Je li Demokratska stranka dotakla dno?

Demokratska stranka je bila pred realizacijom dobre ideje, a to je reujedinjenje, piše autor (Tanjug)

Pre 20 godina opozicija u Srbiji je bila verovatno najjača u istoriji. Uspela je da posle isto toliko godina lutanja, pogrešnih poteza, loših ideja, realizacija i odluka da sruši režim Slobodana Miloševića. Danas je opozicija u Srbiji toliko slaba da pojedinačno nijedna stranka ili pokret ne bi mogli da pređu cenzus. Na sve to, u Demokratskoj stranci se dešava novo cepanje.

Najnoviji potresi u ovoj stranci sigurno će za posledice imati i stanje u ostatku opozicije. Nekada jedna od najvećih opozicionih partija, stožer okupljanja u borbi protiv režima Miloševića, ali i vlasti koja je sa malim prekidom bila u periodu od 2000. do 2012. godine, danas je dodirnula samo dno. U sličnoj situaciji se našla i 2018. godine kada, predvođena Draganom Šutanovcem, nije uspela da pređe cenzus na lokalnim izborima za Beograd, u kojem je oduvek imala najveće uporište. Odlučili su tada da ne idu u koaliciju sa Draganom Đilasom.

Neko im je šaputao da mogu sami, da imaju cenzus, da je Đilas lopov… I poslušali su. Usledila je ostavka predsednika Šutanovca, koji je prvi do tada izabran za lidera stranke na neposrednim izborima. Umesto njega, delegatskim putem je izabran Zoran Lutovac za predsednika stranke i uoči parlamentarnih izbora nastali su prvi veliki problemi po njega.

Jedna stranka, dva predsjednika

Da li nije imao potreban autoritet, ili je želeo da ne ide utabanom stazom svojih prethodnika, koji su svojski činili sve da bi prethodnu garnituru pasivizirali, ili neretko izbacili iz stranke, Lutovac nije mnogo mario za nezadovoljstvo jednog dela stranke. To nezadovoljstvo je tinjalo zbog odluke stranke da se bojkotuju parlamentarni izbori. A onda su usledile prozivke da Đilas rukovodi strankom, koje su rezultirale jakom kampanjom na društvenim mrežama.

Iako su ti napadi, uglavnom bez ikakvih argumenata, ne može se ne primetiti da je dobar deo bivših funkcionera i poslanika učestvovalo u toj priči. Najviše je tu bilo starih članova iz Beograda. Podela je bila sve vidljivija. Lutovac nije isključivao iz stranke sve one koji su se ogrešili o stranačku disciplinu, što je predviđeno statutom, sve do trenutka kada je “dara uzela meru”. To se desilo posle izbora koje je organizovao nezadovoljni deo stranke i na kojima je pobedio Branislav Lečić, glumac i ministar kulture u vladi Zorana Đinđića.

I sada imamo situaciju koja podseća na to da imamo dva predsednika jedne Demokratske stranke i da će, po svoj prilici, ovaj čvor morati da preseče neki službenik u Ministarstvu za državnu i lokalnu samoupravu. Gledajući sa strane, pravo je na strani Lutovca, ali ako to kažete glasno, onda vas napadnu da ste “đilasovac”. Ako, pak, verujete da je Lečić u pravu, e onda vas svrstavaju u nekoga ko je blizak sa Aleksandrom Vučićem. Ono što je veoma zanimljivo jeste činjenica da je Lečićeva ekipa imala znatnu podršku tabloida u Srbiji, što može da govori o umešanosti Srpske napredne stranke u celu ovu stvar, na isti način na koji je dovođena u vezu sa odlukom da se na beogradske izbore pre više od dve godine ide samostalno.

Svjetski rekordu u cijepanju partije

Ostaće zabeleženo i to da u pobedničkom govoru Lečić nijednom nije spomenuo borbu protiv aktuelne vlasti. Učinio je to tek na skupu u Sava centru nedelju dana kasnije. I to je sada problem i novinara u Srbiji. Lutovac vas napada ako kažete da su u stranci održani neki izbori, a Lečić kada ga podsetite da je Lutovac i dalje predsednik stranke. I stvarno, kako izveštavati u ovom slučaju a ne naljutiti nekoga?

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

S druge strane, potpuno deluje neuverljivo navod Lečića da u stranci ima 4.500 članova sa plaćenom članarinom. Ta stranka je bukvalno dotučena poslednjih godina. Od samog početka je predodređena na raskole. Još nije normalno ni krenula da deluje, jedan deo se izdvojio i formirao Srpsku liberalnu partiju, sa akademicima Nikolom Miloševićem i Kostom Čavoškim. Onda je usledio raskol sa Vojislavom Koštunicom, koji je formirao Demokratsku stranku Srbije, pa Dragoljubom Mićunovićem, koji je osnovao Demokratski centar, i tako još blizu deset novih stranaka. Verovatno se radi o svetskom rekordu u cepanju jedne partije.

Mnogi opozicioni građani su podeljeni kada je reč o sudbini Demokratske stranke. Dok jedni misle da bez ove stranke nema promena u Srbiji, drugi smatraju da Srbiji neće biti bolje dok se Demokratska stranka ne ugasi i tako plati sve grehove koji joj se danas pripisuju, a nije da ih nije bilo. Demokratska stranka je bila pred realizacijom dobre ideje, a to je reujedinjenje. Stranka je trebalo da se reorganizuje tako što bi se u nju vratile pojedine partije koje su iz nje iznikle. Radilo se o Socijaldemokratskoj stranci bivšeg predsednika Borisa Tadića i Zajedno za Srbiju i dalje aktuelnog gradonačelnika Šapca Nebojše Zelenovića. Izuzev jednog skupa u Beogradu tim povodom ništa drugo nije urađeno po tom pitanju. Sada je neizvesno šta će se sa tim projektom desiti u budućnosti.

‘Šta radite poslije 21. juna?’

Za to vreme, Vučićeva vlast je spokojna. Opozicija gotovo da i ne postoji, naročito u parlamentu. Od 21. juna se ništa naročito nije desilo na tom sprektru srpske političke scene. Niko nikada nije odgovorio na pitanje koje je upućeno “bojkotašima”: “Šta radite posle 21. juna?” Ono što je najgore, ne postoji nikakva ideja kako se boriti protiv vlasti. Neki su već počeli da se spremaju za beogradske izbore 2022. godine, dok drugi razmišljaju o kandidatu za predsedničke izbore, bez obzira što su bojkotovali minule izbore zbog nepostojanja minimuma uslova za izlazak na njih.

Dešavanja u Demokratskoj stranci svakako će još više otežati opozicioni put. Lutovac je čvrsto uz nekadašnji deo Saveza za Srbiju, koji je danas umanjen za Dveri i zove se Ujedinjena opozicija Srbije, a Lečić svoju ekipu ne vidi u toj priči. Ono što slabo shvataju i jedni i drugi jeste to da dok ne budu prestali da se ponašaju kao mala deca u pesku i dok i dalje koketiraju sa vladajućom Srpskom naprednom strankom nemaju nikakvu šansu da Srbiju učine slobodnijom i normalnijom za život.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama