Nesvrstana Hrvatska između SAD-a i Rusije

Negdje na margini dana kad je srpski predsjednik Aleksandar Vučić došao u posjet hrvatskoj kolegici Kolindi Grabar-Kitarović u istom gradu Zagrebu događalo se nešto će se za cijelo područje bivše Jugoslavije pokazati puno važnijim od naših uobičajenih susjedsko-komšijskih nadmudrivanja.

Ta je vijest, međutim, malo koga zanimala. A kako i ne bi: nisu se tamo spominjali ustaše i četnici, nisu se spominjale isprike i izvinjenja, odštete, suživot i pomirenje… Ništa od toga. Čak su i novine izvijestile suho, otprilike kao o posjetu ministra poljoprivrede novom pogonu za sušenje kulena koji će zaposliti četvero ljudi, što predstavlja veliki ekonomski poticaj za taj kraj.

A nije da je bilo nezanimljivo. Okupio je novi američki ambasador William Robert Kohorst birano društvo, sve redom pažljivo odabrana žurnalistička pera, na nečemu što se danas, sukladno novom vremenu, zove brifing. Nije da brifinga i prije nije bilo. Samo se drukčije nazivao. To je otprilike ono kad te zovu u partijsku centralu da ti “neslužbeno” objasne što i kako oni misle, pa bi bilo pametno da i ti zauzmeš taj stav. Njihov. Jer te inače više neće zvati, što znači da te kao novinara čeka povratak na izvještavanje s pijace.

E, taj Kohorst, inače republikanski donator i Trumpov prijatelj, prije koji mjesec došao je u Hrvatsku. Tek nešto ranije, objašnjavajući Odboru za vanjsku politiku američkog Senata prioritete svog diplomatskog mandata u Zagrebu – sasvim očekivano za američkog nekretninskog magnata čija je jedina kvalifikacija za ovu dužnost činjenica da je istresao milijune svojim političkim istomišljenicima, pa je kao takav član Trumpova odbora za prikupljanje novca – govoreći o Hrvatskoj na mapi svijeta, svrstao ju je u jugoistočnu Aziju!?

Neskrivene namjere

Taj, dakle, Kohorst, došao je u ovaj balkanski Vijetkong s neskrivenim namjerama. Njegova je dužnost, objasnio je, “poticanje doprinosa Hrvatske energetskoj sigurnosti u regiji te otvaranje novih tržišta za izvoznike američkog plina”. Drugim riječima, Trump ga je osobno poslao u nedođiju da joj proda jedan od plutajućih LNG terminala, kojih Amerikanci imaju na bacanje, pa ne znaju gdje bi s njima i da usputno napravi sve što može da Hrvatsku zavadi s Rusijom.

Kako projekt na budećem terminalu za ukapljeni plin na terminalu u Omišlju na Krku ide sasvim dobro, pa mu se ovih dana prilagođava i zakonska procedura kako bi se Amerikancima dodatno olakšao posao i povisila zarada, Kohorst se u svome obraćanju odabranima više okomio na Ruse. Rusi su, da ne bude zabune, također željeli Omišalj putem projekta “Družba Adria” spojiti sa svojim izvorima energenata, što je zagovarao bivši predsjednik Stjepan Mesić, ali su isti ovi Amerikanci uspješno spriječili njegovu realizaciju.

Sada su Rusi na tapetu iz drugog razloga. Neke njihove tvrtke, poput Rosnjefta, iskazale su zanimanje da kupe dionice Ine koje drži MOL. A to se Amerikancima nikako ne sviđa, pa je Kohorst hrvatskim vlastima poručio da bi bila velika “pogreška” da Inu kupe Rusi. “Na Hrvatskoj je da odluči kome će prodati kompaniju, ali mi mislimo da bi to bila pogreška”, kazao je, jer je Rusija, odmah je objasnio, “remetilački čimbenik” u regiji, a SAD bi “kao partnera htio vidjeti zemlju kojoj je u snažnom interesu da Hrvatska bude uspješna”.

E sad, teško je procijeniti je li Kohorst opet nešto zabucao ili zna nešto što mi ne znamo. Kako smo već rekli, Inine dionice drži MOL. Mađarska ih kompanija, uz to, namjerava prodati jer više ne vidi interes da bude suvlasnik s većinskim pravom glasa u financijski iscrpljenoj i kadrovski devastiranoj kompaniji. Istina je da je prije nešto više od godine premijer Andrej Plenković na ad hoc sazvanoj konferenciji na katolički Badnjak najavio da će Hrvatska otkupiti te dionice od MOL-a, čak spominjući pritom mogućnost da se novac za tu kupnju stekne prodajom dijela Hrvatske elektroprivrede, ali se i ta priča u međuvremenu razvodnila i služi oporbi da je se tu i tamo prisjeti kad ne zna kako drukčije Plenkovića okvalificirati kao nesposobnog manipulatora.

Da sumiramo, Hrvatska te dionice nema, a teško je prodati nešto što nemaš. Ako u tome i uspiješ, to se naziva – prevarom.

Reakcija ruskog ambasadora

Ipak, Kohorst ne odustaje. Izrazivši zadovoljstvo što je raspisan natječaj za savjetnike koji bi trebali dati stručno mišljenje o toj transakciji, odmah je preporučio “neke američke i neke europske tvrtke” koje će znati na najbolji način odraditi taj posao, što je dodatno podržano posjetom Sue Saarnio, koja je, kao posebna izaslanica za energetiku američkog State Departmenta, došla u Hrvatsku valjda da vidi gdje zapinje američki plan, koji očito ide u smjeru da Hrvatska kupi Inu i proslijedi je nekoj od njima “prihvatljivih” kompanija.

Nije dugo trebalo čekati. Već sutradan javio se Anvar Azimov, ruski veleposlanik i prilično čudna pojava u diplomatskom svijetu. Azimov je široj javnosti postao poznat kad se pred početak krize s Agrokorom pojavio u nekakvoj uniformi (jedni tvrde da je vojna, drugi da je vatrogasna) kako bi izložio rusko mišljenje o muljanju s novcem u korporaciji Ivice Todorića, a ne treba posebno napominjati kakvo je ono bilo s obzirom na to da su Sberbank i VTB banka ostali kratki otprilike 1,3 milijarde eura kojima su kreditirali Agrokor.

Azimov je Kohorstu sasvim američki poručio da se ne miješa u unutarnje poslove drugih država, krši načela slobodnog tržišta i provodi politiku nepoštene konkurencije. “Neprikladno je stranim državama poučavati suverenu Hrvatsku kako voditi svoju politiku u nacionalnom interesu svojih građana”, naglasio je Azimov.

Sve je to skupa jedan komentator Jutarnjeg lista nazvao “zabavnim”. I da, bilo bi zabavno gledati kako se Hrvatska našla u nekadašnjoj poziciji Titove Jugoslavije između jakih igrača Rusije i SAD-a da nije računa koji će joj biti isplaćen. Nevažno s koje strane, a koji će opet platiti građani. A tko bi drugi? 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera