Došao je čas izbora

Američki predsjednik Donald Trump govori na skupu u Mindenu (Nevada) 12. septembra (AP)
Američki predsjednik Donald Trump govori na skupu u Mindenu (Nevada) 12. septembra (AP)

Božjom milošću, približava se cilj. Trebale su skoro dvije godine da se dospije dovde. Trebalo je dosta snage i upornosti. Trebalo je i volje i zalaganja. Morali smo izdržati dugi, crni zastor koji je izgledao kao nikada neće otići, pa da na barem trenutak vidimo svjetlost ili nadu. Za mjesec ćemo znati da li će teška, gotovo vječna slabost biti jača, ili će je početi, napokon, mijenjati slabi nagovještaji boljih dana, slobodnih od svakodnevnih poniženja, uvreda i perverzija malignog predsjednika Donalda Trumpa.

Naravno, ishod ostaje nepoznat. Dok državne ankete pokazuju kako demokratski izazivač Joe Biden ima značajnu prednost, u nekim ključnim saveznim državama dolazi do smanjenja prednosti. Premda je očekivan, ovaj fenomen je kao alarm onima koji se, poput mene, žele riješiti ovog kužnog predsjedništva. Činjenica da je presuda koju će američki glasači donijeti 3. novembra i dalje nepoznata dovoljno svjedoči betonski čvrstoj podršci koju Trump i dalje ima, uprkos prostačkom temperamentu, prikazanom neznanju, korupciji i urođenom nepoštenju.

Posljednji i fatalni primjer Trumpove podmukle prefriganosti je njegovo snimljeno priznanje u februaru novinaru Bobu Woodwardu da zna kako se COVID-19 prenosi zrakom, da je smrtonosan te da virus ubija neselektivno i efikasno. No, uprkos tome, američki predsjednik je, predvidivo, skrio istinu i tvrdio kako je virus “prevara”, u sklopu njegove opasne strategije samoočuvanja, kojom je svjesno umanjivao njegovu opasnost po živote, navodno da bi izbjegao “paniku”.

Milioni inficiranih, stotine hiljada mrtvih

Čak i po Trumpovim nevjerovatnim standardima, ova laž, možda više nego ijedna druga, otkriva njegovu jedinstveno zlonamjernu prirodu. Trump je znao kako će virus ubiti mnogo ljudi i nije učinio mnogo da bi to spriječio. Još gore, ohrabrivao je Amerikance da se ponašaju tako što bi povećalo (i što povećava) šanse da se dobije virus. Danas je više od šest miliona Amerikanaca je inficirano, a više od 200.000 je preminulo.

Uprkos njegovom apokaliptičkom nemaru, milioni Amerikanaca iz svih dijelova Amerike će u novembru glasati za njega. U nesretnom slučaju da Trump smanji zaostatak na anketama u ključnim “swing” državama u danima pred nama, na kraju bi odluka o pobjedi, pa i o našim sudbinama, mogla biti na neodlučnim glasačima. S obzirom na ukopanu i polariziranu prirodu američkog biračkog tijela, možda vam je iznenađenje da saznate kako postoje “neodlučni” birači. Oni postoje. Navodno, približno je 21 milion eventualnih glasača koji, valjda, čekaju da ih neko, nekako, negdje nagovori da se odluče za Joea Bidena, Donalda Trumpa ili ni za jednog.

Tokom 2016. godine Trump je izborio pobjede u državama gdje su ankete uoči predsjedničkih izbora bile naklonjene Hillary Clinton, većinom zbog toga što su u posljednjim trenucima u njegovu korist odlučili neodlučni. To, uz depresivno nizak odaziv (55 posto), pomoglo je da Trump pobijedi. Isti skup sretnih okolnosti – za Trumpa – mogao bi se okupiti ponovo te dovesti do istog vrtoglavog, premda neočekivanog, ishoda za njega i istog demoralizirajućeg i užasnog ishoda za mnoge od nas.

Čitanjem profila i gledanjem intervja s nekoliko “neodlučnih”, osjetio sam mješavinu simpatija, zbunjenosti i ljutnje rezoniranjem ponuđenim da objasni, povremeno, neodgovorno podrhtavanje zbog prikazanog. Neki “neodlučni” tvrde kako su, pošto je Amerika više plutokratija od demokratije, neodlučni da učestvuju u pantomimi tako što glasaju. Drugi navode kako je, uprkos retoričkim razlikama između demokrata i republikanaca, glas bilo kome od njih glas za ostanak statusa quo. Nijedna stranka, a posebno nijedan kandidat, nisu posvećeni istinskom izazovu osnovnim strukturama centara moći i privilegijama koje su od siromašnih napravile siromašnije, a bogate bogatijima u Americi – pa to objašnjava njihovo oklijevanje za biraju, a samim tim i glasaju za nekoga.

Ovi argumenti nisu samo razumni, već i historijsko oštroumni. Zapravo, u nekoliko tekstova za Al Jazeeru sam isto govorio o esencijalnoj, neospornoj ulozi novca i ukopane igre moći u odlučivanju upravljačkih “principa” Demokratske i Republikanske stranke, a samim tim i u ovjekovječivanju socijalnih i rasnih nejednakost i nepravdi, koje su endemske u američkom društvu. Pa, iako cijenim i dijelim impuls da proglasim kugu u obje kuće, ovo je vanredno vrijeme, kada se suočavamo s vanrednom napasti.

‘On nikada neće biti bolji’

Trump je naročito zloban. Zlobni instikti koje Trump ne samo predstavlja, već i zdušno ohrabruje, moraju hitno i kategorično biti pobijeđeni. Znamo iz, do sada, ogromnog broja svjedočenja ljudi koji su radili za njega – i koji su, u nekim slučajevima, bili toliko odani da su išli u zatvor za njega – da je on nestabilan i nesposoban. Najgori, a sumnjam da je i najtačniji, pokazatelj Trumpovog karaktera se doznaje uz pomoć njegove nećakinje Mary Trump. Psihologinja kaže kako je njen ujak rasista, zadrt i sociopata, koji, po definiciji, nema empatiju, a ima spremnost žrtvovati ljude kako bi zadovoljio svoju narcisoidnost i bolesni ego. “Donald je kao bolestan čovjek. On nikada neće biti bolji, on će biti samo gori”, kazala je nedavno Mary Trump za MSNBC.

No, nevjerovatno je da postoje još “neodlučni”, koji su i dalje uvjereni kako se Trump može “popraviti” i kako, zbog toga, razmatraju da ponovo glasaju za njega. Jedna “neodlučna” biračica iz predgrađa Minneapolisa za CNN je kazala kako je tek nedavno ponovo počela “pratiti” politiku, “kako bi imala vlastitu odluku”. To može objasniti njenu bizarnu tvrdnju da Trump može ne samo promijeniti svoj ružni i štetni modus operandi, već, s vremenom i naporom, pretvoriti sam sebe u “državnika”. “Ono što bih voljela od njega je da mi pokaže kako može biti državnik. Treba mi pokazati kako može biti predsjednik na drugačiji način”, kazala je.

Ovo ne samo da je imaginacija, već (kako sam ranije nagovijestio) skoro pa kriminalno neodgovorno. Svako ko je i najmanje pratio gaženje javnih stavova, otvoreni rasizam i zadrtost, teški i istinski kriminalitet, otvorenu podršku ubicama iz redova desničarskih odmetnika i sulude teorije zavjera koje čine ovu administraciju ne može i ne smije ostati neodlučan. Biti posmatrač u ovom teškom stanju više nije dozvoljeno. Ovo je tren izbora između pristojnosti i nepristojnosti, između znanje i neznanja, između empatije i okrutnosti, tolerancije i netolerancije, između nade i beznađa i, naravno, između dobra i zla.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO