‘Simini četnici’ i silovanje Romkinja kao olakšavajuća okolnost

Četnici su opet pobijedili! Nakon uspješno organizovane legalne vojne parade u Višegradu, a na čijem održavanju niko od licemjera iz bh. nacionalnog političkog života ne vidi ništa loše, uslijedila je još jedna četnička pobjeda, samo manje vidljiva, ali daleko pogubnija po sve nas i po zdrav razum. Fond za humanitarno pravo iz Srbije navodi kako je Apelacioni sud u Beogradu u trećestepenom postupku donio presudu kojom je smanjio kazne pripadnicima “Siminih četnika” Tomislavu Gavriću, Zoranu Đurđeviću i Zoranu Aliću za počinjeno nečovječno postupanje, silovanje i seksualno zlostavljanje tri Romkinje u selu Skočić u drugoj polovini 1992. godine.

Ova monstruozna jedinica je u agendi zla ubila na najsvirepiji način 28 Roma iz sela Skočić. Jedan od preživjelih bio je, čuli ste to, Zijo Ribić, tada osmogodišnjak, kojem je ubijeno devet članova porodice. “Simini četnici” su mu ubili oca, majku, šest sestara, dvogodišnjeg brata. Sjetićete se, to je onaj dječak koji je gledalo kako mu isti ti “Simini četnici” siluju, pa ubijaju sestru Zlatiju. To je onaj Zijo koji je, sleđen od straha, promatrao kako mu i majku u poodmakloj trudnoći ubijaju, zajedno sa dvogodišnjim bratom. I to je, na koncu, isti onaj Zijo kojeg je “nevina osoba” Dragana Đekić vodila do jame uz riječi: “Sad ćeš i ti kod majke…”

Dakle, budimo posve jasni: prošle godine je kompletna zločinačka ekipa oslobođena krivice za svoja zlodjela. Najkonkretnije, Zoran Đurđević, Tomislav Gavrić i Zoran Alić, kao i Damir Bogdanović, Đorđe Šević i Dragana Đekić, oslobođeni su optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pod obrazloženjem da ne može da se utvrdi saizvršilaštvo u zločinu koji se dogodio. A sada, prije par dana, Tomislavu Gavriću, Zoranu Đurđeviću i Zoranu Aliću u potpunosti je laknulo, jer su im kazne smanjene za silovanje. Opet, sjetite se da je jedna od silovanih Romkinja bila Zijina sestra Zlatija. Ovi “heroji” su silovali još dvije maloljetnice. No, čini se da za sud to i nije neki pretjeran zločin.

Kad si oženjen, možeš silovati i ubijati

E sad, postoji li kakav pravni lijek, postoji li kakvo zdravorazumsko objašnjenje – zašto se monstrumima smanjuje kazna? Dabome da postoji. Preciznije rečeno, Đurđević, Gavrić i Alić imaju olakšavajuće okolnosti. Gavrić i Đurđević su oženjeni i imaju djecu, dok je za Alića kao olakšavajuća okolnosti uzeto to što je u vrijeme izvršenja zločina u Skočiću bio maloljetan i to što je u ratu izgubio nogu. Onih 28 Roma, koji su tjerani na obostrani felacio, koji su silovani, klani živi, paljeni, koji su nestali sa ovog svijeta, nikada neće imati svoje porodice, jer su mrtvi i nema tog suda koji će ih uvažiti. Zlotvore, sa druge strane, hoće itekako.

Naravski, ovo nije sve. U potpuno besmislenoj i blasfemičnoj, u rasističkoj i nakaradnoj odluci suda, nigdje ne stoje otežavajuće okolnosti baš glede silovanja. A otežavajuća okolnost kod Zorana Đurđevića, kako navodi Fond za humanitarno pravo Srbije, jeste da je on, pored izvršenih krađa i razbojništva (što je cijenjeno kao otežavajuća okolnost), pravosnažno osuđen i za ratni zločin koji je počinio u Bijeljini sredinom juna 1992. godine, kada je silovao i seksualno ponižavao dvije Bošnjakinje, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od 13 godina.

Paradoksalno je da Apelacioni sud kod Đurđevića kao otežavajuću okolnost nije cijenio to da je zločin u Skočiću počinio samo mjesec dana nakon što je izvršio isto krivično djelo u Bijeljini. Pored toga što se radi o istom krivičnom djelu, Đurđević je ponovio i istovjetan način izvršenja – silovanje i seksualno ponižavanje. Isto tako, nejasno je kako je Đurđeviću prije samo šest godina Apelacioni sud potvrdio kaznu zatvora u trajanju od 13 godina za silovanje i seksualno ponižavanje dvije Bošnjakinje u Bijeljini, da bi za višemjesečno silovanje i seksualno ponižavanje tri Romkinje u Skočiću sada izrekao kaznu u trajanju od osam godina, piše u pojašnjenu Fonda za humanitarno pravo Srbije.

Bijeljina, taj vječni ‘raj’ za nesrbe

Najpreciznije, kako je moguće da se silovanja od identičnog počinioca u gotovo istom vremenskom periodu, pod istim okolnostima, tretiraju od suda drugačije? Najkonkretnije, nije li silovanje Romkinja u Skočiću, po ovoj monstruoznoj logici, zapravo olakšavajuća okolnost za ratne zločince iz Srbije? Je li to moguće? Eto, moguće je, a rasizam sudski je jedini odgovor. I na čije grudi će, nakon svega, pasti ove ljudske suze, koje se i ne obznanjuju kao ljudske, nego kao romske, ciganske? Ko će uvažiti svu njihovu bol, ma ko će tražiti pravdu za počinioce zločina. Pa ne može Zijo Ribić stići i postići baš sve.

A zašto je ovo beskrajno važno? Eto, neki od vas možda i jesu čuli za smanjenje kazne monstruoznih “Siminh četnika”, a jeste li čuli za devastiranje romskog groblja u Bijeljini, koje se desilo baš sada, baš isti dan, baš tamo gdje su za vrijeme rata ordinirali “Simni četnici”? Slabo ko zna, jer nam je sistem takav kakav jeste, diskriminatoran i nikakav. Na koncu, osim lokalnog portala Udar.net i BN Televizije, nikoga nije bilo briga za rušenje romskih spomenika.

Dakle, sedam nadgrobnih spomenika porodice Husić i njihovih srodnika oštećeno je na romskom groblju u Bijeljini. Članovi porodice, sestra Nevresa i brat Fikret, vijest je zatekla u Njemačkoj, gdje žive i rade već 30 godina. Zbog vijesti o oštećenju spomenika, među njima i onih posvećenih djeci koja su prerano preminula, Husići su bili prinuđeni odmah doći na Gradsko groblje u Bijeljinu, navodi portal Udar.net. I ostaje potpuni muk. Jer su Romi, šta? I, nakon svega, građani drugog reda?

A kakav odnos imamo prema Romima najbolje oslikava rečenica portparolke Policijske uprave Bijeljina Spomenke Nenić, koja ne sve ovo kaže: “Mislite da su ugrožena prava Roma ako je porušeno nekoliko spomenika? U Bijeljini nikada nisu bila ugrožena nečija prava i pomisao da je napad na nacionalnoj osnovi je van svake pameti. Ako želite više informacija, obratite se pismenim putem.”

Kome i zašto da oprosti Zijo Ribić

Da nije jadno i žalosno, bilo bi smiješno. Pa kako. Spomenka, da nisu ugrožena prava kad vam neko ruši spomenike najmilijih? Pa kako nisu na nacionalnoj i vjerskoj osnovi kada su srušeni samo spomenici Roma? Pa kako u Bijeljini nisu nikada bila ugrožena bilo čija prava kada je eto samo taj “Simin odred” ubijao nesrbe diljem Bijeljine. O Željku Ražnatoviću Arkanu i ostalim huljama ne treba sad trošiti riječi.

Ali, gore od ovih nebuloza je stav kojim se policijski službenik obraća romskoj zajednici. Patronski, s visoka i bahato. Navijek isto, jer, zaboga, nisu to ljudi, to su Cigani. Da, ovo jeste sramotno, ali je tako. Od onog dana kada je Zijo gledao kako mu siluju i ubijaju sestru Zlatiju i još osam članova obitelji, pa do ovog orgijanja na romskom groblju. I rekao je Zijo Ribić, čovjek heroj, nakon svega što je prošao u životu: “Odlučio sam da oprostim, jer da nisam to učinio, u meni bi preovladavala mržnja, a svi znamo da ona ne može ništa dobro donijeti. Nemojmo zaboraviti ono što se desilo, ali oprostimo, jer to možemo.”

Zijo, možeš ti praštati koliko hoćeš, ali ovaj sistem sudski, vrijednosni, ljudski, policijski, društveni… ne prašta bilo kakvu dostojanstvenu egzistenciju Roma. Dakle, kome ćeš oprostiti, dobri Zijo? Ko ne vjeruje, neka posjeti romsko groblje u Bijeljini, ili neka pročita sramotne oslobađajuće presude za sve zločince nad bh. Romima u Srbiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeere