Trump Saudijcima nudi ‘loš posao’ u Siriji

Jemen nije jedini nezavršeni rat Saudijske Arabije ove decenije. Prije vojne intervencije prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana u Jemenu, bivši šef saudijskih obavještajaca princ Bandar bin Sultan vodio je, od 2012. do 2014., posrednički rat protiv Irana u Siriji. Sada američki predsjednik donald Trump nudi Rijadu povratak kako bi kompenzirao potencijalno povlačenje američkih snaga iz Siriji.

Savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost John Bolton i Mike Pompeo, nominirani za mjesto državnog sekretara, navodno vode razgovore s ciljem stvaranja arapske koalicije koja bi bila stabilizacijska snaga nakon poraza ISIL-a na sjeveroistoku Sirije. Države koje učestvuju u razgovorima su Egipat, Bahrein, Jordan, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. SAD nudi Rijadu – koji je u centru ovih napora – veliki status saveznika van NATO-a ako se uspostave snage i njihovo finansiranje.

Evo zašto ovaj prijedlog, ako se ikad provede, ne bi napravio nikakvu razliku i vjerovatno pogoršao stanje u Siriji.

Kalkulacije Bijele kuće i arapsko nejedinstvo

Bijela kuća nije ranije ovog mjeseca ponudila Saudijskoj Arabiji da učestvuje u zračnim udarima na sirijski režim 14. aprila. No, prošlog decembra je Trump od Saudijske Arabije tražio četiri milijarde dolara za obnovu Sirije (što je Rijad odbacio) i istovremeno očekivao da Kraljevstvo tolerira odluku SAD-a da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela.

Postoji vjerovanje u Rijadu kako Trump traži saudijsku pomoć u izraelsko-palestinskim problemima, a zauzvrat ništa ne daje. A Saudijska Arabija trenutno traži od SAD-a odlučnost ka slabljenju sve većeg utjecaja Irana na Bliskom istoku.

Ovog mjeseca se Trump žalio na pokušaje OPEC-a da poveća cijene nafte što je ključno za saudijske velike ekonomske planove, a ujedno tražio od Rijada da skine SAD-u sirijski teren. Ako se tako nastavi, američko-saudijski odnosi možda i neće ostati ugodni kako se trenutno čine.

Rijad je slao trupe u nekoliko navrata u Siriju od 2011. godine, no administracija bivšeg predsjednika SAD-a Baracka Obame bila je oprezna zbog saudijskih namjera i mogućnosti izvođenja ovih misija. I danas su na snazi isti izazovi, čak i više akutniji. Na regionalnom nivou, ova pretpostavljena arapska koalicija, ako se realizira, neće imati jasan mandat.

I Arapska liga i Vijeće zaljevske saradnje (GCC) su trenutno disfunkcionalni, dok koalicija protiv ISIL-a koju čine 34 države, a koji je predstavio Rijad decembra 2015. izgleda više kao trik za javno mišljenje nego kao stvarna sila na terenu.

Različiti ciljevi

Ne treba smetnuti s uma ni ranije pokušaje arapskog mirotvorstva. Na primjer, arapske sile tokom libanskog građanskog rata 1976. su bile potpuna katastrofa i krinika za okupaciju koji je izvršio sirijski režim.

Štaviše, akteri u ovom prijedlogu nemaju iste ciljeve. SAD je posvećen na pobjedu protiv ISIL-a i stabilizaciju sjeveroistoka Sirije, no nije jasno da li bi arapski partneri koristili ovu platformu za pritisak nad sirijskim režimom i/ili protiv Irana.

Imati trupe UAE-a i Katara na terenu Sirije bez rješenja aktuelne krize u GCC-u je recept za kvarljivu misiju. Jemen pokazuje kako Saudijci i Emiraćani imaju različite ciljeve: pokušaj udara u Adenu prošlog januara samo je jedan od primjera.

Egipat najvjerovatnije neće slati trupe kako ne bi ugrozio svoje minimalne odnose s Damaskom. Nema smisla da Aman šalje vojne snage skroz na sjever jer je dugo govorio kako nijedan jordansko vojnik neće ući na teren Sirije na njihovoj granici na jugu.

Druge ideje koje se spominju uključuju uvezivanje treće strane da uradi posao, poput zloglasnog Blackwatera ili regionalnih privatnih boraca, a sve to znači dvostruko premoštavanje: SAD prosljeđuje posao Saudijkoj Arabiji koja potom angažira plaćenike koji su spremni raditi taj prljavi posao.

Šta je s Turskom, Rusijom i SDF-om?

Najvažnije, razmatranje ovih stvari samo sa arapskim partnerima je beskorisna vježba. Američko prisustvo u Siriji je neprenosiva dozvola bez dozvole nadležnog za njeno izdavanje. Washington treba razgovarati sa Sirijskim demokratskim snagama (SDF), glavnom silom na terenu sjeveroistoka.

Ako nema jasnog razumijevanja sa Turskom i Rusijom, arapska koalicija će se naći na minskom polju i SAD će joj stalno morati čuvati trupe, ako ne i biti njihova dadilja. Glavni saveznici arapske koalicije, jordan i Izrael su na južnoj granici i nemaju geografsku vezu sa njima.

Ova pretpostavljena arapska koalicija bi djelovala u neprijateljskom okruženju, okrušena sirijskim režimom, Iranom, Rusijom, SDF-om i Turskom. Većina arapskih partnera u ovoj diskusiji ima komplicirane odnose sa Turskom, ključnim susjedom na sjeveroistoku. Saudijska Arabija će trebati uvjeriti sirijsku opoziciju na dogovor sa SDF-om pošto kurdske snage neće prepustiti svoje položaje bez borbe ili dogovora.

Rijad također treba doći do vlastitog dogovora sa kurdskim snagama inače je ogroman potencijal za sukob, a saudijska vojska ima veoma loše rezultate u vođenju ratova. Arapska koalicija će imati istu dilemu kao i američke snage o tome kako izbalansirati odnose Turske i SDF-a. Štaviše, glavno je pitanje ko će dati garancije da arapska koalicija neće biti napadnuta ili neće ponovo naoružati pobunjenike kada uđe u Siriju.

Simboličan status

Trump se čini fokusiranim na poslovnu transakciju uklanjanja američkih trupa iz Sirije bez jasne regionalne strategije. Nepripremljenost u pokretanju ovog plana oko arapske koalicije daje dojam kako njegovi savjetnici kupuju vrijeme kako bi odgodili predsjednikovo odlučno potpuno povlačenje iz Sirije.

Ako je sve što će Saudijska Arabija dobiti kroz ovaj posao status velikog saveznika van NATO-a, to je „loš posao“, kako bi to rekao Trump. Jordan ima ovaj status od 1996. i nema nikakvu važnost sem simbolične, pošto Washington već garantira sigurnost Zaljevskih država.

Iako bi SAD ovim planom došao do ranog povlačenja, arapska koalicija bi na duže staze još dublje mogla uvući SAD u sirijski rat. Ova ponuda zamjene američkih snaga i saudijsko očekivanje da SAD zapravo ostane su minirani pozivi razmjenjeni između dva saveznika, oba neodlučna da se sukobe sa Iranom i koja nemaju pojma šta dalje da rade.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.    

Izvor: Al Jazeera