Je li ubistvo Soleimanija povod za objavu rata?

Qassem Soleimani, snažni vođa Brigade Quds Islamske revolucionarne garde, je mrtav. Ubili su ga, zajedno sa zapovjednikom iračke šiitske milicije Kataib Hezbollah, Abu Mahdijem al-Muhandisom, američke snage po nalogu američkog predsjednika Donalda Trumpa. Teško je prisjetiti se kada je neki tako visoki čelnik bio ubijen direktnom zapovijedi američkog predsjednika. Možda se u tu kategoriju može svrstati odluka George W. Busha iz 2008. godine kada je ubijen visoki dužnosnik libanonskog Hezbollaha Imad Mughniyeh, ali i to je daleko ispod potencijalnog značaja odlaska Soleimanija.

Odluka o likvidaciji Soleimanija i Muhandisa došla je nakon napada na američko veleposlanstvo u Zelenoj zoni u Bagdadu. Stotine prosvjednika došlo je pred zid veleposlanstva 31. prosinca, a skupine koje su organizirale napad uključuju šiitske milicije Kataib Hezbollah, Organizaciju Badr, Saraya al-Khorasani i Asaih Ahl a-Hak. Njihove zastave bile su vidljive na zidovima veleposlanstva. Sam napad je bio odgovor na napad 29. prosinca kada je američka vojska napala položaje Kataib Hezbollaha u sjevernom Iraku i Siriji, gdje su poginuli pripadnici Narodnih mobilizacijskih jedinica, krovne organizacije šiitskih milicija u Iraku. U tom kolopletu udara i protuudara, Amerikanci su odlučili obezglaviti dvije velike organizacije, jednu iračku (Kataib Hezbollah) i jednu iransku (Brigada Kuds). Najava da će biti protunapada došla je iz Pentagona 2. siječnja, a najavio ju je američki ministar obrane Mark Esper.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Slijed događaja se može činiti logičnim. No, legalno je upitan. Republikanska stranka u Sjedinjenim Američkim Državama pozdravlja ovaj potez Trumpa, a senator Ben Sasse je obrazložio napad ovim riječima: “Vrlo je jednostavno: general Soleimani je mrtav jer je bio zlo kopile koje je ubijalo Amerikance”.

Na listi sankcija EU, ali nije prozvan teroristom

Teško je zamisliti kako bi uređen međunarodni poredak bio moguć ako bi neka snažna država mogla početi ubijati “kopilad”, ali službeno je ipak ubijen kao terorist koji je planirao napade na američke postrojbe. Soleimani je bio na listi sankcija Europske unije, ali nije bio prozvan teroristom. Cjelokupnu Revolucionarnu gardu je američki State Department prozvao terorističkom organizacijom u travnju 2019. godine, što bi dalo legalnog povoda za njeno rušenje korištenjem sile. No, niti jedna druga država, niti Ujedinjeni narodi, nisu prozvali Revolucionarnu gardu terorističkom organizacijom. Zapravo, to bi bilo jednako kao da Rusija i Kina, primjerice, proglase američke marince terorističkom organizacijom i legalno provode aktivnosti protiv njih.

Naime, za razliku od šiitskih milicija u Iraku, koje se teško mogu staviti pod nadzor državne kontrole, Revolucionarna garda (IRGC) je institucionalno dio iranske države, koja je kao takva priznata kao državni subjekt u međunarodnom političkom poretku. Baš kao i američki marinci, IRGC su elitne kopnene, zračne i pomorske snage, brojčano znatno manje u broju od regularne vojske. Ipak, IRGC je jedna od ključnih institucija u Iranu, s mnogo neformalne moći. Poznata je kao Vojska čuvara Islamske revolucije, Garda je stvorena Homeinijevom uredbom 5. svibnja 1979.

IRGC ima svoju ustavnu podlogu, jer članak 150 Ustava nalaže: “Islamska revolucionarna garda, osnovana prvih dana nakon pobjede Islamske revolucije, ostaje aktivna u svojoj ulozi čuvara revolucije i njenih dostignuća. Granice obveza i dužnosti Islamske revolucionarne garde, u odnosu na obveze i dužnosti drugih oružanih snaga, s naglaskom na suradnji i bratskoj koordiniranosti između njih, uređuju se putem zakona”. Dobar dio svojeg legitimitet IRGC temelji na svom sudjelovanju u Iransko-iračkom ratu te tu svoju ranu povijest koristi za konsolidiranje svoje moći i političko marginaliziranje redovnih oružanih snaga. Njegovi članovi, poznati kao pasdarani, su stvoreni kako bi “čuvali” revoluciju i pomagali vladajućem sloju u svakodnevnom praćenju islamskog zakona i moralnosti. U političkom smislu IRGC stvara političku strategiju za oružane snage, ideološki promiče islamsku usmjerenost, a ujedno vodi gospodarsku aktivnost. IRGC je posebice razvijen pod predsjedničkim mandatom Hashemija Rafsanjanija, a kasnije su brojni pripadnici pasdarana dogurali do državničkih funkcija.

Quds djelovao izvan granica Irana

Sam IRGC je stvorio posebne snage zvane Quds (Jeruzalem), čiji je proračun tajan i izravno pod kontrolom Vrhovnog vođe. Ovoj organizaciji je namijenjena uloga protuobavještajne vojne agencije, te kao snaga za djelovanje izvan državnih granica. Njezin vođa general Qassem Soleimani smatrao se glavnim iranskim vojnim savjetnikom u Iraku, Siriji i Libanonu. Postojanje takve paralelne organizacije dio je povijesnog iskustva. Naime, stajaća vojska nikad nije branila iranski državni vrh, pa je IRGC ključna institucija zbog uloge zaštitnika revolucije i stoga što mnogi viši časnici imaju bliske osobne i obiteljske poveznice s ključnim članovima iranske političke elite. 

S obzirom na to, čin ubojstva Soleimanija bi bio istovjetan činu ubojstva čelnika neke američke posebne jedinice koju bi njihov potencijalni neprijatelj prozvao unilateralno terorističkom organizacijom. Pitanje je i da li je takav čin legitiman, s obzirom da mnoge državne vojske s posebnim jedinicama ratuju svuda po svijetu, pa je legitimnost njihovog odstranjivanja izravan pokušaj unilateralne pozicije moći u svijetu. Danas je to Iran, sutra može biti Kina, prekosutra i neka europska zemlja, jer sve što je potrebno jest da ih se naziva “kopiladi”. U stvari, takav čin predstavlja “casus belli”, povod za objavu rata. Stoga je ohrabrujuće što su se u Washingtonu odmah pojavili glasovi koji propituju odluku predsjednika. Bivša dužnosnica za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući Hillary Mann Leverett je podsjetila kako je predsjednik napravio ovu odluku, koja je de facto objava rata, bez rasprave u Kongresu, bez parlamentarnog dopuštenja, te takva predstavlja nezakonit čin u domaćem američkom kontekstu.

Uz to, koliko god bio legitiman sa strane vojne taktike, politički je nepromišljen jer može izazvati cijeli niz vojnih odgovora. Republikansko busanje u prsa može uskoro proizvesti opasnu situaciju za američke snage diljem svijeta, kao i potencijalni regionalni rat. Sasvim je sigurno da su ovim činom Sjedinjene Države izgubile i ono malo povjerenja što je ostalo u Bagdadu, gdje su neke političke snage ipak računale na podršku Amerikanaca u odmicanju Iraka od iranskog utjecaja. Sada je ova nada izgubljena. Kao i ona nada koju je Trump davao držeći otvorena vrata prema Teheranu preko diplomatskih kanala u Omanu i Kuvajtu, neslaganjem sa svojim vojnim jastrebovima koji su već prije htjeli gađati iranska vojna i naftna postrojenja u Perzijskom zaljevu i stalnim promjenama odluka vezanih za Iran. Zbog ovog posljednjeg, ipak je moguće da će se Trump odlučiti za određeno smirivanje napetosti, ali njegova izravna zapovijed za eliminacijom Soleimanija je veliki i značajni preokret u njegovoj politici prema Iranu.

Khamenei najavio odmazdu

Soleimani je u Iranu proglašen šehidom, a vrhovni vođa Ali Khamenei je obećao tešku odmazdu za njegovo ubojstvo. Kakva će biti ta odmazda je pitanje koje je sigurno postavljeno unaprijed u Pentagonu. Vjerojatno se računa da će doći do nekih američkih vojnih žrtava u skorijoj budućnosti, ali iranska vlada bi mogla postupiti ovdje s uobičajenim oprezom. Njezini napadi će biti asimetrični i neće imati izravnu javnu zapovijed iz Teherana. No, vjerojatno će biti i ograničeni jer iranska strateška prednost jest u vremenu i prostornom položaju. Jednostavno rečeno, Iranu se nigdje ne žuri niti treba povlačiti svoje vojnike iz tisućama kilometara daleke zemlje.

No, ubojstvo Soleimanija je veliki udar za iransku vanjsku i obrambenu politiku. Nije samo taktički genije nestao s iranske scene, već i njegov autoritet. Soleimani je bio omiljen među Irancima, a na fragmentiranoj političkoj sceni se vidio kao čimbenik jedinstva barem konzervativne struje. Njegovi uspjesi uzdigli su iranski nacionalni ponos i predstavili Iran kao snažan i nezaobilazan čimbenik na Bliskom istoku. Tko god naslijedio Soleimanija na čelu Brigade Quds teško će biti više od karijernog vojnog dužnosnika IRGC-a, najčešće bez velike karizme ili pozicije javne ličnosti. To će umanjiti mogućnosti rada Brigade Quds i povjerenja u nju kod njezinih glavnih partnera.

U povijesti američko-iranskih odnosa nakon Islamske Revolucije 1979. godine bilo je mnogo zbližavanja i udaljavanja, ali nikad nisu bili ciljani politički i vojni dužnosnici na visokim pozicijama. Sada je prijeđena ta granica i preostaje samo uvjerenje kako političke procese ipak vode racionalno orijentirani pojedinci.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera