O muslimanima i muškarcima: Demoniziranje rasnog drugog

Svakog 31. oktobra u SAD-u se vojska glukoznih vampira počinje skupljati oko sumraka. Ova lakrdijaška parada kostimirane djece ide od vrata do vrata tražeći slatkiše tokom nedvojbeno najboljeg američkog praznika. Nisu sva djeca, međutim, dobrodošla da učestvuju.

Ovu Noć vještica SAD će zaključati neku djecu u kaveze, zabraniti nekima ulazak u državu i identificirati druge kao opasne nasilnike.

Kako bismo razumjeli zašto neka djeca dobiju priliku da idu od vrata do vrata tražeći slatkiše dok drugu zatvaraju, zabranjuju im ulazak ili ih ubijaju, trebamo pogledati porijeklo mitologije čudovišta koja je inspiracija za „klasične“ kostime čudovišta za Noć vještica.

Mitologije čudovišta personificiraju naše strahove, a ništa nije strašnije za preporođeni bjelački nacionalizam od ljudi tamnije puti. Politike koje zatvaraju Latino djecu u kaveze, zabranjuju ulazak muslimanskoj djeci i ubijaju crnu djecu su krajnji proizvod duge historije predstavljanja crnih i smeđih ljudi kao čudovišta.

Demonizacija muslimana

Mitovi o čudovištima pružaju značajnu priliku za introspekciju zajednice. Kao i maske za Noć vještica, mitovi o čudovištima personificiraju društvene tjeskobe. Kroz mitove o čudovištima, zajednice daju svojim problemima fizički oblik. Kreiraju kandžolike kosmate metafore za društvene probleme.

Mnogi od današnjih mitova o čudovištima na Zapadu vode porijeklo od dehumanizacije nekršćana uopće i muslimana posebno u kršćanskom svijetu. Kako stručnjakinja za religije Sophia Rose Arjana ističe u svojoj knjizi Muslims in the Western Imagination (Muslimani u zapadnjačkoj imaginaciji), Evropljani su pretjerivali i muslimane predstavljali kao doslovna čudovišta.

Izjednačavali su islam sa satanizmom i karakterizirali muslimanske muškarce kao gramzive demone. Pozicioniranje muslimana kao prijetnji po pristojnost pružilo je opravdanje za njihovo etničko čišćenje i ubijanje (isti mitovi o hiperseksualnosti će stoljećima kasnije dovesti do linčovanja hiljada nedužnih crnih muškaraca po zakonima Jim Crow u SAD-u.)

Arjana tvrdi da su rast snage Osmanskog carstva, i njegovo širenje u Evropu proširili strahove od muslimanske demografske „prijetnje“ i otvorili put za kreiranje mitova protiv miješanja o čudovištima koji mogu „ugrizom“pokvariti krv kršćanina. Tjeskoba zbog miješanja rasa sa muslimanima je potaknula na izmišljanje popularnih legendi o vukodlaku i vampirima.

Preobražavajući muslimane u čudovišta koja ne samo da su opasna već i manje ljudi, Evropljani su pokušali opravdati svoje pokušaje da kontrolišu muslimane i vladaju njihovim zemljama. I ove mitove o čudovištima sa jasnim rasnim konotacijama i dalje propagira popularna kultura danas.

Američki rasni bauk u Hollywoodu

Hollywood je prihvatio ove mitove i kreirao bezbrojne filmove koji koriste rasno profilirane slike čudovišta. Klasični filmovi o čudovištima kao što su King Kong (1931), Vukodlak (1941) i Stvorenje iz Plave lagune (1954) odražavaju anksioznosti bjelačke Amerike u vezi rase. Sva tri filma se vrte oko čudovišta koja su vidljivo drugačija, imaju predatorski odnos sa bijelim ženama i nisu u stanju mirno koegzistirati sa zapadnjačkom civilizacijom – sve atributi koji se popularno povezuju sa rasnim „drugim“.

Osim rasno profilirane predodžbe o čudovištima, ljudi tamnije puti su u filmovima također prikazani većinom negativno. Crni i Latino muškarci su obično prikazani kao kriminalci, dok su Arapi i muslimani tradicionalno predstavljeni kao teroristi.

Crni i smeđi dječaci rijetko gledaju u filmsko platno da vide herojske predodžbe o sebi. Obično vide muškarce iz svoje etničke/rasne grupe hipermaskulinizirane i korištene kao meta na kojoj se bijeli protagonista vježba. Na kraju takvih filmova, publika je potaknuta da odobrava ubistvo rasno profiliranog „čudovišta“ u činu simboličnog linčovanja percipiranog nehumanog zlikovca.

Čak i animacije namijenjene mlađoj publici povezuju pripadnost rasnom drugom sa zlobom. Crtani iz 1990-ih, kao što su Disneyevi Gargoyli (1994-97) i Foxovi X-men (1992-1997), naprimjer, tretiraju fizičke razlike kao izvore i velikog progona i velike moći.

Iako više nemaju očnjake i kandže, ovi prikazi ljudi tamnije puti ne razlikuju se mnogo od čudovišta iz srednjovjekovne Evrope. Svaku Noć vještica ovi klišeizirani stereotipi ponovo izađu na vidjelo kao kostimi, slabog kvaliteta u pogledu ukusa i mašte.

Političke priče o duhovima: rasa i monstruoznost

Rasne predstave također dominiraju američkom politikom. U političkom diskursu i medijima, ljudima tamnije puti se oduzima njihova čovječnost i predstavljeni su kao brutalni kriminalci – hodajuće prijetnje za prosperitetna bjelačka predgrađa.

Američki predsjednik Donald Trump je izgradio cijelu političku karijeru na prizivanju modernih inkarnacija klasičnih čudovišta, kao što su „kartelski banditi“, „muslimanski teroristi“ ili „crni kriminalci“. On je, kao i većina američkog političkog establišmenta, stavio ove predstave u upotrebu kako bi opravdao nehumane politike.

Reference na Latino muškarce kao dilere droge i silovatelje se koriste da opravdaju militarizirane pogranične politike na američko-meksičkoj granici koje su rezultirale zatvaranjem 76 000 maloljetnika i smrću preko desetak djece ove godine.

Predstavljanje muslimana kao terorista pomoglo je da se usvoji zabrana za muslimane u SAD-u, koja je osim što je uskratila ljudima koji bježe iz ratnih zona šansu da potraže sigurnost u SAD-u, također držala krajnje bolesnu djecu odvojenu od roditeljskog zagrljaja.

Predstavljanje crnaca kao „kriminalaca“ i kriminala kao karakterističnog za crnačke zajednice su korišteni da se opravda velik broj crnih zatvorenika (čak i za najmanje prekršaje), policijsko nasilje i državno zanemarivanje crnih naselja.

Djeca tamnije puti su bez sumnje pod utjecajem ovih politika koje napadaju njihove zajednice. Njih zatvaraju, špijuniraju i hladnokrvno ubijaju zato što se Amerikanci okružuju mitovima zbog kojih vjeruju da će ova djeca izrasti u čudovišta.

Ovu Noć vještica, bijela nadmoć će ponovo projicirati svoj strah spram rasnog drugog na fikcionalnu monstruoznost. Dok će se neka djece prerušiti da slave ovaj praznik, drugi će se morati boriti s činjenicom da će neizbježno biti tretirani kao čudovišta cijeli život zbog boje kože.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera