Trump, Macron i siromaštvo liberalizma

Svaki zapadnjački liberal bi se složio da je Donald Trump katastrofa za američko društvo, dok je Emmanuel Macron bio pobjeda za francusko društvo. Zapravo, i suprotno bi moglo biti istinito, koliko god heretički to zvučalo.

Prvo pitanje je zašto su ljudi uključeni u nasilne ulične protesta u Parizu a ne u Washingtonu. Lično sam iskusio ove proteste u Parizu i miris suzavca na Champs-Elyseesu podsjetio me na etničke nemire koje sam iskusio u Singapuru 1964. A zašto žuti prsluci protestuju? Za mnoge, barem inicijalno, to je zato što ne vjeruju da Macron mari za ili razumije njihovu nevolju.

Macron pokušava implementirati razumne makroekonomske reforme. Predloženo povećanje poreza na dizel gorivo reduciralo bi deficite u francuskom budžetu i pomoglo bi da se snize emisije karbon dioksida.

Njegova nada je bila da bi snažnija fiskalna pozicija povećala pouzdanje i investicije u francusku ekonomiju da bi donjih 50 posto društva eventualno izvuklo korist. Ali da bi ljudi izdržali kratkoročni bol za dugoročnu dobrobit, moraju vjerovati svom vođi. A Macron je, kako izgleda, izgubio povjerenje većeg dijela tih donjih 50 posto.

Katarzičan efekat

Nasuprot tome, Trump zadržava povjerenje donje polovine američkog društva, ili barem bijelog dijela. Na prvi pogled, ovo izgleda čudno i paradoksalno: milijarder Trump je socijalno dosta dalji od donjih 50 posto nego Macron iz srednje klase.

Ali kada Trump napadne liberalne i konzervativne američke establišmente, vide ga kao onoga koji iskaljuje bijes manje bogatih prema eliti koja je ignorisala njihovu nevolju. Njegov izbor je stoga imao katarzičan efekat na donjih 50 posto, što može objasniti manjak uličnih protesta u Washingtonu ili bilo kojem drugom većem američkom gradu.

A ovi Amerikanci imaju mnogo razloga za ljutnju. Najindikativnije, SAD je jedino dobro razvijeno društvo gdje prosječni prihod donje polovice nije samo stagnirao već znatno opao, kako je zabilježio Danny Quah iz Nacionalnog univerziteta u Singapuru. Još šokantnije, prosječni prihod gornjih jedan posto bio je 138 puta veći od donjih 50 posto 2010., više u odnosu na 41 put veći 1980.

Nema jednog objašnjenja zašto je nejednakost u SAD-u vrtoglavo porasla dok su ekonomski interesi donjih 50 posto ignorisani. Ali mi možemo dobiti barem djelomični odgovor posmatranjem dva principa pravde koje je harvardski filozof John Rawls artikulisao u svojoj poznatoj knjizi Teorija pravde. Prvi princip naglašava da bi svaka osoba trebala imati „jednako pravo na najširu slobodu“, dok drugo kaže da društvene i ekonomske nejednakosti trebaju biti aranžirane tako da idu „svima u prilog“.

Neporeciva činjenica je da su zapadnjački liberali naglasili prvi princip nad drugim, i u teoriji i u praksi, dajući prioritet individualnoj slobodi i brinući daleko manje o nejednakosti. Oni vjeruju da dok se dešavaju izbori i ljudi mogu slobodno i ravnopravno glasati, ovo je dovoljan uslov za socijalnu stabilnost. Slijedi, stoga, da oni koji ne uspiju ekonomski, ne uspiju zbog lične nekompetencije, a ne socijalnih uslova.

Bol dolazi kasnije

Pa ipak, nije bilo sumnje kada se Kina pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. da će uslijediti „kreativna destrukcija“ u razvijenim ekonomijama, što je povuklo za sobom gubitak miliona poslova. Ekonomske elite – bilo u SAD-u, Francuskoj ili negdje drugo – imale su odgovornost da pomognu onima koji su gubili svoje poslove. Ali nikakva takva pomoć nije uslijedila.

Konvencionalna makroekonomska teorija ostaje ispravna. Trumpova politika vođenja većih budžetskih deficita u dobrim vremenima će donijeti bol kasnije, dok će se Macronove ekonomske politike vremenom isplatiti ako Francuzi ostanu strpljivi. A Macron još može podržati reforme koje se bave nejednakošću. Ali Macronu očito ne vjeruje donjih 50 posto, dok Trumpu vjeruju.

Iz ovog razloga, liberali su napravili stratešku pogrešku fokusirajući svoj bijes na Trumpa. Umjesto tog, trebali bi se zapitati zašto mu većina od donjih 50 posto vjeruje (i mogla bi ga ponovo izabrati). A ako budu iskreni, liberali će priznati da su efikasno iznevjerili donju polovinu društva.

Ako liberali žele poraziti Trumpa, postoji samo jedan put: ponovo zadobiti povjerenje glasača koji čine veći dio njegove baze. To će zahtijevati od njih da restruktuiraju svoja društva tako da ekonomski rast koristi donjoj polovini više nego jedan posto bogatih. U teoriji, ovo se može lagano uraditi.

U praksi, međutim, glavni interesi će bez sumnje tražiti način da blokiraju reformu. Za liberale, izbor je jasan: oni se mogu dobro osjećati osuđujući Trumpa, ili mogu napraviti dobro napadanjem interesa elita koji su doprinijeli njegovom izboru.

Ako liberali mogu uraditi potonje, Trumpov izbor će budući historičari vidjeti kao nužni poziv za buđenje, dok je Macron samo kreirao iluziju da je sve dobro. Ti historičari bi mogli onda zaključiti da je Trumpov izbor u konačnici bio bolji za američko društvo nego što je Macronov za francusko.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate