Da li će glasovi iz BiH ponovo odrediti izbore u Hrvatskoj

Prema službenim podacima preko 92.000 državljana Hrvatske registrirano je za glasanje u Bosni i Hercegovini (EPA)
Prema službenim podacima preko 92.000 državljana Hrvatske registrirano je za glasanje u Bosni i Hercegovini (EPA)

Kampanja za predsjedničke izbore u Hrvatskoj prati se u Bosni i Hercegovini s iznenađujuće malim interesovanjem poredeći to sa nekadašnjim. Razlozi se mogu tražiti u političkim turbulencijama koje traju od okončanja općih izbora u oktobru prošle godine do danas, ali i u nezainteresiranosti predsjedničkih kandidata da kampanju provode u bh gradovima.

U Hercegovini i dijelu Srednje Bosne samo je kratko boravila aktuelna predsjednica i kandidatkinja HDZ-a na izborima Kolinda Grabar-Kitarović, dok su ostali kandidati očigledno svoju pažnju usmjerili na domicilno biračko tijelo. Prednosti društvenih mreža i audio-vizuelnih medija, ipak, ne mogu zamijeniti direktni kontakt s biračima. A njih u Bosni I Hercegovini nije malo.

Prema službenim podacima preko 92.000 državljana Hrvatske registrirano je za glasanje u Bosni i Hercegovini. Taj broj dakako nije mali, pogotovo što u takozvanoj “mrtvoj trci” kandidata ili kandidatkinja sa približno istom podrškom, i u prvom i izvjesnom drugom krugu, može značiti prevagu.

Ilustracije radi, na prošlim izborima aktuelna predsjednica Grabar-Kitarović pobijedila je Ivu Josipovića za 32.500 glasova, od 33.000 glasova iz dijaspore ona je iz BiH dobila 16.000, a Josipović nešto više od 3.000.

Ako je suditi prema istraživanjima javnog mnijenja najveću podršku dobit će Grabar-Kitarović, kandidat SDP-a Zoran Milanović i bivši HDZ-ovac Miroslav Škoro.

Slični rezultati mogu se očekivati i u Bosni i Hercegovini, mada sustavno istraživanje nije provedeno. I ostali kandidati dobit će podršku svojih poklonika, ali će ona suštinski biti zanemariva i iznenađenje je teško očekivati.

HDZ BiH, sestrinska stranka HDZ-a u Hrvatskoj već je zvaničnim saopćenjem pozvao Hrvate u BiH da podrže Kolindu Grabar-Kitarović. Obrazlažući ovaj poziv tvrdi se da se kao predsjednica Hrvatske, Grabar-Kitarović “ustrajno zalagala za poštivanje prava hrvatskog naroda u BiH na odabir vlastitih legitimnih političkih predstavnika i legitimno zastupanje na svim nivoima vlasti te, oštro osuđujući prekršaje ustavno-definiranih prava bh. Hrvata, pozivala na izmjene Izbornog zakona i zastupala političku, kulturnu, obrazovnu i medijsku ravnopravnost”.

“Hrvati i hrvatski državljani u Bosni i Hercegovini s pravom očekuju da se Hrvatska i njen predsjednik zalažu za legitimna prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i za stvaranje novog, pozitivnijeg ozračja unutar međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini”, navode u saopćenju iz HDZ-a BiH. Ovo obraćanje jasan je signal koga u dijelu Bosne i Hercegovine s velikom hrvatskom većinom preferiraju od 11 predsjedničkih kandidata.

Iz njega se ponovo može iščitati namjera HDZ-a BiH da se nametne kao ekskluzivni predstavnik hrvatskih interesa bez da to pravo imaju i drugi politički subjekti koji s hrvatskim predznakom ili bez nacionalne odrednice djeluju u Bosni i Hercegovini i u svom članstvu okupljaju građane Hrvate.

Od Dejtona do trećeg entiteta

Odnos Hrvatske i njenih predsjednika prema Bosni i Hercegovini kroz povijest se mijenjao. Ali predsjednici i premijeri iz HDZ-a ima li su jedinstven, uzak pogled isključivo na dijelove zemlje u kojima su Hrvati većina pod političkim kišobranom sestrinske stranke.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Hotimično se lutalo od odnosa zvaničnog Zagreba kao potpisnika Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini do garanta tog sporazuma što je uspješno dovelo u zabludu dio bh javnosti. Hrvatska je sa Srbijom, tada Saveznom Republikom Jugoslavijom i Republikom Bosnom i Hercegovinom potpisnica Sporazuma i time je preuzela obaveze za zaustavljanje međunarodnog sukoba na tlu BiH. Garanti su velike zapadne sile i Rusija.

Većina predsjednika, kao i sadašnji predsjednički kandidati, deklarativno priznaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH, ali su se u praksi ponašali drugačije. Vršljali su po ovoj zemlji kad i gdje im se prohtije, ne poštujući često diplomatski protokol.

Nisu sporna načelna zalaganja za političku, kulturnu, obrazovnu i medijsku ravnopravnost, ali je sporno miješanje u unutarnja pitanja BiH konkretnim prijedlozima za izmjene zakona, primjedbama na legitimitet i legalitet po ustavnoj proceduri izabranih zvaničnika i slično.

Posmatrali su BiH s visine, smatrajući se mentorima i tutorima, tretirajući je više kao geografski pojam, manje kao državu, priskrbljujući sebi ulogu zaštitnika kršćanske Europe od najezde radikalnog islama.

U tom kontekstu, primjetno je očijukanje s idejom “trećeg entiteta”, kojom bi rado prihvatili povijesno i političko naslijeđe paradržave Herceg-Bosne, ali bi se odrekli zločinačkog, negirajući sudski ustanovljene činjenice o počinjenim zločinima nad Bošnjacima, Srbima i ostalim u okviru udruženog zločinačkog poduhvata.

Pri tome se ne smije zaboraviti da su u presudi u slučaju “Jadranko Prlić i drugi” pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu kao članovi tog UZP-a pojedinačno navedena imena najviših političkih i vojnih zvaničnika Republike Hrvatske.

Zalaganje za dobrosusjedske odnose ne ogleda se u propagandnim konstrukcijama “o 10.000 potencijalnih terorista u BiH koji se vraćaju sa stranih ratišta”, a službene informacije iz međunarodnih izvora kažu da ih je 300, kao i nikad razjašnjenom aferom o penetraciji službenika obavještajno-sigurnosnih struktura Hrvatske u BiH i ucjenjivanjem pojedinih sigurnosno interesantnih osoba.

Ignoriranje otvorenih graničnih pitanja na moru i duž rijeke Une kod Kostajnice, uzurpacija imovine bosanskohercegovačkih firmi duž Jadrana, najava uspostavljanja odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, neriješen status radnika nezakonito otpuštenih tokom rata u Hrvatskoj i mnoga druga, također, opterećuju odnose dviju država.

Nedostatak državnika

Odgovornost za ovakvo stanje dijeli i politička struktura u BiH. Zaboravlja se činjenica da je Hrvatska susjed s kojim dijelimo najdužu granicu, da je jedan od bitnih vanjskotrgovinskih partnera, više-manje aktivni lobista za BiH u europskim institucijama.

Hrvatska je tokom rata prihvatila stotine hiljada izbjeglica iz BiH, bila 1995. vojni saveznik u oslobađanju zemlje. Politički predstavnici Bošnjaka i Srba ignoriraju otvoreno hrvatsko pitanje u BiH i ne čine ništa djelotvorno da bi ono bilo riješeno.

Naprotiv, produbljuju ga. Prijetnje tužbama pred međunarodnim sudovima, a da nisu iscrpljeni drugi mehanizmi sporazumijevanja samo su ugrozili pokušaje da se odnosi dviju država poboljšaju.

Glasovi Hrvata i državljana Bosne i Hercegovine možda neće biti presudni, ali će odigrati vrlo bitnu ulogu u predsjedničkoj utrci. Bit će zanimljivo da li će hrvatska javnost reagirati ukoliko Hercegovina bude donijela prevagu i hoće li biti postavljeno pitanje legitimiteta izabranog kandidata ili kandidatkinje.

Uzevši u obzir navedne činjenice odnosi dviju država u narednih pet godina, kao ni odnos novog predsjednika ili predsjednice Hrvatske neće se mijenjati. U tih pet godina tri godine mandata Željka Komšića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine kao Hrvata izabranog sa teritorije Federacije, kako je Ustavom definirano, bit će otežavajuća okolnost.

Zbog svega što su u kampanji govorili i radili potencijalni pobjednici nema uvjeta da se iz Zagreba na Bosnu I Hercegovinu gleda drugačije od Milanovićevog “big shit”. Teških riječi neće nedostajati ni sa bh strane.

Obje države niz godina boluju zbog nedostatka državnika i državničkih politika i odluka, a problem povećava višak dnevno-političkih igrača i njihovih uskogrudih interesa lišenih bilo kakve vizije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Pravo glasa na hrvatskim predsjedničkim izborima imaju i stanovnici BiH s dvojnim državljanstvom. Zahvaljujući hrvatskim osobnim iskaznicama, mnogi se više ne trebaju posebno registrirati za izbore pa je i konzularna mreža planirala najviše birališta do sada. Iako će to olakšati proces glasanja, analitičari smatraju da je interes za te izbore u BiH u padu. I […]

Više iz rubrike Piše
POPULARNO