Brexit: Zbogom, sretno ili doviđenja?

Zbogom, sretno ili doviđenja Britanijo – odgovorit će nam vrijeme koje dolazi već sa 1. februarom (EPA)

Da li će se Britanci 31. januara u ponoć po srednjoevropskom vremenu oslobodili ‘okova’ Evropske unije (EU), ili tek ulaze u prave probleme nakon Brexita? Kakvi će biti odnosi Ujedinjenog Kraljevstva i Unije nakon prijelaznog razdoblja od 11 preostalih mjeseci ove godine? Hoće li i do kada Sjeverna Irska izdržati „unijatsko srodstvo“ sa Velikom Britanijom? Da li će Škotska koja nije glasala za Brexit održati riječ o povratku u Uniju? Dokle bi sve mogla dostići „renesansa anglo-američkog saveza“ i šta bi sve to moglo značiti po mir i stabilnost Centralne, Istočne i Balkanske Evrope? Da li su Poljska, Danska i Italija sljedeće koje “vole Evropu, a mrze EU” kako je to u Evropskom parlamentu prognozirao Nigel Farage?

Ovo je samo manji broj trenutno aktuelnih pitanja na koje niko za sada ne zna pouzdane odgovore i koja britanskom izlasku iz EU upravo i daju historijsku konotativnost, obilježja planetarnog značaja i objektivnu nepredvidljivost.

Više od ‘gole’ statistike

Ono što je nakon tri i po godine iscrpljujućih i neizvjesnih pregovora o “sporazumnom razlazu” poznato jeste da je EU već imenovala svog zvaničnog diplomatskog predstavnika u Londonu s mandatom već od 1. februara. Poznato je također da je oko 3.000 državljana Ujedinjenog Kraljevstva na položajima evropskih funkcionera, parlamentaraca, savjetnika i konsultanata pri EU već razriješeno dužnosti i spakovalo kofere za put na Ostrvo. Zna se i da univerzalna prava građana ni na jednoj strani neće biti derogirana s posljedicama po građane bilo koje strane koji nastavljaju živjeti na svojim dosadašnjim adresama. Poznato je i da se oko hiljadu i po britanskih građana samovljno odreklo državljanstva kako bi ostali u Briselu na dobro plaćenim poslovima bliskim institucija EU.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Poznato je također da će EU i bez 66 miliona britanskih građana ostati treća svjetska teritorija po broju stanovnika. Ispred nje su samo Kina s oko 1,4 i Indija sa oko 1,3 milijarde stanovnika. Poslije Sjedinjenih Američkih Država, EU će i dalje biti druga ekonomska sila svijeta s više od 18.760 milijardi eura godišnjeg bruto društvenog proizvoda (BDP), iako joj je Kina s dinamičnijim ekonomskim rastom ‘za petama’.

Redukcija zajedničkog tržišta

Osim bržerastućih indo-azijskih ekonomija, gubitku pozicije druge globalne ekonomske sile svijeta mogla bi doprinijeti i neminovna redukcija zajedničkog evropskog tržišta koje će ostati bez direktnog nadzora nad nekoliko dominantnih proizvodno-trgovinskih konglomerata kao što su British Petroleum (BP) koji je među nekoliko najvećih svjetskih proizvođača i distributera naftnih derivata i gasa; TESCO – multinacionalna trgovina prehrambenih proizvoda s oko 3.500 prodavaonica širom Evrope; Unilever – multinacionalna britansko-holandska kompanija koja svojim robnim markama “pomaže ljudima širom svijeta da se osjećaju dobro, izgledaju dobro i dobivaju više od života”; Vodafon koji je treći globalni mobilni operater po broju stalnih korisnika; ili Rolls-Royce Motor Cars, znameniti britanski proizvođač luksuznih automobila i avio-motora koji formalno-pravno jeste u vlasništvu njemačkog BMW-a, ali su svi proizvodni i upravni pogoni u zapadnom Sussexu u Engleskoj.

Samopokajanje u Briselu

Na posljednjem plenarnom zasjedanju Evropskog parlamenta u čijem je oproštajnom zasjedanju sudjelovalo i sedamdeset troje parlamentarca iz Velike Britanije, atmosfera je bila gotovo komemorativna. Dijelom i zbog toga što je glasanju o historijskom sporazumnom razlazu, ciljano ili ne, prethodio svečani dio plenuma u povodu 75. godišnjice holokausta i oslobađanja kompleksa koncentracionih logora u Auschwitzu.

Govori predsjednika EP Davida Sassolija, italijanske senatorice Liliane Segre koja je na vlastitoj koži propatila nepojmljive strahote holokausta, te predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, bili su neočekivano dirljivi, poučni i ohrabrujući. Pogotovo nakon nedavnog etičko-historijskog sunovrata jednog te istog Evropskog parlamenta u kojem je nezanemarljiva kvota rusofobnih evropskih zastupnika, ničim razumnim izazvana, eksplicitno izjednačavala ulogu tadašnjeg Sovjetskog saveza s nacističkom Njemačkom i Crvenu armiju sa SS divizijama.

Nakon minute šutnje i odavanja počasti svim žrtvama nacizma, holokausta i fašizma “čije posljedice nisu ni počele ni završene samo u Auschwitzu” zaključnu raspravu o Brexitu otvorio je evropski izvjestilac o ovoj temi, belgijski reformista Guy Verhofstadt napominjući da ni završno glasanje o “sporazumnom razvodu”, kao i sva dosadašnja izjašnjavanja Evropskog parlamenta o Brexitu “ne bi trebalo shvatiti kao glasanje za ili protiv izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije, već kao glasanje protiv neuređenog razlaza”.

Brexit poslije Brexita

Poput sve brojnijih ekonomsko-političkih analitičara i Verhofstadt je, s uperenim prstom prema britanskim parlamentarcima, ustvrdio da “Brexit poslije Brexita“ tek predstoji, nedvojbeno aludirajući na evropsko-britanske pregovore o trgovinskim i svim ostalim budućim odnosima.

Ne osporavajući nasušnost potrebe da buduća saradnja između EU i Ujedinjenog Kraljevstva bude utemeljena na iskrenom prijateljstvu, savezništvu i partnerstvu, evropski parlamentarci su i ovoga puta podržali stajališta Evropske komisije i Vijeća o jasnom, preciznom, pravednom i nepristrasnom sporazumu o budućim trgovonskim i svim drugim odnosima između 27 sadašnjih i jedne bivše članice Unije koja je ekonomski, kulturološki i politički bila jedan od tri njenih najtvrđih stubova.

Iako su osim britanskog premijera Borisa Johnsona rijetki oni koji vjeruju da će postrazvodni odnosi između EU i Ujedinjenog Kraljevstva biti uređeni do 31. decembra ove godine kako je predviđeno konačnim sporazumom, a osobito su rijetki oni koji smatraju da je moguće do tog roka usaglasiti vrlo složene trgovinske procedure, alternativa ipak ne postoji – osim ako obje strane u pregovorima, ili makar jedna od njih, nema neke skrivene namjere.

Trenutno najrelevantnija osoba za EU-britanske odnose, glavni evropski pregovarač Michel Barnier uvjeren je da se tokom 11 preostalih mjeseci može postići eventualno tek “vitalni minimum” u međusobnom uređenju odnosa nakon formalno-pravnog Brexita.

Političke igre s nepredvidljivim ishodom

I mnogi ekonomski analitičari vjeruju da bi Velika Britanija kao glavni ostrvski pregovarač s Briselom mogla ući u još dužu fazu “stvarnog Brexita” u odnosu na prethodne tri i po godine tokom kojih je isposlovan tek formalno-politički i institucionalni raskid odnosa sa EU. Zbog unutrašnjo-političkih razloga, naravno, britanski premijer Boris Johnson pregovore želi završiti što prije i odlučno odbija svaku ideju o eventualnom produljenju prijelaznog razdoblja, a kao mogući i “već viđeni model trgovinskih odnosa” predložio je ovih dana evropsko-kanadsku formulu koja po njemu objema stranama donosi višestruke koristi.

U Briselu se međutim gleda sumnjičavo na Johnsonov optimistički zanos podsjećajući da Ujedinjeno Kraljevstvo nije samo Britanija, niti je Britanija isto što i Kanada. Ukazuje se i na iskustvenu delikatnost dosadašnje saradnje u sferi finansija (Velika Britanija nije članica Monetarne unije), u oblastima migracija, razmjene podataka, vizne politike, ribarstva, ekologije…

Dodatni problem je, smatra se u Briselu, što pregovori sa zvaničnim Londonom nisu jedino goruće pitanje za Evropsku uniju, niti Ujedinjenom Kraljevstvu predstoje trgovinski sporazumi samo sa EU. Pred britanskom vladom i Borisom Johnosonom su teški i dugotrajni pregovori o slobodnoj trgovini i sa brojnim drugim globalnim tržištima na kojima je britanska ekonomija do sada nastupala pod zastavom EU.

Jedina vanjskotrgovinska izvjesnost za Veliku Britaniju u kratkom roku za sada izgleda dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država koje su, što skriveno što javno, silovito podsticale proces razbijanja anglo-evropskog saveza dugog punih 47 godina. Sam američki predsjednik Donald Trump je tokom decembarskog samita NATO-a u Londonu obećao “sjajan trgovinski sporazum s Britanijom”, a dva dana prije zvaničnog razlaza s EU, na noge britanskom premijeru je došao i američki državni sekretar Mike Pompeo kako bi Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije, Škotske i Sjeverne Irske ponudio “posebne odnose” nakon Brexita.

Zbogom, sretno ili doviđenja Britanijo – odgovorit će nam vrijeme koje dolazi već sa 1. februarom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera