Trump i evanđelističko biračko tijelo

Jedna od rijetkih stvari čudnijih od moćnog utjecaja kršćanskih evangelista na Trumpovu administraciju je činjenica da su evanđelisti prihvatili Donalda Trumpa.

Slučajno, kada koristimo riječ „evanđelisti“ ovdje, mi je koristimo na način na koji se najčešće koristi u komentaru američke politike, i odnosi se na konzervativne bijele protestante. Postoje bijelci evanđelisti koji su po političkom opredjeljenju liberalni. Ali oni su u manjini. U takvoj su manjini da je 81 posto bijelaca evanđelista koji su glasali 2016., glasalo za Trumpa.

Evanđelista ima i među Afroamerikancima. Oni glasaju za demokrate. Postoje evanđelisti latinoameričkog porijekla, iako većina njih nisu protestanti.

Važnost karaktera

Takvi evangelisti već dugo sebe opisuju kao „glasače za vrijednosti“ i „moralnu većina“. Ideja „vrijednosti“ ovdje se ne odnosi na plaćanje poreza za veće i bolje javno obrazovanje, zdravstvenu njegu, socijalne usluge i slične stvari koje donose dobrobit društvu u cjelini i trebale bi voditi porijeklo od kršćanskih vrijednosti suosjećanja i brige za siromašne. Ne odnose se na odbranu ugnjetavanih ili iskazivanje dobrodošlice izbjeglicama.

Umjesto tog, odnosi se na jedinstvenu ideju „porodice“ i onoga što treba uraditi da se ona „zaštiti“. Od religijsko-političkih organizacija u SAD-u dvije se izdvajaju kao najutjecajnije, Fokus na porodicu i Vijeće za istraživanje porodice. Evanđelisti se protive bilo kakvoj politici, ponašanju ili praksi koje smatraju prijetećim za monogamni brak između muškarca i žene.

Trump se dvaput razvodio, ženio se tri puta. Drugu ženu je oženio nakon što je rodila treće dijete. On je serijski preljubnik koji se time hvali. Ipak su ga evanđelisti prihvatili gorljivije nego što im se gadio Bill Clinton.

Kada je Clinton bio predsjednik 1990-ih, konzervativni kršćani su ga kritikovali zbog vanbračne afere i optužbi za seksualni napad.

Jedan od njih je bio James Dobson, čelnik organizacije Fokus na porodicu, koji je o Clintonu 1998. napisao: „Karakter JESTE važan. Ne možete voditi porodicu, a kamoli državu, bez njega. Kako je glupavo vjerovati da je osoba koja nije iskrena i nema moralni integritet sposobna da predvodi naciju i svijet!“

Časopis Christianity Today je 2016. objavio članak pod naslovom „James Dobson: Zašto glasam za Donalda Trumpa“. U tom članku, Dobson je govorio o mnogim stvarima ali nikada o Trumpovom „moralnom integritetu“; on jeste, međutim, rekao, dosta pomirljivo: „Nisam pod iluzornim dojmom da je on izvanredan moralni primjer, ali mislim da on jeste dobar otac.“

“Svi smo jednako loši”

Pat Robertson, televizijski propovjednik i šef Kršćanske televizijske mreže (CBN), nazvao je Billa Clintona „razvratnim, poniženim i osramoćenim“ liderom.

Kada je Robertson 2017. intervjuisao Trumpa na CBN-a, ulizivački mu je rekao „Ponosan sam na sve što radiš.“

Krajem 1970-ih, mala grupa konzervativaca krajnje desnice smislila je plan da dovede bijele evanđeliste u politiku kao republikanske glasače. Odabrali su Jerryja Falwella za pastoralnog lidera njihove ideje koja se uobličila u političku organizaciju nazvanu Moralna većina. Falwell je bio iznimno uspješan. Centar njegovog carstva bio je Univerzitet Liberty koji ga je nadživio i kojim sada upravlja njego sin Jerry Falwell Jr.

Jerry Jr. je Trumpa nazvao „predsjednikom iz snova“, koji „živi život voljenja i pomaganja drugih kako je Isus podučio u Velikoj Zapovijesti“. On je nedavno stao u odbranu Trumpovih navodnih seksualnih prestupa rekavši „svi smo mi jednako loši, svi smo mi grešnici.“

Razne apologete za ovo nestajanje vrijednosti i prihvatanje standarda da „karakter nije bitan“ tvrde da Trumpovo nedavno otkriveno protivljenje abortusu nadjačava sve drugo, pa mu prelaze preko grijeha požude, zlobe, grabežljivosti u pogledu novca; oni mu gledaju kroz prste i glasaju za njega zbog jedne važne vrline. Evanđelisti se oduševljavaju Trumpom, oni ga obožavaju, oni ga prihvataju.

Trump im, istina, u nekim područjima, uzvraća. On im je, bez sumnje, dao presudu Vrhovnog suda koju su željeli.

Kršćanin, konzervativac, Republikanac

Sigurno je, izabravši Mikea Pencea za potpredsjednika, on isto tako prihvatio evanđeliste. Pence je izvorni „ponovo rođeni kršćanin“. To bi mogla biti vjerska oznaka, ali u Penceovom slučaju, to je uopćenije i značajnije, politička oznaka. On sebe naziva „kršćanin, konzervativac, Republikanac, tim redoslijedom“. On je protiv sporazuma s Iranom, protiv palestinske države i veoma proizraelski.

Gorljiva posvećenost evanđelista, kao što je Pence, Izraelu, izgleda da je ukorijenjena u vjerovanju da je neophodno da Izrael ponovo bude u rukama Jevreja da bi se desio drugi dolazak Isusa Krista. Prema ovom vjerovanju, Kristov dolazak će sve dobre istinske kršćane poslati na nebo i ostaviti loše i nevjernike, uključujući i Jevreje, u paklu na zemlji otvorenom za sve. To znači da se kršćanski cionizam završava činom krajnjeg antisemitizma.

Preplitanje ovih stvari, traženja „moralnog integriteta“ i glasanja za Trumpa, podržavanja jevrejske države i vjerovanja da Jevreji ne mogu u raj, nije zasnovano na logici.

Ove nedosljednosti ukazuju na stvari koje se mnogo razlikuju od onog što ljudi govore da ih brine. To što evanđelisti, koji tvrde da su glasači za vrijednosti, članovi moralne većine i da im je važan karakter, postaju gorljive Trumpove pristalice, govori nam da su ta uvjerenja šminka i maske koje ljudi nose kako bi, kada se pogledaju u političko ogledalo, vidjeli dobre ljude.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera