Ne, Izrael nije ‘pridobio’ Sirijce

Piše: Malak Chabkoun

Izrael može bombardovati iranske okupatore u Siriji odavde do vječnosti, ali neće biti u stanju prikriti svoju okupaciju i agresiju.

Neki Sirijci s dobrodošlicom dočekuju ove udare ili povremenu humanitarnu pomoć od Izraela, ali to ne znači da su odjednom zaboravili da Izrael sistematski bombarduje i ubija Palestince koji protestuju i zarobljava milione ljudi na okupiranoj Zapadnoj obali i u Gazi. Niti to znači da zato što se protive sirijskom diktatoru Basharu al-Assadu, samoproglašenom anticionisti, da ovi Sirijci nekako podržavaju Izrael.

U maju ove godine, direktor humanitarne organizacije i istraživač tvrdio je da je južna Sirija jedino mjesto u državi koje „funkcioniše“, pripisujući zasluge isključivo izraelskoj tzv. „operaciji Dobar susjed“ u južnoj Siriji. Oni su, kako im odgovara, izignorisali činjenicu da je Deraa bila „kolijevka revolucije“ i oslobađanje ovih područja je otvorilo prostor za živo sirijsko civilno društvo i lokalnu vladu da izrone.

Ali dok još jedna ofanziva Assadovog režima i saveznika preuzima upravo ova područja u pokrajinama Deraa i Quneitra, rezultirajući još jednim talasom prisilnog raseljavanja, postalo je jasno da izraelska operacija Dobar susjed ipak nije imala tako stabilizirajući efekat.

Još važnije, normaliziranje odnosa sa okupatorom Izraelom ili nošenje baklji za izraelsku vojsku nisu prioriteti sirijskog naroda, bez obzira koliko je Sirijaca prisiljeno ići u Izrael na liječenje ili tražiti da budu pušteni iza ograde na Golanskoj visoravni nakon bijega od bombardovanja. U stvarnosti nemaju druge opcije jer ih Jordan i dalje odbija.

Tvrditi da je Izrael „pridobio“ Sirijce, što izraelska novinarka Elizabeth Tsurkov redovno radi, netačan je prikaz bez nijansi i konteksta i govori mimo sirijskih glasova.

Formulisanje suda na osnovu komentara na Facebooku ili WhatsAppu (koje je Tsurkov koristila kao „dokaze“) ne može se prezentirati kao prava studija sirijskih stavova prema Izraelu. Ovi smiješni „dokazi“ su samo to: smiješni, a ne refleksija prevalentnog sentimenta.

Prava akademska studija bi zahtijevala daleko metodičniji pristup mjerenju sirijskih stavova prema Izraelu, studija koja ne bi iskorištavala očaj i izraze frustracije na društvenim mrežama ratom razorene populacije da bi tvrdila da je „Izrael pridobio sirijski narod“.

Kako mi je sirijsko-palestinski istraživač i aktivista Razan Ghazzawi rekao da je netačno izjednačiti to što očajni i opkoljeni Sirijci prihvataju pomoć ili liječenje od Izraela sa širom sirijskom željom da normalizuju odnose sa Izraelom.

Kada su „članovi sirijske opozicije“ kao što su Abdel Jalil al-Saeed i Kamal Labwani posjetili Izrael, osudili su ih sirijski aktivisti i obični građani, što je jasna indikacija da je prihvatanje pomoći jedna stvar a pokušaj da se normalizuje okupator kao saveznik sasvim druga.

Iskorištavanje Sirijaca da se popravi izraelski imidž

Izjave kao što su „Izrael ima više milosti od Assada“ nisu nove u sirijskim krugovima. Činjenica da se daju takve izjave ne umanjuje izraelske zločine u očima Sirijaca, niti znači da je Izrael saveznik ili prijatelj.

Ovo su izrazi frustracije i očaja ljudi koje je na ivicu gurnuo nemilosrdni režim koji vlada njima već decenijama i sada ih bombarduje bez razlike. U razgovoru sa mnom niz sirijskih aktivista i istraživača je stavio takve javne deklaracije u kontekst.

Osama al-Koshak, sirijski aktivsta ovako kaže: „Takve izjave su istovremeno osuda Izraela i kriminalnih arapskih režima, i zapravo, postavljaju Izrael kao referencu za apsolutno zlo, što znači da ne može biti smatran bazom podrške“. Zapravo, kako on ističe, kada Sirijci naprave takvo poređenje, oni porede između lošeg i lošijeg a ne između dobrog i lošeg.

Prema sirijskom istraživaču Ahmadu Abazeidu, to što Sirijci ističu Assadov režim, Iran i Rusiju kao glavne neprijatelje ne može se izjednačiti ili interpretirati kao povoljno viđenje Izraela i njegove okupacije Golanske visoravni i Palestine.

Omar al-Hariri, aktivista u Dokumentacionom centru za mučenike u Deraai također dodaje da je Izrael iskoristio zločine režima kako bi izgledao dobro u siromašnim predjelima, gradeći bolnice i finansirajući Slobodnu sirijsku vojsku kako bi pridobio podršku među ljudima koji nemaju drugih resursa za svoj život.

Kako kaže opozicioni sirijski sudac i aktivista Ismat Absi, u geopolitičkom kontekstu, sirijski narod je stalno posljednji faktor koji se razmatra (ako se uopće i razmatra) kada se donose političke odluke o Siriji. Zato je važno napomenuti da izraelske simbolične ponude Sirijcima putem humanitarne pomoći i ljekarske pomoći nisu zbog revolucije ili zbog izraelske posvećenosti humanosti.

„Nema smisla da spasite život sirijskog djeteta ili žene i onda se okrenete i uništite život djeteta ili žene u Gazi, bombardujući žene i djecu u Gazi, ali spašavajući ih u Siriji, to nije humanitarni pristup“, rekao je Absi.

Iran, Rusija, Izrael i geopolitička stvarnost

Ne, realnost izraelske „intervencije“ nije zasnovana na humanitarnim razmatranjima. Izrael razmišlja korak unaprijed za održavanje kontrole nad okupiranom Golanskom visoravni, a nijedan od ključnih aktera u Siriji ne želi sukob sa Izraelom, a i obratno je tako.

Tokom najnovije ofanzive na pokrajinu Deraa, Izrael je bio daleko jasniji u vezi tog kakav mu je stav o sirijskom sukobu.

Postigao je dogovor s Rusijom da podrži operaciju sve dok režimski iranski saveznici drže odstojanje od teritorija koje on okupira. Izraelski analitičari su također nedavno počeli pisati ono što mnogi od nas znaju već duže vrijeme – da Izrael želi al-Assada na vlasti jer on može garantovati sigurnost njegove sjeverne granice.

Izraelska vlada ne ide dalje od sebe i svojih jevrejskih građana. Koliko god pomoći Izrael pružio Sirijcima, to ne može izbrisati njegove zločine i ne može biti korišteno da humanizira okupaciju.

Izraelska vlada se brine za Sirijce koliko i za Palestince (drugim riječima, nikako). „Operacija Dobar susjed“ refleksija je jedne od mnogih izraelskih političkih mahinacija, nije humanitarni gest.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera