Američko povlačenje može biti katastrofa za sirijsku revoluciju

Američki predsjednik Donald Trump iznenada je najavio povlačenje američkih snaga stacioniranih na sirijskoj teritoriji, rekavši da je međunarodna koalicija porazila organizaciju Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) i da je završen američki boravak u toj zemlji.

Ova odluka je bila šokantna za više aktera, pogotovo za Sirijske demokratske snage (SDF), čiju glavninu čine kurdske separatističke milicije. Također, odluka je naišla na gotovo jednoglasno protivljenje saveznika Sjedinjenih Američkih Država koji su pozvali Trumpa da preispita i negativne posljedice ovakve odluke, bilo da se radi o borbi protiv ISIL-a ili o napadu Turske na Kurde istočno od Eufrata, budući da se priprema za operaciju na tom području.      

Kada je u pitanju domaća američka scena, gotovo da postoji koncenzus među demokratima i republikancima u Senatu protiv ove odluke, i to iz više razloga. O protivljenju najbolje govori i pismo koje je poslao republikanski senator Lindsey Graham, poznat po podržavanju većine Trumpovih stavova, u kojem poziva američkog predsjednika da preispita odluku i da zadrži američke trupe u Siriji. U pismu se nazire i zabrinutost da bi Iran mogao iskoristiti takvu situaciju, koja će im dozvoliti da preuzmu kontrolu nad teritorijama SDF-a.

Slomljeni i neporaženi ISIL    

U pismu se izražava i bojazan od povratka slomljenog i neporaženog ISIL-a koji bi iznova mogao okupirati teritorije, čime bi napor SAD-a u borbi protiv ove skupine bio uzaludan. U pismu se pojašnjava da im američki partneri neće vjerovati ako nastave s pristupom ”partnerstvo, a zatim povlačenje”. Rusija je, pak, pozdravila ovu odluku, s obzirom na to da je još od samog početka pozivala američke snage da napuste Siriju jer nezakonito borave na teritoriji ove države. 

Američko povlačenje bi moglo predstavljati katastrofu za sirijsku revoluciju ako istok Eufrata bude prepušten Assadovom režimu i Irancima. Turci neće pokušati da pruže podršku Nacionalnoj sirijskoj vojsci u borbi protiv Assadovog režima i iranskih milicija.

Pitanje koje se nameće glasi: Zašto je Trump odlučio povući američke snage upravo u ovom trenutku? Američki predsjednik je obećao glasačima za vrijeme svoje predizborne kampanje da će vratiti američke trupe u zemlju nakon što ISIL bude poražen u Siriji i Iraku. Prema tome, Trump nastoji ispuniti jedno po jedno obećanje vezano za unutrašnja i vanjska pitanja u pokušaju da pridobije američku javnost kako bi ga ponovo izabrali. U ljeto ove godine, predsjednik Trump je rekao kako želi vratiti ove trupe u zemlju, međutim, njegov tim za sigurnost je izravno intervenirao kako bi ga podstakao da odustane od te odluke jer pitanje ISIL-a još uvijek nije završeno, a igrali su i na kartu prisustva iranskih snaga i milicija u Siriji.      

Od tog momenta, američki diplomati i političari krenuli su užurbanim koracima razvijati strategiju prema Siriji, ponajprije da odvrate Trumpa od povlačenja trupa, a zatim i da zadobiju povjerenje saveznika u Evropi i na Bliskom istoku, kao i partnera unutar Sirije. James Jeffrey je imenovan posebnim izaslanikom za Siriju i uložio je velike napore u promoviranju te nove politike. Premda ta politika ne govori o zbacivanju Assadovog režima s vlasti, ona teži njegovim suštinskim promjenama i tome da Iranci trajno napuste Siriju.

Ovakva politika je bila indirektan poziv da se američke trupe zadrže u Siriji što je duže moguće, budući da se dva pomenuta cilja, u praksi, ne mogu ostvariti u kratkom vremenskom periodu. S druge strane, ovakva situacija ne odgovora Turcima koji su ogorčeni zbog američkog prisustva i njihove podrške kurdskim separatističkim milicijama, što ugrožava sigurnost Turske.

Prije nego što je odluka donesena, proširile su se vijesti da su turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i američki predsjednik Donald Trump razgovarali telefonom o otvorenim pitanjima između dvije države, između ostalog i o američkom prisustvu istočno od Eufrata, pitanju Gulena i drugim stvarima. Erdogan je u svojim razgovorima s Trumpom u nekoliko navrata naglasio da je nezadovoljan zbog američke podrške Kurdima, te je pozivao da se ubrza provedba sporazuma iz Manbija. Turci su koristili svaku priliku da svoje američke kolege podsjete na pitanje istočne obale Eufrata. Nakon telefonskog razgovora, američki State Department je saopćio da je odobrena prodaja protuzračnog i proturaketnog sistema Patriot Turskoj, vrijedan 3,5 milijardi dolara.

Mapa Sirije  

Treba imati na umu da je Turska postigla dogovor o kupovini sličnog raketnog odbrambenoga sistema S-400 od Rusije, što je tada razljutilo SAD. Jasno je da je Turska zadovoljna takvom trgovinom i činjenjem bilo čega kako bi preuzela kontrolu u oblastima istočno od Eufrata i izbjegla bilo kakav vojni sukob sa Amerikancima u Siriji. Dakle, Trumpova izjava je uslijedila nakon što je uzeo novac koji je htio i uklonio ovu stavku sa popisa svojih predizbornih obećanja.  

Ako se Turska složi s Amerikom oko toga da preuzme cijelu teritoriju pod njihovom kontrolom, onda će to biti jedno od najvećih vojnih, političkih, ekonomskih i socijalnih ostvarenja sirijske revolucije, čime bi se poboljšao njen status u političkim pregovorima.

Ostaje pitanje o mapi Sirije nakon američkog povlačenja. Nema sumnje da će američko povlačenje ostaviti sigurnosni i politički vakuum na istoku Eufrata, jer se tim područjem upravlja u skladu sa američkim instrukcijama. Određena lokalna politička vijeća djeluju pod američkim zapovjedništvom u zamjenu za vojnu zaštitu. Prema tome, regija će postati slaba i ranjiva na napade s tri strane: Turske, Assadovog režima ( i njegovih saveznika) i slabog i slomljenog ISIL-a. Međutim, ne treba odbaciti mogućnost da ISIL ponovo oživi preko država koje imaju posebne planove, pogotovo Irana i Assadovog režima. To se i dokazalo tokom ranijih godina u vrijeme kada je sirijska opozicija kontrolirala 70-80 posto teritorije. Tada se pojavljuje ISIL koji osvaja većinu teritorija pod kontrolom opozicije, nakon čega je sirijski režim, uz podršku Rusije i iranskih milicija, zauzeo te teritorije.     

Assadov režim i njegovi saveznici sigurno su zainteresirani za to da vrate naftna polja pod kontrolom kurdskih separatističkih milicija koje upravljaju njima, kao i za otvaranje kraćih kopnenih koridora između Teherana i Halepa, i Teherana i Damaska (područje Aal-Tanf). Turci su, pak, zainteresirani da osiguraju svoje južne granice i teško da mogu kontrolirati cijelu oblast istočno od Eufrata, stoga bi se mogli zadovoljiti sjevernim područjem, odnosno putem Qamishli-Manbij.

Američko povlačenje bi moglo predstavljati katastrofu za sirijsku revoluciju ako istok Eufrata bude prepušten Assadovom režimu i Irancima. Turci neće pokušati da pruže podršku Nacionalnoj sirijskoj vojsci u borbi protiv Assadovog režima i iranskih milicija.

Između Turske i Irana postoji dogovor vezano za pravila vođenja borbe ove dvije strane, a Rouhanijeva posjeta Turskoj, nakon objave o povlačenju američkih snaga, dolazi kako bi se postigao dogovor o fazi nakon povlačenja, a možda uključuje i koordinaciju dvostrukog napada na regije istočno od Eufrata. Međutim, ako se Turska složi s Amerikom da preuzme cijelu teritoriju pod njihovom kontrolom, to će onda biti jedno od najvećih vojnih, političkih, ekonomskih i socijalnih ostvarenja sirijske revolucije, čime bi bio poboljšan njen status u političkim pregovorima. Također, pod njenom kontrolom bi se našla i naftna polja kao adut u rukama revolucije protiv Assadovog režima i njegovih saveznika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera