Podrška Zajedničke arapske liste Bennyju Gantzu je bila greška

Jedna od ozbiljnih posljedica katastrofalnog mirovnog Sporazuma iz Osla je ta što je redefinirao palestinski narod kao samo onaj koji živi u okupiranoj Zapadnoj obali i Pojasu Gaze. Na taj način je 1,8 miliona palestinskih državljana Izraela drugog reda i šest miliona palestinskih izbjeglica koje žive u dijaspori premješteno na dno programa bilo kakvih pregovora budući da nemaju predstavnika za pregovaračkim stolom.

To za posljedicu ima da svaka komponenta palestinskog naroda prati svoj plan i rješenje konačnog statusa – bilo da je riječ o nezavisnoj državi za one koji žive na Zapadnoj obali i u Gazi, većem budžetu za palestinske državljane Izraela, ili o više građanskih prava za izbjeglice koje žive u arapskom svijetu.

Samo unutar ovog konteksta se može razumjeti katastrofalni potez tri od četiri stranke koje sačinjavaju Zajedničku arapsku listu da podrže Bennyja Gantza za poziciju sljedećeg izraelskog premijera – čovjeka koji je organizovao ratne zločine tokom izraelskog napada na Gazu 2014. u kojem je ubijeno više od 2200 Palestinaca i nije pokazao kajanje zbog tog.

Razlog zbog kojeg je Zajednička arapska lista, s izuzetkom tri člana stranke Balad, odlučila nominovati Gantza je „zato što želimo okončati Netanyahuovu eru“, kako je objasnio njihov predsjednik Ayman Oudeh.

Novi potez palestinskih političara

On je u jednom od svojih tvitova dodao da „mi želimo živjeti na mirnom mjestu zasnovanom na okončanju okupacije, uspostavljanju palestinske države pored države Izrael, istinskoj ravnopravnosti, na građanskom i nacionalnom nivou, društvenoj pravdi i sigurno demokratiji za sve“, ne objasnivši kako ovo opravdava nominiranje Gantza, koji je već odbacio sve ove zahtjeve i koji se hvalio da je ubijao Palestince, zapravo, tokom izborne kampanje.

Ovaj potpuno novi potez palestinskih političara u Izraelu, koji se dešava u vrijeme kada izraelski snajperisti ubijaju i sakate palestinske demonstrante svakog petka na ogradi Gaze, snažno je odjeknuo kroz historijsku Palestinu. To je tako ne samo zato što podrška pruža legitimitet ratnom zločincu koji podržava rasistički zakon nacionalne države u Izraelu, koji degradira Palestince na status drugorazrednih građana, već i zato što će on kao premijer sigurno nastaviti činiti zločine protiv palestinskog naroda.

On će nastaviti gdje Benjamin Netanyahu stane i nastaviti promovirati i učvršćivati aparthejd, ubijajući nedužne palestinske civile, držeći Zapadnu obalu pod vojnom okupacijom, stavljajući Pojas Gaze pod opsadu i gušeći ga u činu kolektivnog kažnjavanja, pripajajući palestinske zemlje i šireći ilegalna jevrejska naselja na Zapadnoj obali.

Ova odluka Zajedničke arapske liste odražava kratkovidost i politički oportunizam dijelova palestinske političke elite u Izraelu. Time se umanjuje borba za istinsku ravnopravnost palestinskih državljana u Izraelu, i zajednička palestinska borba za slobodu i pravdu, da se samo „otarase Netanyahua“ i zamijene ga drugim ratnim zločincem.

Umjesto da zahtijevaju svoja puna prava, spremni su kupiti „mrvice suosjećanja bačene sa stola nekoga ko sebe smatra [njihovim] gospodarom“, kako bi nadbiskup Desmond Tutu rekao.

Posljedice odluke koju ju donijela Zajednička arapska liga progonit će nas još dugo. To je oblik normalizacije, u kojoj kolonizirani, zaslijepljen divljenjem prema lažnoj etničkoj, liberalnoj demokratiji kolonizatora, ne uspijeva razumjeti mehanizme moći u doseljeničko-kolonijalnoj državi.

Legitimitet izraelskim političkim strukturama

Kako su mnoge palestinske političke sile, na lijevoj i na desnoj strani, pokazale, čin učešća na izraelskim izborima također je sam po sebi veoma problematičan. Time se daje legitimitet izraelskim političkim strukturama, kao što je izraelski Knesset, gdje je ugnjetavanje palestinskog naroda stalno izglasavano i legalizirano.

Podržavanje ovih struktura ne može ni na koji način pomoći Palestincima da ostvare osnovna ljudska prava, pravdu ili ravnopravnost. Uzimajući u obzir da je suština ovog sistema aparthejd, djelovanje unutar njega ne može i neće nikada dovesti do oslobođenja palestinskog naroda, budući da je zasnovan na njihovoj segregaciji, ugnjetavanju i okupaciji.

Ovaj sistem treba biti bojkotovan kako bi legitimnost njegovog rasističkog poretka bila dovedena u pitanje i da se otvori put za druge alternative. Da bi se ovo desilo, međutim, jasno je da treba doći do dekolonizacije palestinskog uma u Izraelu kako bi lideri arapskih stranaka u Izraelu shvatili da protivljenje političkoj i ideološkoj pristrasnosti sistema obuhvata odbacivanje svih njegovih struktura vlasti.

Dok se to ne desi, Zajednička arapska lista će nastaviti svoju političku igru, koja ne samo da isključuje druge dvije komponente palestinskog naroda već se i kocka sa osnovnim pravima svog biračkog tijela.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera