Žene koje su pozvale Trudeaua na odgovornost

Premijer Justin Trudeau je optužen da je izvršio pritisak na bivšu državnu tužiteljicu (EPA)

Kao većina epicentara moći, prestiža i pozicije, Ottawa je utočište licemjerstva. Ova istina je izašla na očigledno, gotovo mučno vidjelo u proteklih nekoliko sedmica, kada je još uzavreli skandal zahvatio kanadsku politiku kao požar u šiblju koji se teško gasi.

U središtu: da li su premijer Justin Trudeau, njegovi viši savjetnici i drugi istaknuti zvaničnici u liberalnoj Vladi “izvršili pritisak” na tadašnju ministricu pravde i državnu tužiteljicu Judy Wilson-Raybould da se povinuje njihovim ne tako neodređenim željama i da se odrekne krivičnog gonjenja SNC-Lavalina, velike inženjerske firme iz Quebeca suočene s optužbama za mito i korupciju, i napravi sporazum o parnici uoči federalnih izbora? Naravno, Trudeau i njegova ekipa su ustuknuli na riječ “pritisak”, preferirajući umjesto toga da opišu svoje ponude za Wilson-Raybould kao “rutinski biznis” Vlade kada se, nažalost, politika spašavanja poslova ponekada sudari sa savitljivim konceptima kao što je vladavina zakona.

Dakle, svaki prijedlog da bi Trudeau, ili bilo ko u njegovoj unutrašnjoj orbiti, ne d'o Bog, “izvršio pritisak” na Wilson-Raybould da zagadi pravni proces s lokalnim političkim razmatranjima je nezamisliv uzimajući u obzir integritet Trudeaua i kompanije – moćnih muškaraca i žena koji su pukim slučajem nastavili urgirati iznova i iznova tražeći od Wilson-Reybound da razmisli podrobno o implikacijama njene neminovne odluke u “dosjeu” SNC-Lavalin. Ne. To ne sačinjava “pritisak”, insistiraju Trudeau i njegova ekipa; to je “živa debata”, u kojoj, se avaj, u nekoj loše definiranoj tački, desio “odron povjerenja” između bivše ministrice pravde i svih onih političkih aparatčika koji su često pokušavali – uvijek tako benigno, očito – učiniti da odluči, jer je samo ona “odlučiteljica”.

Ko ima pravo na ‘svoju’ istinu?

Kako god, Trudeau i njegova ekipa kažu da ako je Wilson-Raybould osjetila da se na nju “vrši pritisak” od Trudeaua i njegove ekipe da se odrekne svoje nezavisnosti i uradi kako oni predlažu, onda je trebala otići Trudeau i njegovom sekretaru Gerryju Buttsu da im kaže da Trudeau i njegova ekipa vrše pritisak na nju i oni bi prestali. Ali, ona nije to uradila, kažu Trudeau i njegova ekipa.

Uprkos optužbi da je Wilson-Raybould bila nemarna u svojoj dužnosti da informira, Trudeau i njegova ekipa odbijaju da su bacili bilo kakve bezobzirne “klevete” protiv prve autohtone ministrice pravde u Kanadi. Ne. Ne. Ne. Oni je ne bi nikada, naprimjer, nazvali lažovom ili nevjernom autoricom koja je izašla u javnost sa svojim pritužbama o političkom miješanju u vezi osjetljivog i svetog sudskog pitanja nakon što je izgubila “posao iz snova” u premetanju Vlade ranije ove godine. Umjesto toga, oni bi nagovijestili mračnim tonovima na saslušanju komiteta za pravdu i konferenciju za novinare, gdje su dostojanstveno istakli da dvije osobe mogu imati dvije različite interpretacije istog događaja.

Oh, i vjerne Trudeauove ženske zamjene u Vladi su se pojavljivale na radiju i televiziji da svjedoče da njihova bivša kolegica ima pravo na “svoju” istinu, koja, međutim, možda ne odražava objektivnu istinu. Da, ali kako doći do “objektivne” istine? Liberalna stranka uživa u zdravom pluralitetu u Domu naroda. Kao takvoj, pripada joj većina mjesta u Komitetu za pravdu, koji u konačnici odgovara na poticajno pitanje: Ko govori istinu?

U glasanju pet naprema četiri, Liberalna stranka je dominirala Komitetom za pravdu, koji je odbacio prisjećanje da je Wilson-Raybould odgovorila na verziju događaja sekretarice direktora. A izgledi da Trudeau pristane na zahtjeve opozicije za javnu istragu ove ljutite sage jednako su nevjerovatni kao da Donald Trump pristane svjedočiti lično pred specijalnim savjetnikom Robertom Muellerom.

Kako se suprotstaviti premijeru?

Bez brige, kažu Trudeau i njegova ekipa, uobičajeno iscrpljeni član etičke komisije će istražiti ovaj cijeli nesretni nesporazum s upornošću čivave i vjerovatno o svojim pronalascima izvijestiti Parlament nakon izbora u oktobru 2019. godine. Pa ipak, kroz svu mračnu šikaru optužbi, navoda i, da, tanko prekrivenih kleveta, Jody Wilson-Raybould je izjavila: “Ovo je moj stav.”

Rijedak je slučaj da bi kanadski političar žrtvovao čast kao i udobne pogodnosti i teške prednosti koje dolaze sa članstvom u kraljičinom Ličnom vijeću zbog principa. Još je rjeđe da političar bira, zbog principa, da se ne pogne pred tronom kako bi zadovoljio onoga koji je na tronu. Da, tako je Wilson-Raybould odgovorila. Ona je rekla ne kada su mnogi iznad i oko nje jasno željeli da kaže da. I tako čineći, ona je potvrdila činjenicu da vladavina zakona mora značiti nešto, bez obzira na političke posljedice za vladu i premijera kojima je nekad služila.

Zaista, u zakašnjeloj izjavi na televiziji, osmišljenoj da se “pozabavi” pitanjem SNC-Lavalin “direktno”, premijer Trudeau je umnogome potvrdio centralni potisak “istine” od Wilson-Raybould. On je priznao da se susreo s Wilson-Raybould u septembru 2018. godine i podsjetio ovu jedinu “odlučiteljicu” da je on zastupnik u Parlamentu iz Quebeca i da su mnogi poslovi na kocki. “Ponovio sam da je ovo pitanje od značajnog nacionalnog značaja”, rekao je Trudeau, “… u vrijeme kada je bivša ministrica pravde i državna tužiteljica bila otvorena za razmatranje drugih aspekata javnog interesa. Međutim, sada shvatam da je ona to drugačije vidjela.”

U Trudeauovom blesavom proračunu, njegov sastanak s Wilson-Raybould nije se ticao “pristrasnosti” ili pritiska, već je to bio samo skromni zastupnik u Parlamentu koji radi svoj posao. Bože dragi… Zamislite širinu i snagu volje i uvjerenja Wilson-Raybould da se suprotstavi tako otvorenoj molbi premijera Kanade. Nije samo nevjerovatna, već i svjedočanstvo njenog postojanog karaktera.

Lako se izgubi povjerenje

Potom je, ranije ove sedmice, još jedna viša liberalna ministrica u Vladi Jane Philpott dala ostavku u znak solidarnosti s Wilson-Raybould, jer je “izgubila povjerenje” u način na koji se Vlada postavlja spram ove stvari i, možda značajnije, da potcrta verziju istine svoje prijateljice. “Nažalost, dokazi o nastojanjima političarima i/ili zvaničnicima da izvrše pritisak na bivšu državnu tužiteljicu da intervenira u krivičnom slučaju koji uključuje SNC-Lavalin i dokazi o sadržaju tih nastojanja pokrenuli su ozbiljna pitanja za mene”, napisala je Philpott u direktnom, nedvosmislenom pismu ostavke adresiranom na premijera.

“Uzvišeni principi su na kocki, kao i nezavisnost i integritet našeg pravosudnog sistema. To je fundamentalna doktrina vladavine zakona da naša državna tužiteljica ne bi trebala biti podvrgnuta političkom pritisku ili miješanju u vezi upotrebe njene tužiteljske diskrecije u krivičnim slučajevima. Nažalost, izgubila sam povjerenje u način na koji se Vlada postavila u ovom pitanju i kako je odgovorila na pitanja koja su iskrsla.”

Wilson-Raybould i Philpott su uradile ono što većina cinika smatra politički fatalnim i nevjerovatnim: javno se suprotstaviti svom šefu u odbrani uzvišenog principa bez obzira na posljedice. Njihovi prkosni postupci su duboki i, usuđujem se reći, bolni. Kanadska historija će, bez sumnje, priuštiti ovom odlučnom paru zasluge koje im pripadaju i suditi im pozitivno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera