Gaza između Eurosonga i izrealskih snajperista

Proveli smo i ranije besane noći pod izraelskim bombama – 2006, 2008, 2012, 2014. i 2018. godine. U subotu je aparthejdski Izrael odlučio pokrenuti novu ubilačku kampanju bombardiranja u jednom od najgušće naseljenih područja na planeti. Ponovo su žrtve bila djeca i žene. Četrnaestomjesečna palestinska beba Siba Abu Arrar ubijena je zajedno s trudnom tetkom Falastine, koja je podlegla ranama ubrzo nakon što su izraelski avioni, koje je napravio SAD, gađali njen dom u susjedstvu Zeitoun.

U petak, kao i svih 57 prethodnih petaka, pridružio sam se hiljadama miroljubivih demonstranata kod istočne ograde koncentracijskog logora Gaza, gdje su izraelski snajperisti ubili četiri, a ranili 51 Palestinca, među kojima je bilo i djece. Jedan od ubijenih bio je 19-godišnji Raed Abu Teir, koji je ubijen na štakama, koje je nosio zbog povreda sa ranijih demonstracija. Pozivi na prekid vatre su se čuli nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavio pokretanje “ogromnih udara”, u nadi da će ubiti najveći broj Palestinaca tako što cilja stambene zone.

Kao i ranije, ponovo su Izrael i Palestinci – ugnjetavač i ugnjetavani – izjednačeni kao “dvije strane sukoba”, a ono što je legitiman otpor prema međunarodnog zakonu stavljeno je u ravan s brutalnom nezakonitom okupacijom. Činjenica da Izrael ima stvarnu vojsku, neproporcionalno veću vatrenu silu, i da je okupator, kao i obično, zanemareno je, kao i strašna razlika u crnom bilansu: 24 Palestinca i četiri Izraelca. Kao i kod ranijih prekida vatre, koji su dogovarale egipatske vlasti i Ujedinjeni narodi, ovaj, također, za cilj ima očuvanje “stabilnosti” koncentracijskog logora pod otvorenim nebom, što je Gaza, što je moguće duže, tražeći suzbijanje svakog oblika otpora.

Ovo nije ‘konflikt’, ovo je okupacija

U ovom slučaju izraelska Vlada jako želi ušutkati Gazu, uoči velike prilike koju joj daju evropske države da opere svoje ratne zločine tako što će organizirati Eurosong u Tel Avivu, samo sat vremena vožnje od Pojasa. Kao i u prošlosti, sada se očekuje da Palestinci sa zahvalnošću prihvate “period mira”, kada izraelske bombe ne padaju na njihove domove i dok blokada nastavlja gušiti Gazu. Zapravo, došlo je do toga da se stalno traži od Palestinaca da se ponašaju kao “kućni Palestinci” i da budu zahvalni svojim bijelim aškenaskim vladarima na mrvicama hrane koje im daju samo da prežive. Oni se trebaju predati sporoj smrti, umrijeti kao žohari, ne davati otpor i prihvatiti kako će sami biti krivi ako umru dajući otpor.

Ali, što je dosta, dosta je! Palestinci više neće prihvatati diktate takozvane međunarodne zajednice, koja nastavlja biti na strani Izraela i zataškavati njegove ratne zločine. Sve priče o poboljšanju uvjeta opresije u svjetlu velike žrtve našeg naroda je izdaja palestinskih žrtava. Svaki dogovor o prekidu vatre koji ne dovede do hitnog ukidanja blokade Pojasa Gaze i otvaranja graničnog prelaza Rafah, kao i drugih prelaza, kako bi se omogućio dotok goriva, lijekova i drugih osnovnih potrepština i koji ne traži ustupke za izraelsku okupaciju i aparthejd – neće biti prihvaćen.

Više nećemo puštati da Gaza bude odsječena od Palestine i historijskog konteksta patnje njenog naroda. Ovo nije “konflikt”, kako ga vole predstavljati Izraelci, s neprijateljskom oružanom grupom. Ovo je okupacija, koju je pokrenula naseljeničko-kolonijalna sila, koja želi etnički očistiti cijelo područje od domorodačkog stanovništva, kako bi utvrdila i legitimizirala svoju koloniju. U Gazi se dešava inkrementalni genocid, a ne “sigurnosna operacija”. Barbarski masakri, koje čini izraelski aparthejd od 2006. godine, odnijeli su hiljade palestinskih života, velikom većinom civila, mnoge djece. Cijele porodice su uništene pred očima javnosti, zajedno sa sistemskim uništenjem stotina palestinskih domova; ljekari i medicinsko osoblje je ubijano na dužnosti, kao i novinari. Deseci hiljada su postali invalidi u ovim ratovima.

Mi, Palestinci Gaze, već smo napravili svoj izbor. Nećemo umrijeti beščasnom, sporom smrću dok zahvaljujemo svojim ubicama pod samozavaravanjem koje predstavlja ropstvo okupatoru kao svršen čin. Ne, mi ćemo se nastaviti boriti za naše dostojanstvo, za sebe i našu djecu. Mi, članovi palestinskog građanskog društva, dugo smo tvrdili kako je put naprijed kroz snagu naroda – jedinu silu koja se može suprotstaviti ogromnom disbalansu snage u borbi protiv Izraela.

Želite li pjevati u izraelskom aparthejdu?

I naš “Veliki marš povratka” to pokazuje. Uspješno smo oborili napore da se namjerno odvoji “sukob” u Gazi od svojih korijena i svijet je čuo naše zahtjeve. Ne želimo novo kratkoročno primirje, ili blago “poboljšanje” naših životnih uvjeta po “dogovoru stoljeća”. Ne želimo mrvice. Želimo se vratiti našim zemljama, želimo priznanje naših prava po međunarodnom pravu. Zato ćemo, svakog petka, nastaviti pozivati na Bojkot, Deinvesticije i Sankcije – BDS protiv Izraela i pozdravljamo napore raznih grupa i pojedinaca širom svijeta – prave međunarodne zajednice – koji su nam se pridružili.

Sada pozivamo sve učesnike Eurovizije da odustanu od učešća u opravdavanju ubistava beba, trudnica, ljekara, novinara i muzičara te razaranja domova civila, bolnica, škola i kulturnih centara. Da li zaista želite zabavljati izraelske vojnike koji snajperom ubijaju nenaoružane demonstrante? Da li zaista želite nastupiti 60 kilometara od Gaze, gdje porodica 14-mjesečne Sibe ne prestaje plakati? Da li želite pjevati u izraelskom aparthejdu?

Vrijeme je da vi, kao i ostatak svijeta, stanete uz pravu stranu historije – jednako kao prije nekoliko desetljeća, za vrijeme aparthejda u Južnoj Africi – i bojkotirate Izrael.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera