Zločini Kine i Indije sokole Mijanmar da nastavi s genocidom

Rohinje u izbjegličkim kampovima u Bangladešu i dalje žive u užasnim uslovima i suočavaju se s prisilnim deportacijama (EPA)

Piše: Maung Zarni

Dvadesetpetog augusta su izbjeglice Rohinje i preživjeli iz izbjegličkih kampova, kao i njihove zajednice u dijaspori, obilježili Dan sjećanja na drugi genocid nad Rohinjama. Na ovaj dan prije dvije godine mijanmarska vojska je pokrenula novu kampanju genocidnog nasilja nad Rohinjama.

U proteklih nekoliko mjeseci mali koraci su poduzeti da se pozovu na odgovornost odgovorni za ovu tragediju. Ured tužitelja na Međunarodnom krivičnomsudu navodno je riješen da otvori punu istragu zločina protiv Rohinja, uključujući, ali ne ograničavajući se samo na deportaciju blizu 750.000 Rohinja u periodu 2016-17. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je odobrila uspostavljanje Međunarodnog nezavisnog mehanizma, s budžetom od 28 miliona dolara, kako bi prikupio dokaze o mijanmarskim zvjerstvima protiv Rohinja i drugih progonjenih manjina za potencijalnu upotrebu na bilo kojim budućim tribunalima. Osim toga, prisutni su ozbiljni pozivi da se podigne optužnica protiv Mijanmara na Međunarodnom sudu pravde jer nije poštivao svoje obaveze na koje ga obavezuje Ženevska konvencija.

Iako su ovi koraci poželjan razvoj događaja, takozvana međunarodna zajednica i dalje ne uspijeva zaštiti prava Rohinja i pružiti im sigurne i dostojanstvene uslove života. Oni koji ostaju u Mijanmaru i dalje su zatvoreni u kampovima i suočeni s aparthejdnim režimom, koji im odbija dati njihova prava kao građanima. Oni u izbjegličkim kampovima u Bangladešu i drugdje i dalje žive u užasnim uslovima i suočavaju se s prijetnjom prisilne deportacije.

Međunarodna zajednica je, također, bila bezuspješna u poduzimanju neophodnih mjera da kazni i izolira mijanmarski režim zbog njegovih zvjerstava. Izuzev nekoliko zabrana putovanja i ograničenih sankcija, nema ozbiljne akcije protiv onih na vlasti u Naypyidawu. Jedan od glavnih razloga ovog manjka djelovanja sve je više uspon antimuslimanskog sentimenta širom svijeta.

Kineski ‘kampovi za reedukaciju’ Ujgura

Evropa se trenutno bori sa rastućim utjecajem krajnje desnice i njene antimuslimanske agende. SAD predvodi administracija koja je otvoreno izrazila islamofobne poglede i provodi antimuslimanske politike, kao što je zabrana putovanja za muslimane. U Aziji Udruženje jugoistočnih azijskih nacija – ASEAN također se bori da poduzme mjere, dok su dvije regionalne sile – Kina, pod asertivnim Xi Jinpingom, i Indija, pod ultradesničarskom hinduističkom nacionalističkom strankom Narendre Modija – otvoreno viktimizirale svoje muslimansko stanovništvo.

Dok je u službi mijanmarskog najvažnijeg i najmoćnijeg zaštitnika unutar UN-ovog sistema, posebno Vijeća sigurnosti, Kina, bez sumnje, čini zločine protiv čovječnosti protiv nekoliko miliona etničkih Ujgura. Peking hapsi značajan dio populacije Ujgura i stavlja ih u ono što komunističke vlasti eufemistično nazivaju “škole za strukovno usmjerenje”, ili “kampovi za reedukaciju”, što, također, ukazuje na sve veći genocid. Peking je, također, uveo razne restrikcije na upotrebu ujgurskog jezika i počeo je rušiti spomenike ujgurske kulture i vjerske zgrade; također je nedavno zabranio upotrebu muslimanskih i arapskih simbola širom države. Kina je na kritike odgovorila poricanjem i iskoristila je svoj međunarodni utjecaj da izvrši pritisak na države s muslimanskom većinom da podrže njenu kampanju kršenja ljudskih prava protiv Ujgura.

Indija je na sličan način postala oštro antimuslimanska pod vladavinom stranke Bharatiya Janata – BJP. Ministar unutrašnjih poslova New Delhija Amit Shah otvoreno je nazvao muslimanske migrante “termitima” i obećao je da će prisilno deportirati sve izbjeglice Rohinje i tražitelje azila nazad u nerede u Mijanmaru. Vladajuća BJP je širila i koristila ultradesničarski hinduistički nacionalizam, napadajući prvenstveno indijske muslimane kod kuće, kao način da zadrži glasove hinduističke većine. Nakon najnovijih indijskih izbora, Modi i sile BJP-a ostaju sasvim bez kontrole – i kući, i globalno. Dvije nedavno primijenjene politike mnogo govore o usponu hinduističkog fundamentalizma.

Prvo, prošle godine je Indija izbrisala iz svog nacionalnog registra državljana gotovo četiri miliona muslimana u Assamu, koji graniči s Bangladešom, u potezu koji podsjeća na nacističku denacionalizaciju svih naturaliziranih Jevreja na okupljanju stranke u Nurnbergu 1933. godine. Zatim, početkom ovog mjeseca indijska Vlada je oduzela pretežno muslimanskom Kašmiru njegov specijalni politički status i stavila je ovu spornu regiju u uslove nalik na prijeki sud. Telekomunikacije su odsječene i protesti protiv ove odluke su brutalno ugušeni.

‘Pesimizam intelekta, optimizam srca’

Međunarodni odgovor na ove brutalne postupke također je bio poprlično utišan, bilo na Zapadu ili na Istoku. To može samo osokoliti mijanmarski režim i uzrokovati očaj među Rohinjama da nikada neće biti dovoljno međunarodnog pritiska da se odgovorni za zločine počinjene nad njima pozovu na odgovornost i da se osigura njihov siguran povratak kući. Indijska odluka da izbriše muslimane iz nacionalnog registra i kineska kampanja zatvaranja preko milion Ujgura u kampove služe kao moćan primjer za mijanmarsko vođstvo da je međunarodni zakon nešto što se može odbaciti i da su globalna javna mišljenja nebitna.

Ali, nije sve izgubljeno. Kada međunarodna zajednica još jednom podbaci da učini “Nikada više!” moralnom i intelektualnom osnovom svojih politika prema međunarodnim kriminalnim režimima, postaje obaveza nas, ljudi svijeta, da se udružimo i djelujemo. Dvadesetpetog augusta je Slobodna koalicija Rohinja učestvovala u organizaciji međunarodne konferencije o aktuelnoj mijanmarskoj viktimizaciji Rohinja na Univerzitetu Sogang u Seulu. Aktivisti i uključeni pravni i stručnjaci za genocid iz 12 država istraživali su različite načine da okončaju genocid, uključujući i novi lokalni pokret osmišljen po uzoru na antiaparthejdni bojkot u Južnoj Africi – ne samo u pogledu trgovine, već i u pogledu kulture, sporta i institucija.

U vrijeme kada racionalna analiza pruža samo turobnu prognozu za potlačene, izbjeglice Rohinje i aktivisti uzimaju k srcu poznatu maksimu italijanskog marksističkog filozofa Antonija Gramscija: “Pesimizam intelekta, optimizam srca”. Mi, ljudi, možemo dovesti do promjene koju vlade ne uspijevaju ili odbijaju poduzeti.

(Autor je suosnivač kompanije Forsea.co i autor knjige The Enemy of the State Speaks: Irreverent Essays and Interviews)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera