Može li S. Arabija preinačiti svoju ekonomiju bez Aramca?

Planirana javna ponuda dionica Aramca obustavljena je krajem avgusta (Reuters)

Saudijska Arabija ima nekoliko izazova koji su joj daleko bitniji od odvikavanja njene ekonomije od pretjerane ovisnosti o nafti. Pred ovom državom su dva fakta na vanjskim i domaćim frontovima: pretjerana nesigurnost tržišta energentima sa njegovim posljedicama po nacionalni budžet i sve veći broj ljudi u mladoj i obrazovanoj radnoj snazi (više od 50 posto Saudijaca ima manje od 25 godina).

Saudijska Arabija je tradicionalno kupovala socijalni mir raspodjelom renti građanima kroz plate, podsticaje i druge instrumente skrbi. Ovaj socijalni pakt postao je sve više nesiguran u vrijeme nesigurnih naftnih prihoda i sve većih troškova kod kuće.

U ovom je kontekstu saudijski Vision 2030 pozdravljen kao namjera reformi koja signalizira transformacije ka post-naftnoj budućnosti. Ključni dio ove strategije bio je djelimična privatizacija saudijskog Aramca kroz početne javne ponude (IPO) od približno pet posto njegovih dionica na svjetskim tržištima. Kada je saudijski kraj nedavno obustavio ovu međunarodnu prodaju dijela Aramca, posmatrači su se počeli pitati šta se dešava sa diversifikacijom.

Da li još ima nade za diversifikaciju nakon što je pao centralni stub Vision-a 2030? Te, da li je vizija saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana i dalje relevantna i kredibilna?

Diversifikacija bez prodaje dionica Aramca

Kratak odgovor na to je kako je prerano otpisati šanse za diversifikaciju u Saudijskoj Arabiji. Jednako tomu, diversifikacija bi se pokazala veoma izazovnom, sa ili bez djelimične privatizacije Aramca.

Prvo, iako je objava prodaje dionica Aramca na međunarodnim tržištima opozvana, nacionalna naftna kompanija i dalje planira povećati dug kroz otkup strateškog udjela u SABIC-u, saudijskoj petrohemijskog giganta.

Sa trenutnim nivoima umjerenog duga, Saudijska Arabija bi imala malih problema u sakupljanju novca kroz tržišta kapitala. Jedina razlika bi bila da bi novac bio sakupljen zaobilaznim putem kroz obveznice umjesto kroz dionice.

Drugo, čak i da se nastavilo sa prodajom dionica Aramca, to samo ne bi riješilo saudijski izazov sa diversifikacijom. Iako je u centru Vision-a 2030 i uprkos svim fanfarama koje su pratile prvobitnu objavu, listing Aramca bi samo služio kao strategija upravljanja bogatstvom.

Koristan start, zaista. No, diversifikacija je daleko ozbiljniji i zapetljaniji izazov razvoja u kontekstu izvoznika nafte sa Bliskog istoka. Dogovori o brzim popravkama ili privremenim aranžmanima mogu donijeti samo privremeni predah; oni nisu zamjena za strukturalne ekonomske reforme.

Da bi napravila diversifikaciju svoje ekonomije, Saudijska Arabija treba holističku viziju razvoja koja priznaje fundamentalnu neodvojivost ekonomije i politike.

Diversifikacija neće doći kao rezultat tehničkog nacrta koji su donijeli napirlitani strani konzultanti. Predugo je država pokušavala reformirati svoju ekonomiju na načine koji bi neutralizirali efekte takve reforme na politiku. No, problem je u tome što bi bilo kakva istinska državne ekonomske strukture donijela političke posljedice, sa kojima se niti vladari niti njihovi konsultanti ne žele suočiti.

Na primjer, kako bi razvili ne-naftnu ekonomiju vladari bi trebali usvojiti prilike za istinski nezavisni privatni sektor koji može stvoriti nove prostore ekonomskog utjecaja čija moć bi se mogla preliti na političku scenu.

Upravo zbog ovog razloga autoritarni režimi Bliskog istoka sumnjaju u prevelike ekonomske aktere koji bi mogli poticati na političku akciju.

To znači kako režimi mogu tolerirati privatni sektor koji je ovisan i lojalan. Firme priznaju kako je glavni princip opstanka (i razvoja) saradnja sa ljudima u režimu ili direktno ili preko brokera i fiksera.

Kada dođe tren kada je posao uspješan ili pokazuje potencijal za rast, primoran je „na prodaju ili partnerstvo“ sa režimskim ljudima. Firme stoga imaju binarnu opciju: partnerstvo ili nestanak.

U ovom scenariju, firme više vole raditi ispod radara i izbjegavati direktne konfrontacije. Kada veze sa kraljevskim krugom postane najvrjedniji imetak za firme, male mlade kompanije imaju slabe šanse na tržištu.

Izazovi za rast privatnog sektora

Malo je iznenađenje, zatim, da u saudijskom privatnom sektoru dominiraju veliki poznati igrači ili kompanije koje su jednostavno fasada za moćnike iz kraljevske porodice. I uobičajeno je da ovi veliki povezani konglomerati imaju korist od državnih kontakata kroz neprozirne procedure nabave i licenciranja.

Sa jednom od najvećih građevinskih industrija na Bliskom istoku, Saudijska Arabija može otvoriti svoj ekonomski potencijal kroz sistematske reforme ovog sektora koje bi mogle napraviti tenderske procedure zaista kompetitivnim.

Povezane firme također imaju privilegirani pristup ka dva ključna inputa za privatne firme – zemlju i kredit. Male firme imaju velike probleme da dođu do zemlje, naročito u peri-urbanim prostorima gdje moćne porodice ostavljaju parcele neiskorištenim kako bi u pravo vrijeme prodali za veći iznos.

Sve do nedavno, bilo je uobičajeno vidjeti da članovi kraljevske porodice proizvoljno oduzmu zemlju nekome. Ova zemlja bi se nekad ponovo prodala Vladi za provođenje javnih projekata, što bi donijelo značajan prihod insajderima.

Veoma je poznata nerazvijenost registara javne zemlje. I, kada dođe do procjene bankovnog kredita, mali i srednji poduzetnici (SME) imaju sistematske probleme i dobijaju tek samo dva posto pozajmica.

Problemi u vlasništvu zemlje znače kako ove firme nemaju traženi kolateral potreban za osiguranje bankovnih pozajmica. Sa naftom izazvanom nesigurnošću koja pogađa banke i velikom otvorenošću ka nekoliko povezanih kreditora, komercijalne banke imaju ograničen prostor ili nemaju potrebu da ponude kredite SME-ima, segmentu ekonomije kojoj najviše treba takav kapital.

Ako ulazak i preživljavanje na tržištu nisu dovoljno teški, SME-i imaju i probleme da napuste tržište pošto je nevjerovatno teško riješiti nesolventnost u Saudijskoj Arabiji. Samo po ovoj stavki, Saudijska Arabija se nalazi na 168. mjestu od 189 država u izvještaju 2018 Doing Business.

To nije od koristi za sile kreativnog razaranja koje definiraju dinamični prostor firmi gdje firme mogu ući, takmičit se i otići u skladu sa diktatima takmičenja na tržištu.

U sklopu ovih strukturalnih barijera, diversifikacija će ostati maštarija.

Politika diversifikacije ekonomije

Kako bi izvršila diversifikaciju, saudijska Vlada mora uvesti radikalne reforme u korist konkurencije, napraviti tržište zemlje transparentnim i riješiti tržišta pritiska povezanih aktera i firmi. No, bilo kakva takva reforma vjerovatno će imati teške političke posljedice jer će smanjiti ili uništiti prihode koje pomažu da se održi saradnja kraljevskih elita i njihovih utjecajnih poslovnih partnera.

Veća stvar koju želim istaći je kako će istinsko otvaranje ekonomskih vrata (infitah) stvoriti i pobjednike i gubitnike. U ovom kontekstu, diversifikacija nije samo o stvaranju pobjednika koji će učestvovati u reformiranom poslovnom okruženju; ona također treba kompenzirati gubitnike koji bi mogli, potencijalno, poremetiti napore reformi.

Na istoku Azije je ovo urađeno kreiranjem dogovora sa grupama koje traže rente, a koji bi mogli napraviti blokadu. Kako je poznati ekonomista Pranab Bardhan kazao, ove dogovore su često podržavali institucionalni dogovori za podjelu rente sa potencijalnim saboterima.

Takvi su dogovori postojali, na primjer, u Japanu gdje su potencijalni saboteri u Liberalnoj Demokratskoj Stranci bili sistematski otkupljeni. U Maleziji, kineski poslovni konglomerati su postavili istaknute članove malajske političke elite u odbore kompanija.

Precrtavši ovo u Saudijskoj Arabiji, neko bi mogao smisliti dogovor kojim bi vladajući klanovi ostali van poslova u zamjenu za više kraljevske stipendije ili slične nagrade?

Za to, međutim, treba aktivno priznanje političkog raspada ekonomskih reformi i stvaranje novih struktura dogovora koje bi napravile balans između interesa reformista i sabotera i gurnuti put ka boljoj ravnoteži.

Da se politički raspad prodaje dionica Aramca desio prije i da se unaprijed osigurao otkup od strane relevantnih aktera, razarački udar na kredibilitet Vision-a 2030 bi se izbjegao.

Naposljetku, bilo je jasno iz svega kako je vrijednost Aramca bila veoma preoptimistična i kako međunarodna prodaja dionica bi zahtijevala transparentnije razotkrivanje i otvaranje knjiga Aramca, nešto što bi moglo imati politički otpor. Na kraju, politika je nadmašila šta god je ekonomska logika postavila iza IPO-a.

Za kretanje naprijed, umjesto oslanjanja na eksplozivne, munjevite pristupe diversifikaciji, saudijski kreatori politike moraju usvojiti prizemljeniju i konstruktivnu strategiju ekonomskoj reformi koja priznaje centralitet politike.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera