Rusija se pridružila ‘jagmi’ za Afriku

Putin sa šefovima država koji su učestvovali na rusko-afričkom samitu u Sočiju (Reuters)
Putin sa šefovima država koji su učestvovali na rusko-afričkom samitu u Sočiju (Reuters)

Ranije je bilo tako da ste afričke čelnike mogli vidjeti zajedno u velikom broju na godišnjim skupovima onoga što se zvalo Organizacija afričkog jedinstva, a kasnije mu je naziv promijenjen u Afrička unija.

Danas ih, međutim, možete sresti u nekoliko glavnih gradova izvan kontinenta. U proteklih pet godina bilo je takvih okupljanja čelnika iz gotovo 54 afričke države u Washingtonu, u augustu 2014, u Pekingu u julu 2018. i u Moskvi prošlog mjeseca.

Ti samiti posmatrani su u kontekstu nove “jagme” za taj kontinent, prvenstveno postavivši rastuću, samopouzdaniju i za resursima gladnu Kinu protiv Zapada, koji je vidi kao prijetnju svojoj globalnoj nadmoći. Međutim, manje je jasno koja je uloga i ambicija Rusije.

Iako je tokom hladnog rata Moskva bila važan igrač na kontinentu, njen interes u Africi bio je u najboljem slučaju opipljiv, u konačnici vezan za održavanje njenog globalnog prestiža kao supersile i ograničavanje utjecaja njenih rivala Kine i SAD-a. Afrika je ponudila izgled za “maksimalne dobitke za postizanje svjetskog utjecaja s minimalnim rizikom”.

Zanemareni pod Staljinom

Prvobitno je, pod vladavinom Josifa Staljina u 1930-im i 1940-im, taj kontinent gotovo potpuno zanemaren, ali se nakon njegove smrti sovjetski utjecaj u Africi polako ubrzavao, počevši s Egiptom 1954. i dostigavši vrhunac 1970-ih, kada se Sovjetski Savez, s kubanskim i istočnonjemačkim saveznicima, uspio nametnuti kao stvarna sila u afričkim pitanjima.

Istočni blok, koji su predvodili Sovjeti, pružio je ekonomsku i tehničku pomoć te vrijednu sigurnosnu i političku podršku prijateljskim afričkim vladama, koje se suočavaju i s unutrašnjim i s vanjskim prijetnjama. Bio je i jedan od glavnih dobavljača za taj kontinent.

Saveznica Moskve, Kuba, poslala je ekspedicijske snage da se bore u Angoli i Etiopiji; Sovjeti su pružili sigurnosne garancije državama na prvoj liniji koje graniče s aparthejdnom Južnoafričkom Republikom; stanovnici Istočne Njemačke organizirali su se i dominirali tajnim policijskim snagama širom kontinenta.

Jedan komentator krajem 1980-ih primijetio je da je “kroz takve instrumente Moskva doslovno eliminirala mogućnost da prosovjetski afrički režimi budu silom uklonjeni. U regiji koju karakteriziraju državni udari nevjerovatno je da nijedan režim koji je imao zaštitu Sovjeta, Kubanaca i stanovnika Istočne Njemačke nije podlegao njima.”

Rusko povlačenje

S padom Berlinskog zida i potonjim propadanjem Sovjetskog Saveza sva privlačnost koju je Afrika osjećala za njegovu marksističko-lenjinističku ideologiju uglavnom je rasuta. Dalje, u posljednje tri decenije Rusija se većinom povukla iz svojih kontinentalnih avantura i činila se više zabrinutom u vezi s događajima u domovini i bliže svojim granicama.

Međutim, dok traži način da se nametne na svjetskoj pozornici, Afriku još vidi kao način da se domogne “jeftinih, visokoprofilnih” prilika da pojača svoj prestiž.

Ipak, današnja Afrika i dalje je uveliko drugačija od one iz 1970-ih i 1980-ih i, dok zadržava neke taktike koje su bile uspješne u prethodnim godinama, kao što je upotreba posredničkih sila na mjestima kao što je Srednjoafrička Republika i prodaja lakog i teškog oružja režimima s problematičnim stanjem ljudskih prava, Rusija je evoluirala više u skladu s vremenima.

Prema “Projektu”, nezavisnoj internetskoj istraživačkoj informativnoj ispostavi, timovi povezani s Kremljem iskoristili su “farme trolova” s društvenih mreža i spin-doktore da se umiješaju u politiku i izbore u 20 država na kontinentu, posebno u frankofonoj Africi, ali dosad s pomiješanim uspjehom. U 2018. propao im je pokušaj da namjeste ponovni izbor predsjednika Heryja Rajaonarimampianine na Madagaskaru, a povezani su i s miješanjem u izbore u Zimbabveu.

Procurjeli dokumenti

Prema The Financial Timesu, “širom Afrike Moskva je rasporedila timove vojnih instruktora da treniraju elitne predsjedničke čuvare, isporučila pošiljke oružja i pomogla klimavim autokratima s izbornim strategijama. Također je obećala da će izgraditi nuklearne elektrane i razviti naftna vrela i rudnike dijamanata”.

The Guardian je također izvijestio o procurjelim dokumentima koji pokazuju velike napore Rusije “da pojača svoje prisustvo u najmanje 13 država širom Afrike, gradeći odnose s postojećim vladarima, sklapajući vojne sporazume i odgajajući novu generaciju ‘čelnika’ i tajnih ‘agenata'”.

Cilj nastojanja Rusije izgleda većinom nepromijenjen od sovjetskih dana – u suštini, da se suprotstavi i ograniči utjecaj drugih na kontinentu. Koristi za autokrate koji se žele držati vlasti na kontinentu isto tako lako je razabrati. Međutim, za njihove mlade podanike, od kojih rijetki imaju iskustva ili se sjećaju Sovjetskog Saveza, obnovljeni ruski interes vjerovatno će biti posmatran sa skepticizmom.

Miješanja u izbore

Usklađivanje s autokratima i nuđenje nuklearnih elektrana neće mnogo pomoći da se učvrsti pouzdanje u njene namjere među ljudima koji su već razdraženi pod kineskim dugom za sličnu infrastrukturu i “razvojne” projekte.

Osim toga, rusko miješanje u izbore i u Africi i na Zapadu neće jenjavati na kontinentu s najvećim stopama internetskih proboja na svijetu i gdje društvene mreže sve više utječu na politiku.

Slike afričkih delegata koji se igraju ruskim oružjem neće napraviti mnogo da uvjere novu generaciju kako Rusija traži načine da uključi afrički narod, a ne samo njihove vladare.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera English



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO