajne podrške američkih muslimana na Floridi, koja je bila prevaga na tim izborima i gdje je odlučila većina od 537 glasača. Muslimani su bili značajan glasački blok na Floridi u to vrijeme, kao i sada.

Nakon terorističkih napada 11. septembra, američka vlada počinje globalni rat protiv terorizma i muslimani ponovo postaju centralno-marginalna pojava. Oni su u središtu zbivanja jer je rat protiv terorizma uglavnom borba protiv određenih dijelova muslimanskog društva, a nekada i invazija na čitave muslimanske zemlje. Islam i muslimani postaju centrom pažnje. Istovremeno, način na koji se ta borba odvija ponovno postavlja muslimane na marginu američkog društva. Oni su pod konstantnom sumnjom i prismotrom. Veliki broj zakona tada svjesno krši prava američkih muslimana, kao što su neslavni the Patriot Act, obavezna registracija za muškarce muslimane iz određenih država, traženje dozvole za putovanja, i neprestano prisluškivanje i prismotra. Podrška palestinskom pitanju, kao i humanitarna pomoć muslimanskim zemljama, se uglavnom smatraju podrškom terorizmu. Stoga mnogi pro-palestinski aktivisti završavaju u zatvoru ili bivaju protjerani iz Amerike. Ovaj period je podsjetio mnoge muslimane na represivna društva iz kojih su došli u Ameriku. No, Amerika je istovremeno i otvoreno demokratsko društvo. Muslimani se organiziraju, postaju više uključeni u tokove američkog društva kako bi se borili za svoja prava, i stvaraju savezništva sa mnogim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Možemo reći da tada dolazi do „lijevog zaokreta“ u muslimanskoj politici u Americi. Od 2004. pa do danas, ogromna većina američkih muslimana glasa za demokrate koji se, bar u Americi, smatraju lijevom stranom političkog spektra, iako bi u Evropi vjerovatno bili smatrani centristima. Iako neki religiozniji i konzervativni muslimani imaju dosta rezerve prema razuzdanom liberalizmu koji je zavladao dobrim dijelom Demokratske partije, druga strana (Republikanci) često otvoreno zagovara zabranu useljavanja muslimana, protjerivanje istih, kao i kriminalizaciju islamske vjere. U takvim okolnostima, američki muslimani biraju manje od dva zla. Istovremeno treba reći da je, među mlađim generacijama koje su stasale nakon 11. septembra, prisutna puno veća doza liberalizma i prihvatanja zapadnih vrijednosti, uključujući tu i istospolne brakove. Jedna nedavna anketa je pokazala da među mlađom generacijom američkih muslimana (18-29 godina), skoro 50 posto njih podržava istospolne brakove i LGBT prava. Taj procenta je puno niži kod starijih muslimana. Ovo je često kamen spoticanja unutar same muslimanske zajednice, koja je izuzetno raznolika u svakom pogledu. Izgleda da je cijena ulaska u centar američke politike žrtvovanje nekih od tradicionalnih muslimanskih vrijednosti. Kakve će dugoročne posljedice to ostaviti na muslimane u Americi i njihovo poimanje vjere ostaje da se vidi.

Ovogodišnji izbori

U ovom ciklusu izbora islam i muslimani ne privlače puno pažnje, kao što je to bio slučaj tokom zadnja dva desetljeća. Što zbog COVID pandemije, što zbog Trumpove posvećenosti sebi, a djelimično i zbog njegove izolacionističke politike i manje posvećenosti borbi protiv terorizma, Bliski Istok i muslimanski svijet nisu jedna od glavnih tema tokom kampanje. Naravno, to ne znači da su se Trumpova viđenja muslimana i islama promijenila. On i dalje zagovara istu politiku kao i prije, od kojih mjera je najkontroverznija bila tzv., „Muslim ban“, odnosno zabrana useljavanja muslimana iz određenih muslimanskih većinskih zemalja. Njegovi stavovi i politika su od samoga početka bile anti-muslimanske i nema indicija da se tu bilo šta promijenilo. S druge strane, Biden želi prikazati otvoreno lice demokratske partije. Neki od bitnih saradnika tokom njegove kampanje su muslimani, a nedavno je objavio i „Agendu za američko-muslimanske zajednice.“ Prije nekoliko dana je izjavio da ukoliko bude izabran imenovaće muslimane na „svakom nivou američke vlade.“ Što se muslimana Balkana i BiH tiče, Biden je od samoga početka agresije na BiH otvoreno zagovarao ukidanje embarga na uvoz oružja i intervenciju protiv srpskih snaga. To isto je učinio prilikom agresije na Kosovo. S druge strane, Biden bi vjerovatno podržao veću intervenciju Amerike u nekim muslimanskim zemljama. Nedavno je izjavio da mu je jedan od ciljeva da svrgne predsjednika Erdogana sa vlasti.

Američka politika je složena, kao i položaj i stavovi američkih muslimana. Oni ne čine blok, nego su unutar samog američko-muslimanske zajednice izuzetno raznoliki. To se očituje u raznolikim mišljenjima i stavovima po broju mnogih pitanja. No, što se može zaključiti je da će većina američkih muslimana zasigurno podržati Bidena. Pošto oni čine značajnu manjinu u Floridi i Michiganu, dvije „swing states“ koje bi mogle dati prevagu, može se očekivati da će muslimanski glasovi biti jako bitni u izboru američkog predsjednika. To je činjenica koju oni mogu iskoristiti, što trenutno mnogi i čine nadajući se da će Biden biti predsjednik, čime bi i dobili centralniju ulogu. U protivnom, ostat će na margini kao što je to većinom do sada bio i slučaj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera