Hrvatska u repriznoj ulozi ‘predziđa kršćanstva’

Hrvatski premijer Andrej Plenković (EPA)
Hrvatski premijer Andrej Plenković (EPA)

Da li je Hrvatska „najbolje ogledalo europske kulture koja objedinjuje sve ono što pripada tkivu Europske unije poput ostavštine Rimskog carstva u Splitu, Austro-Ugarske monarhije u Zagrebu i Mletačkog Carstva u Istri i Primorju“, kako je rekao Manfred Weber, bivši kandidat za prvog čovjeka Europske komisije iz Europske pučke stranke ili se radi o „brutalnoj državi“ koja se ponaša onako kako se nijedna zemlja ne bi smjela ponašati, a kamoli članica EU, i koja zbog toga nipošto ne smije postati dio Schengenske zone, kako tvrde eurozastupnice ljevice i zelenih Malin Björk i Ska Keller?

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Obje tvrdnje mogle su se čuti u Europskom parlamentu u Strasbourgu gdje je premijer Andrej Plenković objašnjavao prioritete šestomjesečnog predsjedanja Hrvatske Europskim vijećem. Ako ipak postoji još nešto što može naživcirati hrvatske političare dok su na vlasti to se sasvim sigurno neće čuti u Zagrebu, nego isključivo u tijelima EU-a ili NATO-a. Nakon nacionalistički zadojenih vlastodržaca i nezasitnih tehnomenadžera koji su obilježili prva dva desetljeća tranzicije, u novom valu hrvatskih političara prevladavaju upravo ovakvi – suhi i bezidejni birokrati lišeni svakog sadržaja osim onog koji dolazi iz Bruxellesa ili Washingtona, ovisno tko je na koga naslonjen.

Migranti

Rasprava o prioritetima predsjedanja, među kojima je jedna od ključnih točaka širenje EU-a na (pre)ostale države nastale raspadom Jugoslavije plus Albaniju, tako se pretvorila u oštru kritiku dominante Plenkovićeve politike. Premda su najoštrije riječi upućene hrvatskoj Vladi stigle od pripadnica i pripadnika relativno manjih poslaničkih grupacija u Europarlamentu, premijeru sasvim sigurno nije bilo drago da ih čuje. Ne samo zato što su ga bole po ušima jer je pleodaje bazirao na veličanju države koju vodi i samoga sebe kao ključnu točku u regiji, nego i jer sam vrlo dobro zna da su točne. Govorilo se, naime, o migrantima. A njih se u Hrvatskoj tuče i ponižava, na njih se puca, nelegalno ih se vraća na granice s Bosnom i Hercegovinom te Srbijom, tjera ih se da plivaju preko hladnih rijeka, zatvara ih se i premlaćuje u improviziranim zatvorima, oduzimaju im se mobiteli i novac, čak ih se žigoše prije protjerivanja kako bi se tako poslala jasna poruka ostalima da ne pokušavaju prijeći hrvatsku granicu. Nije to nikakva posebna tajna. O tome već duže vrijeme temeljito i redovno izvještavaju međunarodne neprofitne organizacije, ali za to je u Hrvatskoj malo koga briga.

„Nakon što sam pročitala izvješća o brutalnosti hrvatske granične policije, moram reći da su priče ponekad bile još i gore: rane od pasa, elektrošokera, a brutalnost kojoj sam bila svjedok bila je strašna. Civilno društvo koje pokušava pokazati solidarnost prema izbjeglicama je na meti. Sama sam otišla u prihvatne centre na granici Republike Hrvatske te sam na svoje oči vidjela kako se policija odnosi prema migrantima. Država koja se tako ponaša prema ljudima ne bi trebala dobiti zeleno svjetlo za ulazak u Schengen. Tome treba stati na kraj”, riječi su Malin Björk iz Švedske ljevice i Europske udružene ljevice – nordijske Zelene ljevice koje je potkrijepila i brojkom od najmanje 25.000 prisilnih vraćanja migranata bez ikakvih administrativnih postupaka prošle godine. Slično je govorila i Ska Keller. „Zabrinuta sam zbog izvješća međunarodnih organizacija oko odnosa hrvatske policije i migranata na granici s Bosnom i Hercegovinom. Zabrinuta sam zato što Vlada RH nije učinila dovoljno da te zločine istraži, a optužbe koje iznose međunarodne organizacije nisu dopustive niti za jednu državu na svijetu, a kamo li za članicu EU“, upozorila je čelnica Europskih zelenih Ska Keller.

Nije se, međutim, Plenković dao smesti pa je po uhodanoj špranci, koje se drži i njegov ministar policije Davor Božinović, ponavljao da Hrvatska u tretmanu migranata poštuje sve hrvatske i europske zakone i međunarodne konvencije i da nijednu od optužbi ne treba uzeti zdravo za gotovo. Te je rečenice prisnažio tvrdnjom da je i sam posjetio područje na granici s BiH i da „u potpunosti shvaća kakav je teren i kakvi su uvjeti”, čime se u tvrdnjama izjednačio s (još malo pa bivšom) predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja je još prije nekoliko mjeseci brutalnost policije i ozljede migranata pravdala teškim terenom pa se migranti ogrebu ili slučajno ozlijede, kao i da je „normalno da dođe do malo nasilja“ kad se provodi „push-back“. Da se radi o ilegalnom tjeranju iz Hrvatske kao i da se migrantima – kako nalaže zakon – ne nudi obavezni azil, ni premijer ni predsjednica nisu rekli ni riječi.

Ogledalo evropske kulture

Riječ nije rekla ni njemačka kancelarka Angela Merkel kad je prije dva mjeseca bila u Zagrebu, a ona je Plenkoviću ipak malo važnija od dosadnih zelenih ljevičara. Merkel je tom prilikom pohvalila Hrvatsku, odnosno točnije rečeno „iskazala razumijevanje za perspektivu zemlje koja štiti vanjsku granicu EU, a koja je drugačija u odnosu na zemlje koje se nalaze u srcu EU-a“ čime je jasno kazala što misli o u najmanju ruku nekonvencionalnim metodama čuvanja granice.

Unatoč tome, kao i činjenici da je Hrvatska ispunila sve potrebne tehničke uvjete za ulazak u toliko željenu Schengensku zonu slobodnog protoka i ljudi, na to će se još morati sačekati. Najmanje drugu polovicu godine kada će Njemačka od Hrvatske preuzeti predsjedanje Europskim vijećem. Do tada, jasan je u utorak bio Plenković, Hrvatska neće dopustiti da postane neformalni hotspot za migrante, očito rado prepuštajući tu ulogu susjednoj BiH. Dodatno su ga ohrabrili s europske desnice čiji zastupnici Hrvatskoj predlažu da poduzme „sve raspoložive mjere da zaštite granice i građanima EU vrate osjećaj sigurnosti“, očito priželjkujući da Hrvatska, poput Mađarske i Slovenije, postavi žicu na svoje granice.

Prema svemu onome što se moglo čuti, odgovor na pitanje s početka teksta nije teško dati: Hrvatska je i jedno i drugo. Hrvatska je uistinu „najbolje ogledalo europske kulture“. Problem je, međutim, što se u njemu jasno zrcali i brutalnost prema migrantima, a za to je malo koga u toj istoj Europi briga dok god je Hrvatska ovako uživljena u dodijeljenu joj repriznu ulogu „predziđa kršćanstva“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO