Sučeljavanje: Hrvati u BiH su kusur preko granice

Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao što su to svim vlastima na svim razinama u državi, kusur su i u predizbornoj kampanji, a dobrim dijelom i u postizbornim djelovanjima, susjednoj Hrvatskoj. Hrvatska po Ustavu mora štititi Hrvate izvan Hrvatske pa tako i one u BiH, ali se to uglavnom svede na potkusurivanje i korištenje izmrcvarenog živog štita u obračunima s BiH, koja se pak ni sa sobom ne zna obračunati.

Stoga je, iako se to uvijek predstavlja da nije tako i iako se uvijek puše u sudbonosni trenutak koji samo što nije, Hrvatima u BiH u ovom trenutku potpuno nebitno tko će zasjesti sljedećih pet godina na Pantovčak. Hrvati u BiH muku muče s onima što ih izaberu, što im se izabere i nametne u njihovom dvorištu, da bi imali volje i vremena za križaljke čije rješenje njima ne donosi nagradni dobitak. Hrvati u BiH izgubljeni su u govorima i šutnjama svojih vođa, strateškim promašajima i nesnalaženju onih koji su trebali misliti na sutra a mislili su, uglavnom, samo na sebe.

Iako su se oni koji slove kao ozbiljni u utrci do predsjedničke pozicije odradili svoje spominjanje BiH, teško je očekivati da su zarezali dublje u bit problema tronošca čija je jedna noga sve kraća. S druge strane, Bosna i Hercegovina, koja je prešutjela iznajmljivanje Sarajeva turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, uvijek će dočekati na zub svaki govor preko granice mlak jednako kao i pogled preko granice kroz televizijske ekrane. Čak i onda ako se upozorava da zbog aljkavosti jedne zemlje noga tronošca slabi i nestaje, a ponekad jedino tada.

Teške bolesti

Iako to ne treba shvatiti previše ozbiljno, i u sučeljavanju na Hrvatskoj radio-televiziji, čulo se kako se treba povesti računa o Hrvatima u BiH. Računa se u BiH treba svakako povesti o svačemu, ali ne treba računati da će račun ipak netko poravnati izvana jer se sve teške bolesti liječe samo ako tijelo želi ozdraviti iznutra.

S druge strane, čim prođe drugi krug predsjedničkih izbora, Hrvatska će se zabaviti predsjedanjem Europskom unijom i problemima koje ta zajednica više ne može skriti ni skrpiti. Neće biti vremena za računanje, nego tek neko potkusurivanje s Hrvatima u BiH koji trpe nemar vladajućih s obje strane granice već desetljećima.

I sami su kandidati u sučeljavanju rekli da se nisu dotakli svojih problema. Kako onda nasjedati na priču da će se pobrinuti i za narod preko granice i da se sve neće, kao i do sada, svoditi na jeftine folklore i govorancije. Najsvježiji primjer brige je ”zabrinutost i žaljenje” zbog mostarskog Aluminija i folklor kojem se čeka konačan kraj. Istina, nisu se ni drugi slomili oko mostarske tvornice no, ako se već barata s umiljatim predizbornim složenicama da ”tamo žive naši ljudi”, trebalo je malo življe žaliti. Ako ništa za svojim udjelom u firmi, ako se ne žali za ”svojim ljudima”.

Pitanje je dakle koliko će se Hrvatska upetljana u probleme svojih ljudi u svojim granicama moći baviti i čvorom kakav u BiH steže kako tko stigne.

Bez reda i poretka

Opisao je tijekom svojeg mandata Bosnu i Hercegovinu i nekadašnji premijer, a sada kandidat za predsjednika Zoran Milanović rekavši kako je BiH big shit i da se tamo nema s kime pričati. I nije daleko od istine. Ali se u kampanji pokušao dodvoriti onima koji galame zbog petljanja rekavši kako bi BiH preko reda ugurao u Europsku uniju jer ”to je zemlja bez reda i poretka”. Odjeknut će, naravno njegovo prozivanje BiH nesposobnom, ali će mu se vjerojatno prečuti to da je rekao da je za jedinstvenu BiH.

I Miroslav Škoro, koji je besplatno pjevao umjesto kampanje, rekao je nešto što se toliko izlizalo da je prestalo biti slušljivo kako ”treba stvoriti uvjete da Hrvati u BiH budu jednakopravni s ostala dva naroda”. Obećao je da će ”prvo posjetiti hrvatski narod u Bosni i Hercegovini”. Ta posjeta, kao i brojne posjete do sada, neće učvrstiti nikakve položaje. Samo će se ponovno mahati zastavicama i donirati tamo gdje je već davno trebalo biti donirano.

U sučeljavanju je rekao kako je BiH ”interes RH” te da je status Hrvata vrlo bitan za mir i stabilnost BiH te da im je nametnut Komšić. Nije rekao kako će, što je najavljivao, učiniti da Hrvati budu konstitutivni u BiH.

Kolinda Grabar Kitarović, koja kao da je izišla iz pera Ivice Đikića i serije ‘Novine’, ponovila je kako želi borbu za Hrvate u BiH koju baš nitko nije osjetio. A onda je odlutala u Srednju Europu u koju je, kako tvrdi, ona uvela Hrvatsku. Njezino bespotrebno pjevanje, koje brani tvrdeći da napadaju ženu koja pjeva a ustvari napadaju neukus i nesluh, bacit će u sjenu će sve izjave o ”politici dobrosusjedstva” i željama da BiH uđe u EU. S druge strane, sve da bude volje i vremena za spašavanje susjeda nije teško predvidjeti kako će biti dočekana jer ne treba zaboraviti kakav joj je ”nevidljivi” transparent upućen iz Tuzle niti činjenicu da izvještaji onih koji prate govor mržnje u internetskoj bh. baruštini govore da prednjače oni o predsjednici-pjevačici.

Oni koji žele, a imaju ga, iskoristit će pravo u BiH pa glasovati za budućeg predsjednika ili predsjednicu Hrvatske. Bit će tu naredbi stranačkih i šefovskih vrhova, bit će i iskrene želje kakve zalutaju u izborne kutije. No, kako sada stvari stoje, ruku spasa Hrvatima daju samo oni koji je pružaju na čupanje iz zemlje.

”Hrvati su u Bosni i Hercegovini poraženi, i nisu u prilici da drugima išta priznaju ili ne priznaju”, rekao je u jednom intervjuu nedavno, veliku istinu između ostalih, Miljenko Jergović.

Zato je Hrvatima svejedno tko je pobjednik. Oni su za sada jedini sigurni gubitnici.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera